Index.hr: Ministar Medved prijetio novinaru Mazzoccu
Pupovac: Srbi su korišteni kao motivacija za potpis
Predsjednica: Sastanak sa Željkom Markić nije bio tajan
Grabar-Kitarović: poljoprivreda mora postati sredstvo blagostanja, a ne siromašenja
Započela sadnja novih stabala u Gradskom parku
Završeno 50. orahavoačko proljeće
Stotinjak planinara na 13. virovitičkim planianrskim susretima

BORIS PAVELIĆ O EGZODUSU MLADIH: Eto zašto odlaze da se nikad ne vrate


  Aktualnosti           Boris Pavelić/Novi list           07.08.2018.         914 pogleda
BORIS PAVELIĆ O EGZODUSU MLADIH: Eto zašto odlaze da se nikad ne vrate

Svatko mlad i neratoboran, svatko s imalo znanja o ovome Balkanu na kojem živi, ako je protekloga vikenda pratio obilježavanja Oluje i u Hrvatskoj i u Srbiji, mogao je zaključiti samo jedno: »Otići ću, da se više nikada ne vratim«. Jer, sve što smo čuli, naročito u Srbiji, uz nepopustljivost i uporno ponavljanje uvijek istoga u Hrvatskoj, gdje se istodobno prešućuje sve što se prešutjeti ne bi smjelo, ne dopušta mjesta pitanju, »hoće li će novi rat«, nego samo – kada će to biti. Nijednom još, naime, u proteklih skoro četvrt stoljeća, nismo čuli toliko zlogukih i ratobornih poruka mržnje s jedne, te nadmenih i trijumfalističkih odgovora s druge strane, kao što se dogodilo ove godine.

Valja početi od Srbije. U subotu navečer, na dan obljetnice Oluje, u Bačkoj Palanci, na granici s Hrvatskom odmah preko puta Iloka, i uz izravni prijenos na državnoj televiziji, Vučićeva je vlast organizirala »Dan sjećanja na stradanje i progon Srba«, navodno komemorativni a zapravo politički skup na kojem su sudjelovali najviši predstavnici vlasti Srbije, Republike Srpske i srpskih predstavnika u vlasti Bosne i Hercegovine te patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej. Bio je to, ni manje ni više, zlokoban skup, nabijen mržnjom, potmulom prijetnjom i velikosrpskim porukama.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić Oluju je izrijekom usporedio s upadom nacista u skrovište Anne Frank, jer je, eto, povijesna slučajnost htjela da se oba događaja zbiju istog dana. »Nacisti su 4. kolovoza 1944. godine provalili u sigurno skrovište židovske djevojčice Anne Frank i odveli je u logor da umre. Oni koji su, na isti taj dan, 4. kolovoza 1995. godine provalili u Krajinu, ubili više od dvije tisuće ljudi i 250.000 prognali, samo su ponovili istu stvar«, kazao je Vučić. Tuđmana je, u istom kontekstu, izravno usporedio s Hitlerom. »Srbija se mijenja, prošao je muk u Srbiji«, poručio je. »Srbija možda može živjeti bez Krajine, ali bez Krajišnika ne može«. Oluja je bila »najstrašniji dan u novijoj povijesti«, »golgota čitavog naroda na čija leđa je natovaren križ porijekla i vjere, naroda koji je šiban mržnjom«.

Ni jedne jedine riječi, ama ni rječce, o onome što se događalo pune četiri godine ranije, i u Hrvatskoj, i u Bosni i Hercegovini. Skup u Bačkoj Palanci trajao je oko sat vremena; govorio je još i patrijarh Irinej – i njemu je to bio »jedan od najstrašnijih dana našeg postojanja na ovim prostorima«, a »najtragičnije je to što nisu postradali od ruku nepoznatog naroda, već od braće kršćana« – i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji je po tko zna koji put zatražio ujedinjenje Srbije i RS. »Umjetnički« dio programa odisao je mržnjom; jedan je čovjek deklamirao o tome kako su Hrvati Srbima rezali vratove, vadili utrobe, ubijali ih… Traži li tko, u jednu riječ, primjer huškanja u državnoj režiji, neka pogleda taj uznemirujući skup u Bačkoj Palanci.

U Hrvatskoj – trijumfalizam. Vlasti se čini da je povijest na hrvatskoj strani, pa kao da joj ništa više nije važno. Mirko Norac u Ljubovu, na otkrivanju spomenika pobjednicima, koji je otkrila predsjednica Republike. Odličja Anti Gotovini i Mladenu Markaču, bez riječi spomena kontroverze i nekažnjenih zločina koji su ostali nakon haških presuda, i o kojima su jedini glas ovih dana uputili tek aktivisti za ljudska prava iz Documente i Inicijative mladih za ljudska prava. Jučer, u nedjelju, u Kninu, nitko ni da spomene i srpske žrtve, nitko da kaže riječ o tome da su, bez ikakvog razumnog razloga, deseci tisuća nedužnih civila bili prisiljeni otići iz svojih kuća; nitko da pozove natrag te ljude što ih Vučić u Bačkoj Palanci opet melje da postanu, još jednom, topovsko meso u ovoj nepodnošljivoj vrtešci srpsko-hrvatske mržnje što se tako pomno i obostrano njeguje.

A nitko nije u pravu, ako to vodi u novi rat. Drago nam je, naravno, što ne živimo u zemlji koja je skrivila i započela rat. Ali nije nam drago što vlast zemlje koja se branila odbija shvatiti kako bi joj odnos sa susjedima, a i prema njezinoj vlastitoj povijesti, morao biti važniji od busanja u domoljubna prsa, od naoružavanja, i od nekritičkog i trijumfalističkog veličanja ratne pobjede koja je mnoge njezine građane zavila u crno. Jest, Oluja je bila nužna – ali trijumfalizam to nije nikako, naročito ne četvrt stoljeća kasnije. Nije nam drago što vlast ove zemlje ne razumije kako je dobronamjeran susjed bolji od svakog ratnog aviona; a da bi to postao, treba ga, ako ništa, saslušati. Nije nam drago što vlast ove zemlje ne razumije, naposljetku, da će svaka sljedeća ovakva proslava Oluje, razmatra li je razuman i neratoboran mladi čovjek, dati povoda za samo jedan zaključak: »Odlazim, prije nego opet počnu.«

Kolumna Pronađena zemlja Borisa Pavelića, Novi list

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

terzo
8.8.2018. 10:52
Sa jedne strane orgijanje u Backoj- Palanci (riganje srbo-cetnika) . Mislis da kleknemo i da ih zamolimo za oprost ???


Još iz kategorije Aktualnosti



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: