Index.hr: Ministar Medved prijetio novinaru Mazzoccu
Pupovac: Srbi su korišteni kao motivacija za potpis
Predsjednica: Sastanak sa Željkom Markić nije bio tajan
Grabar-Kitarović: poljoprivreda mora postati sredstvo blagostanja, a ne siromašenja
Započela sadnja novih stabala u Gradskom parku
Završeno 50. orahavoačko proljeće
Stotinjak planinara na 13. virovitičkim planianrskim susretima

Bolnica


  Slaba točka           Biljana Kovačević           03.05.2018.         2057 pogleda
Bolnica

Slaba točka, novela u nastavcima
Bolnica, četvrti dio
Prethodna poglavlja

Kada su je dovezli u bolnicu, bila je u vrlo lošem stanju. Između dva svijeta čega ni sama nije baš bila svjesna. Osjećala je da prolazi kroz nešto, čemu nije znala nadjenuti ime i da je to nešto, jako važno po nju. Samo nije imala snage sada razmišljati o tome. Laknulo joj je što je pala u stručne ruke, jer nakon onog nereda koji je vani ostavila iza sebe, samo su joj doktori i Nebo mogli pomoći. Policiju je lako prevarila. Bila je još dovoljno lucidna. Nisu nikad saznali da je baš malo prije njihovog dolaska željela izbaciti stolić iz dnevnog boravka na dvorište. Užasavao ju je taj komad namještaja. Nikome nije mogla objasniti zašto.

Bio je 40 godina star i naizgled sasvim običan stol za dnevni boravak. No, svaki put kad bi ga pogledala, on se pretvarao u golemo živo čudovište koje ju je htjelo progutati. Bio je to stol muževih roditelja. Njegova majka nikada ju nije voljela niti prihvatila kao snahu. Zato nije željela imati ništa njihovo blizu sebe. Čak ni supruga. I on je bio njihov. I podsjećao ju je svojim ponašanjem na tu, zapravo jadnu, nesretnu ženu, punu ogorčenosti, ljutnje i ljubomore. Nikako nije željela postati poput nje.

Na svu sreću mlađi sin ju je spriječio u tome da taj stol završi na smeću. Hvala mu! Inače bi je pod policijskom pratnjom doveli ovamo. Ovako je ljepše „zvučalo“ da je dobrovoljno došla. Iako..iako.. pa nije više imala izbora! Bila je potpuno skrhana! Nakon sedativa koje su joj dali za smirenje utihnula je konačno u miran san. Ujutro se probudila omamljena i „uspavana“. Ovlaš je pogledala oko sebe i stala upijati razgovor koji su šapatom vodile dvije pacijentice. „Noćas nisam dobro spavala“ reče prva. U sobi je bilo prevruće.

Rukom sam dotakla radijator i bio je užaren. Sestra mi je rekla da se noćas nešto neobično i čudno dogodilo. Nikad do sada. Radijatori su bili tako pregrijani da su nadležni za to morali isključiti peć da se ne dogodi katastrofa.“ Bila je veljača i bio je snijeg. Nije još točno znala kako sebi pojasniti u toj svojoj zbunjenoj glavi, pomućenog razuma i kaotičnih emocija. Uvukla se malo dublje pod pokrivač sluteći kako je taj nemio događaj vezan uz nju.

Čitala je neke knjige o energiji i o tome kako ljudi „zrače“. Uplašila se da bi još netko mogao doći do tog zaključka jer je samo ona primljena na odjel te večeri. Crne slutnje nisu je napuštale i strepila je da su drugi ljudi mogli nastradati zbog nje i njene glupe znatiželje. Primirila se tek kad je shvatila da je sve ponovo pod kontrolom. Ionako je bila preslaba za bilo kakvu akciju. Ponovo je utonula u san. O zračenju i o „nestajanju“ ljudi koji su postigli visoke frekvencije te tako postali nevidljivi za druge, razmišljat će kad malo ojača. Važno je samo da nitko nije stradao.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Slaba točka



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: