Zeleno-lijeva koalicija: Izađite na izbore, sada napokon imate za koga glasati
Sud časti isključio Josipu Rimac iz HDZ-a
Cappelli: Nema razgovora s onima koji naštimavaju račune
Živi zid: Ministar Ćorić neprijatelj je svakog hrvatskog kućanstva
Demokrati: Ustaški poklič konačno treba trajno zabraniti
VLADA Na teret proračuna udžbenici za učenike slabijeg imovinskog statusa
Vlada: Iz proračunske zalihe 1,1 milijuna za udrugu Palčići

  Doba propasti

Bolna istina

  Tibor Žukina           08.09.2013.         2409 pogleda
Bolna istina

Roman u nastavcima: Doba propasti
24. poglavlje: Bolna istina
Prethodna poglavlja

U utrobi tog kobnoga mjesta gdje je začeto najmoćnije i najpokvarenije zlo u povijesti svega postojećeg, dugo je vladala teška i neizvjesna tišina prekidana tek dubokim uzdasima ponižene i osramoćene boginje. Onaj tko je nekoć pred njome drhtio i osjećao neopisivu euforiju čim bi ugledao njeno slasno i besprijekorno isklesano tijelo sad je bio ispunjen neizmjernim zadovoljstvom i ponosom, shvaćajući da su sada sve te slabosti iza njega, istjerane u burnom ozračju rata kad je dužnost prema suborcima važnija od svih ljudskih maštanja, želja i nagona. Svjestan da Opojnin mali život sada visi o niti koju on svakog trena može svojom voljom prerezati, Čovjek je s užitkom odbrojavao posljednje sekunde do njenoga kraja.

Pred očima mu tada iznenada zabljesne groteskna i nadasve traumatična slika što ju je već tjednima nastojao potisnuti, zaboraviti na nju i praviti se da   takvo nešto  jednostavno ne postoji, no ona je stajala ispred njega usred jave, bistra i jasna poput pognute plavokose žene koja ga je molila za milost i živa poput američke vojske koja je još prije nekoliko minuta odlučno stupala šumskim prostranstvima. Osjećao je da mu osjetila polako zamiru, a svijetli i sjajni prostor oko njega počeo se vrtjeti u gustoj magli. Prsa mu iznenada počne pritiskati strahovita težina, kao da je na njih bila bačena ogromna stijena pa posrne jedva hvatajući dah ispustivši moćnu strojnicu iz ruku.

-Tko si ti uopće!? Kako to da izgledamo potpuno isto??! To ne može biti! Sudbina se okrutno poigrala s nama!-klečeći shrvano na rubu plača, Čovjek je i sam već znao odgovor na svoje pitanje, ali još je u njemu tinjala ona zadnja besmislena nada da je ipak riječ o nesporazumu i da će naposljetku ipak doživjeti veliko olakšanje.

-Grdno se varaš, Čovječe!- uzvikne njegov arogantni protivnik izvukavši pištolj iz široka džepa.-Ti i ja ne samo da izgledamo potpuno isto, nego i jesmo potpuno isti!-reče s nasladom Čovjekov dvojnik pomažući Opojnoj da ustane.

-Neću trpjeti takve uvrede! Ja nikad neću biti poput bilo koga od vas! Osjećam prema vama samo gađenje i potpuno sam siguran da nemamo ništa zajedničkog!- ispusti Čovjek bolni krik znajući da laže samome sebi te  bjesomučno krene prema neprijatelju kaneći ga baciti na tlo.

-Ni koraka dalje!-tajanstveni Čovjekov klon oštro ga opomene usmjerivši vruću metalnu cijev u njegovo čelo.-Čini se da ništa nisi shvatio! Ti i ja smo potpuno identične osobe! Ja sam tvoja prošlost, a ti moja budućnost! Gospodar je samo podlo iskoristio tvoju beznadnu situaciju, a nije ti otkrio onu najmračniju i najvažniju istinu! Prije dvadeset godina napustio si sve što ti je ikada bilo važno i posvetio svoj život jednoj pokvarenoj bogatoj organizaciji čiji je jedini cilj bio nagomilati još materijalnih dobara čak i pod cijenu opstanka ljudske vrste! Vođa te manipulatorske korporacije bio je nitko drugi nego Izdajnik,stvorenje koje sada najviše mrziš i protiv čijih si se ljudi spreman boriti do smrti! Godinama smo Zemljom širili svoj utjecaj, stvarajući tajne podružnice  u svakoj  državi svijeta! Crpili smo ograničene svjetske zalihe do iznemoglosti i pritom se nismo bojali nikakvih posljedica! Najprije je nestala posljednja kap nafte, a zatim smo razorili ionako tanak ozonski sloj i Zemlju izložili smrtonosnom UV zračenju od kojeg su milijuni pomrli! Iskrčili smo sve postojeće šume i iscrpili sve rudnike svijeta bez imalo kajanja! Krajem dvadesetih godina dvadeset prvog stoljeća bilo je sve manje hrane i vode, a već početkom tridesetih kad su i one zadnje rezerve bile istrošene, počelo je veliko izumiranje! Ti si bio privilegirani multimilijarder i najbogatiji čovjek svijeta nakon Izdajnika pa si zato bio jedan od onih posljednjih koji su imali što piti! 21. lipnja 2032., šest mjeseci prije nego je ljudski rod doživio svoj kraj, Izdajnik je odlučio pobjeći natrag u prošlost kako bi ponovno ostvario uspon i dostigao višu dimenziju prije nego čovječanstvo propadne zbog njegove pohlepe! Bio si jedan od rijetkih u koje se Izdajnik uistinu mogao  pouzdati i da nije bilo tebe, svijet nikada ne bi zadesilo ovakvo zlo! Zato je upravo tebe poveo sa sobom, a svi ostali  bijedni radnici umrli su od gladi i žeđi poput ostalih deset milijardi ljudi! Zahvaljujući Gospodarevom podlom triku, u prosincu 2032. pojavio se još jedan Čovjek poput mene koji se trebao vratiti u prošlost i spriječiti Izdajnikov povratak! Ali znaj da ti ova misija neće uspjeti jer ti si samo moja izobličena budućnost koju valja što prije uništiti! Tvoje sjećanje je potpuno prazno jer nisi imao život prije toga doba! Shvati da se boriš protiv samog sebe i da si još odavno ispunio misiju koja ti je od početka namijenjena. Doveo si ljudski rod do propasti.-svaka je nova riječ u Čovjekovu srcu uzrokovala nepojmljivu bol jer vidjeti to beskrajno zlo u zrcalu vlastite prošlosti bila je za njega paklena muka. Bio je ljutit na čitavu stvarnost, na vlastitu prošlost koja je sad pred njime stajala, na pokvarenog Izdajnika koji ga je nekoć davno nagovorio na takve strahote i sebičnog Gospodara koji je oduvijek znao istinu, ali ju je tako vješto i podlo od njega skrivao i tjednima ga zavaravao. Znajući da mu se nakon svega ništa gore ne može dogoditi, iznenada se baci na tvrdi metalni pod i hitro posegne za svojom strojnicom dok mu tik iznad glave proleti oštro bakreno zrno, parajući zrak koji je nadaleko zaudarao na gorku smjesu očaja i mržnje.

-Vjeruj mi da ne želiš pucati! Ti si iznikao iz mene i ako uništiš svoju prošlost i ti ćeš netragom nestati, a Izdajnik će ionako ispuniti svoje planove bez našeg prisustva! S druge strane, ako ja ubijem tebe, samo ću izbrisati  svoju nesuđenu budućnost i netaknut se vratiti u višu dimenziju kako bih s Izdajnikom dijelio vlast!- pomno prateći svaki Čovjekov pokret, njegova je prošlost beskrupulozno postavila ultimatum koji će ga učiniti potpuno nemoćnim.

-Onda ću ubiti nju, a nas ćemo se dvojica kasnije obračunati!-oglasi se Čovjek pun gorčine okrenuvši svoju strojnicu prema nepomičnom plavokosom anđelu čije je rumeno lice puno straha već oblio hladni znoj.

-Ništa nećeš postići ako joj naudiš! U obračunu sa mnom ti bi bio sigurni gubitnik! Ne možeš se boriti protiv vlastite prirode! Ti si upravo ono što sada vidiš pred sobom i znaš dobro što će se dogoditi ako pokušaš napasti ikoga od nas! Zapovijedam ti da odmah baciš oružje!-bahati i nedodirljivi Čovjekov odraz uistinu se osjećao svemoćnim jer znao je koliko je Čovjeku stalo do sudbine Gospodareve civilizacije i koliko mu je teško odreći se vlastita života. Premda je njegovo postojanje bilo posljedica tek jedne neoprostive laži, ono još nije bilo posve uzaludno i ipak je imalo jasnu svrhu-zaustaviti Izdajnikovu samovolju pod svaku cijenu. 

U polutami Gospodareve napadnute palače, dosjetljiva su bića stajala oko blijede svjetloplave sfere, primjećujući kako se sva svjetlost oko njih polako gasi, a skrivena sila koja ih napaja  postupno gubi svoju snagu.

-Sve je već spremno. Ovo nam je zadnja prilika. Aktivirajte izvlačenje!-uzdahnuo je jedan od njih poput zabrinutog generala pred odlučujuću bitku, ohrabrivši svoje bezvoljne sljedbenike koji su tek snuždeno promatrali zagasite hologramske projekcije, znajući da će se paralelni svemiri uskoro početi sami od sebe gasiti. Visoko iznad njihovih glava, na zapanjujuće visokome stropu gdje već desetljećima nije dopirao gotovo ničiji pogled, iznenada zabljesne široki crveni obrub čija je nesnosno oštra i prodorna boja u svakome izazivala veliku nelagodu, a potom se u njegovom mračnom središtu pojavi groteskni i zastrašujući prikaz jarko crvene mrtvačke glave. Potaknuvši nikad iskušani proces kojime će pokušati izbaviti Čovjeka iz beznadnog zemaljskog svijeta, okupljeni su  u nevjerici gledali prema svodu iščekujući što će se sljedeće dogoditi i slušajući glasni šum brzog vrtloga koji je bjesnio u jednom od svemira. Kad su se svi već počeli nadati da je ta stravična slika na stropu tek jedan beznačajni trik providnosti, Galerijom se oglasi bjesomučni zvuk sirene, probudivši  čak i u onim najpribranijima nesavladivi nagon za vlastitim opstankom te ih natjeravši  na munjeviti i besciljni bijeg.

-Kozmološka će praenergija biti iscrpljena za samo sto mikrociklusa! (u višoj dimenziji vrijeme teče u ciklusima koji se beskrajno ponavljaju, a vrijeme jednog ciklusa traje oko 300 zemaljskih dana, dakle sto mikrociklusa predstavlja oko 43 minute). Ako glavna energetska mreža ne bude obnovljena, svi će svemiri prestati postojati!-orio se duboki i strogi glas neke nedostižne i neshvatljive pojave koja kao da je oduvijek bila usađena u sustav postojanja, motreći čak i samog Gospodara od početka njegove dugovječne vladavine. Hladnokrvni i bezosjećajni nadzornici  paralelnih svemira koji nikad nisu ispustili ni jednu suzu niti osjetili bol u svojim kamenim srcima sad su očajni sjedili na tlu plačući za onim do čega im je jedino stalo i što su oduvijek držali neuništivim. I dok su jedni gorko žalili zbog svoje okrutne sudbine, arogantni Čovjekov dvojnik i dalje je bešćutno likovao, ne sluteći da bi ih uskoro mogao zahvatiti nemilosrdni vir i baciti ih u tamno carstvo ispunjeno jadom.

-Kraj svijeta se približio i ti si zadnji koji ga može spriječiti! Ljudi su već dugo govorili da će se dogoditi dramatični preokret i započeti novo doba! Do tog dugo iščekivanog dana preostalo je manje od sat vremena! Ali ga ti, na svoju veliku žalost nećeš uspjeti doživjeti!-u odrazu Čovjekove prošlosti raslo je  neopisivo ludilo kakvo se moglo naći samo u Izdajnikovom bolesnom umu. Potpuno čiste savjesti, bez ijednog trzaja, već je uperio svoje oružje u prestravljenog i ukipljenog Čovjeka kaneći mu jednom zauvijek presuditi, no titanski se strop  iznenada raspara kao da je sačinjen od tankog papira i neizbježna se pošast spusti među njih potvrdivši sva najgora proročanstva.

-To ne može biti!! Ovo se nije smjelo dogoditi!! Zar je kraj već stigao!?-potreseni zlikovac  prosvjedovao je protiv onog neodgodivog, mašući razulareno rukama i nastojeći razabrati svoju metu u gustom plavom oblaku, no bilo je prekasno za njegove okrutne namjere jer zanosna plavokosa boginja, Čovjekova propadajuća sadašnjost i njegova izopačena prošlost već su bili odneseni s lica zemlje.         

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Doba propasti



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.