Jokić: Reforma obrazovanja povećava šanse za širu društvenu promjenu
Ministrica Vučković: Njavro i Rimac nisu na mene utjecale
Plenković: Josipa Rimac i drugi upleteni u aferu trebali bi biti isključeni iz HDZ-a
Grčić: Hrvatska posljednja po iskoristivosti EU-ovih fondova
Grčić: Hrvatska posljednja po iskoristivosti EU-ovih fondova
Grčić: Hrvatska posljednja po iskoristivosti EU-ovih fondova
Bulj smatra da nisu krivi samo privedeni, nego i politike vlada

  Politika

Bljesak u Medarima

  Boris Pavelić/Novi list           03.05.2013.         1172 pogleda
Bljesak u Medarima

N a što je mislio predsjednik Republike Ivo Josipović kada je jučer u Okučanima izjavio kako »bez akcija kakve su bile Bljesak i Oluja ne bi bilo slobodne Hrvatske, pa ni ove Hrvatske koja zagovara i promiče sva ljudska prava i sva nacionalna prava«? O kojoj to Hrvatskoj govori Josipović? Je li to zemlja u kojoj je ubojstvo 22 mještanina sela Medari 1. svibnja 1995. i danas, osamnaest godina poslije zločina, još uvijek u »predistražnoj fazi«? Je li to Hrvatska u kojoj nijedna institucija nije učinila ništa da utvrdi tko je toga dana, umjesto da časno oslobađa svoju zemlju, likvidirao jedanaest žena i troje djece: osmogodišnju Gordanu Vuković, jedanaestogodišnjeg Gorana Vukovića, i sedmogodišnju Draganu Vuković? Bi li Ivo Josipović imao snage, umjesto u Okučane, otići u Medare, pa izgovoriti to isto: »Bez akcija kakve su bile Bljesak i Oluja ne bi bilo slobodne Hrvatske, pa ni ove Hrvatske koja zagovara i promiče sva ljudska prava i sva nacionalna prava?« Jer, u Okučanima ta rečenica zvuči onako kako političari žele; u Medarima ona zvuči kao ruganje i uvreda. 

  U  Medarima, dakle, 1. svibnja 1995. rano ujutro ubijena su 22 od 24 tadašnja mještanina. Bljesak je upravo bio počeo; vojni je nalet bio silovit, ali izgledi za pobjedu posve neizvjesni - Krajina je tada još mogla djelovati nepobjedivo. Vojna logika u takvim bi okolnostima možda i mogla opravdati kakav neplanirani, nedopustivi ispad - ali ubojstvo gotovo svih mještana u selu, zajedno sa ženama i djecom?! Tim više što Hrvatska vojska te 1995. nije više bila improvizirana skupina loše naoružanih, ali dovoljno hrabrih da se suprotstave tenkovima i zrakoplovima: 1995. HV je postala snažna vojska uvježbana i organizirana prema američkim uputama. Takav se zločin, naprosto, nije smio dogoditi. 

   Ali dogodio se - a slijedili su i novi, administrativni, još zloćudniji od onoga prvog - i traju do dana današnjega. Sestre Radmila i Mirjana Vuković, kojima su ubijeni roditelji i mlađa sedmogodišnja sestra Dragana, 2006. tužile su državu. Kao i više od stotinu hrvatskih građana - uglavnom Srba, ali i Hrvata - izgubile su sud. Izgubile ga, pa moraju platiti troškove postupka. Država je zato pokrenula ovrhu nad onim što imaju. Jedna jedina institucija u ovoj zemlji, nevladina koordinacija za ljudska prava Documenta, nastoji im pomoći. Zbog Documentina pritiska, sestrama Vuković nije još oduzeto sve što imaju - ali bit će. Jedan je sudski postupak dakle dovršen - onaj u kojemu žrtve gube i sud i imovinu; drugi nije još ni u začetku - onaj u kojemu žrtve dobivaju zadovoljštinu, a društvo pravdu. 

  P a na koju to onda zemlju Ivo Josipović misli, kada spominje »Hrvatsku koja zagovara i promiče sva ljudska i nacionalna prava?« Hrvatsku gledanu iz Medara, ili Hrvatsku gledanu iz Bruxellesa? Nadali smo se da će te dvije perspektive postati identičnima, ali prevarili smo se. Zato je Josipovićevo jučerašnje zadovoljstvo, ma koliko mu opravdanja briselske pohvale pružale - najobičnija prevara.kraj teksta

Kolumna Zemlje koje nema Borisa Pavelića, Novi list

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

bać joza
3.5.2013. 21:21
Nevjerojatno!
Poštivajući svaku nevinu žrtvu, poštivajući kršćansko načelo: Ne ubij! treba reći i slijedeće.
Brat mi je bio na ratištu. Bio je zapovjednik voda! U jednom oružanom sukobu, kada su već prošli crtu bojišnice, kada su prošli civile koji su ostali u kućama, izgubio je dva vojnika koje je ubila jedna starija baka. Naravno, i ona je tada platila galvom.

Lako je nama sada nakon 18 godina pričati o akciji Bljesak iz perspektive slobodne i neovisne Republike Hrvatske u svjetlu ratovanja Nato snaga kada se na ratištu očekuju samo ratnici. Čudan je ovaj naš Balkan.

Naravno, pitanej se postavlja i o nedužnim civilima na našoj strani. Nije lako sve to komentirati kada su mnogi nedužni stradali. Svakako, rat je jedno veliko zlo, kako god okreneš.

Pokoj vječni svim stradalima!


Još iz kategorije Politika



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.