Sandra Pocrnić Mlakar piše kako je nastala knjiga „Buđenje boginje“ i kako je vrlo brzo postala hit. Izdavačka kuća Beletra u suradnji s portalom Virovitica.net daruje dvije knjige „Buđenje boginje“ čitateljicama koje komentiraju i podijele tekst na svojim društvenim mrežama.
Sve što se napiše o „Buđenju boginje“ samo je blijeda sjena onoga što je napisano u „Buđenju boginje“. Jer „Buđenje boginje“ nadahnjuje, vraća nadu, širi horizonte, razvedrava i upućuje na osluškivanje vlastitih osjećaja i autentičnost. Kako to kaže autorica– iscjeljuje. Preispitajte sve što ste znali o ljubavi i upoznajte beskrajnu, bezuvjetnu, zanosnu i raskošnu ljubav, koja obogaćuje i oplemenjuje, prirodnu ljubav, ljubav boginje. Jer biti boginja je lako, lako je biti ono što jesi, mnogo je teže tegliti slojeve kojima se štitimo. Svaka od poruka u knjizi – a ima ih više od tri stotine – izvire iz riječi ljubav, koja kao završni puzzle sjeda na svoje mjesto i otkriva cijelu sliku, kao karika koja nedostaje da bi se sve povezalo i postalo logično.
O ljubavi Daniela Uzelac piše već tri godine i nakon što je objavila prvu knjigu s izborom postova na blogu „Put boginje“, nastavlja pisati jer nepresušno nadahnuće pronalazi u svojoj ženskoj prirodi. Floskula? Da, bila bi floskula kad ne bi imala značenje iz kojeg izvire plemenito nadahnuće za tisuće žena svih dobi.
Knjiga je nastala iz jednog slučajnog susreta, primijetila je Daniela na prvom predstavljanju knjige „Put boginje – buđenje boginje“ na sajmu Mystic, krajem listopada na Zagrebačkom velesajmu. Godinu dana ranije srele smo se na istom mjestu, između štandova na Mysticu. Žvakala sam iznenađujuće ukusan hamburger od konoplje i na brzinu razmijenila s Danielom dvije-tri riječi o zajedničkim poznanicima, uz dogovor da ćemo nastaviti razgovor preko fejsa. Daniela sigurno piše nešto dobro, bljeskalo mi je, jer uvijek sam u potrazi za talentima koji dobro pišu. Kako piše Daniela Uzelac, naime, pamtila sam još od naše suradnje sredinom devedesetih u tjedniku Panorama. Pisala je sadržajne i promišljene intervjue sa celebima i izdvajala se svojim jasnim, savršeno pismenim rečenicama iz mora senzacionalističkih bilješki koje su se tada proizvodile u golemim količinama, najavljujući novu, elektronsku eru novinarstva. Kad smo se srele na Mysticu, prije nego što smo krenule svaka na svoju stranu, dospjela mi je reći: „Pogledaj moju stranicu na fejsu, Put boginje“. Godinu dana poslije, sjedeći jedna pored druge na glavnoj pozornici sajma Mystic, predstavljale smo knjigu „Put boginje – Buđenje boginje“ i prisjetile se kako je knjiga nastala.
Nakon slučajnog susreta na Mysticu počela sam pratiti stranicu „Put boginje“. Autore slične Danieli dobro sam poznavala i s takvima sam najviše voljela raditi. To su savršeno pismeni i izuzetno produktivni pisci koji kao da doista bolje od nas ostalih poznaju smjerove osobnog razvoja. Bili oni psiholozi, liječnici, kemičari, politolozi, pravnici, ekonomisti, asistenti u nastavi, konobarice ili hipnoterapeuti – svi se izražavaju kristalno jasno i s lakoćom formuliraju misli i osjećaje, kao da je pisanje njihov poziv, a ne pomoćni alat. Viša inteligencija, rekli bi mistici. Sklona sam povjerovati im. Stoga me forma i količina Danielinih tekstova nije iznenadila, ali zato je sadržaj bio - zadivljujući!
Svaka žena je boginja i stvari može dobiti bez napora, tako da udahne svoju želju iz nevidljivog tijeka dobrobiti i izdahne je u vidljivoj stvarnosti. Sve je tu i sve je sad, stoga ne treba žuriti jer nema se kamo stići, priroda je okrepljujuća, a ljubavni odnos svet – takve su inspirativne i blagonaklone Danieline poruke, opisane raskošnim rječnikom i kristalno jasnim rečenicama. U njima je vatromet boja, obilje okusa, divljenje morskoj pjeni i ljetnoj kiši i puno, puno ljubavi. K tome, takvih je poruka već bilo bezbroj i nezaustavljivo su i dalje navirale.
Sve sam u njima pronašla – pozitivnu psihologiju, „Moć sadašnjeg trenutka“, budizam, jogu i mindfulness, „Porijeklo žene“ i „Žene koje trče s vukovima“, ekologiju i održivi razvoj, fiziologiju emocija, teoriju kaosa, sinkronicitet... Svi su aktualni koncepti ugrađeni u „Put boginje“ i Daniela ih primjenjuje s lakoćom i razumijevanjem, birajući najprikladniji, ovisno o tome piše li o hrani, održavanju zdravlja i ljepote ili o ljubavnim odnosima. Njezin „Put boginje“ otvarao je bezbroj novih mogućnosti jer je muški princip grčevitosti žurbe, nadmetanja, borbe i silovitosti zamijenila ženska energija blagosti, nježnosti i otpuštanja, koja širi smisao svuda oko sebe, produžuje trenutak i gospodari vremenom.
Uzori, izvori, učitelj i gurui koje Daniela navodi u fusnotama razlikuju se od mojih, kao i njezina terminologija, ali za holistički pristup to je nebitan detalj. Svi smo na istom putu, iako svatko putuje na svoj način.
Daniela Uzelac je mudra i duhovita autorica. Izražava se s rasplesanom lakoćom, koja joj omogućuje da bude autoironična, ali uvijek dostojanstvena, autentična, povezana sa svojim emocijama, koje ponekad ilustrira sugestivnom onomatopejom - „prograaaamiiii“, „laaaaž!“ „seeeksiii“… Ne gubi vrijeme na prijekore i prigovore, već pozitivnim, razvojnim i sveobuhvatnim porukama opisuje kako bi moglo biti, podsjećajući da je između dobrog i lošeg osjećaja samo je jedna misao razlike. A ona ovisi o nama.
Jednim potezom Daniela Uzelac otklanja teško dostižna očekivanja koja društvo postavlja pred ženu i ideal koji ženi nameće grižnju savjesti ako nije dovoljno lijepa, vitka, njegovana, talentirana, marljiva, obrazovana, načitana… Danielina boginja vlada u kuhinji, uživa u šumi i na plaži, posvećena je odgoju svoje djece i ljubavi prema svom muškarcu, ostvaruje se na bezbroj načina, ali ne na način na koji propisuje marketing i industrija ljepote. Boginja je demokratičan koncept. Svaka žena je boginja, svaka žena ima moć da iscijeli sebe i planet Zemlju – kaže Daniela. Boginja je ljubljenje, ne izgledanje.
Odlučila sam već na prvom razgovoru – da, radimo. Baš je takva knjiga potrebna ženama u ovoj našoj ratničkoj zemlji tvrdog patrijarhata, na jeziku u kojem riječ za snošaj označava uvredu i poniženje, a psovke - u kojima se uža rodbina spominje u istoj rečenici sa spolnim organima – su među najmaštovitijima na svijetu. „Put boginje“ unijet će promjenu jer ne donosi borbu za vlast i otimanje onoga što je netko drugi prisvojio, već poštivanje prirodnog poretka i vlastito ostvarenje. Žene će ljubav zacijelo znati cijeniti, zaključila sam i kako sam se već pripremala za pokretanje svoje izdavačke kuće, odlučila sam startati s Danielinom „Boginjom“.
Dotad sam stranicu „Put boginje“ već popratila s nekoliko stotina lajkova i počela razmišljati o dizajnu knjige, koji je trebao biti dojmljiv barem koliko i tekst. Tim više što je Daniela ponudila da se grafički iskoristi njezin originalan i vrlo atraktivan znak boginje, u kojem je u gornjem dijelu srce, a u donjem spirala stvaranja.
Oko koncepcije knjižice dogovorile smo se vrlo jednostavno – autorica je inzistirala da se postovi objavljuju redom kako su nastajali, uz minimalne pretumbacije, iz sasvim grafičkih razloga. Zašto priručničko grupiranje po temama, po obrascu iz ženskih magazina, ne dolazi u obzir, Daniela je objasnila u jednom mailu:
„ Ako bi se tematski posložila, knjiga bi se onda obraćala umu, logici i mentalnim konceptima. A to je upravo ono što ne želim!Svrha mog pisanje i jest izlazak iz tih, tako uskih okvira, krcatih problemima i ograničenjima. Svijet rješenja je izvan 'reda' uma. Osim toga, ne bih htjela da me se stavlja u bilo koju tematsku ladicu. Ovdje nije pet tema. Njih je bezbroj. Želim pisati o temama koje mi donosi dan, spontano, kao što je i život i bez opterećenja mogu li ih utrpati u koncept. Ja ne mogu i ne želim odvajati seksualnost od prehrane, religije, odgoja ili iscjeljenja. Ako bismo se upustili u anatomski pristup božanskoj prirodi, opet smo tu gdje jesmo – nigdje! Ove knjižice i trebaju biti pomalo stihijske, kontradiktorne, s predumišljajem, 'greškama' u koracima, ista stvar iz više različitih perspektiva… Važnije mi je da je knjiga autentična nego fino posložena po ukusu tržišta.“
Solomonsko, dvobojno rješenje knjižnog bloka ponudio grafički studio s kojim sam već ranije radila, Studio2M. To je grupa dizajnera koji u potpisu uvijek ističu brend, a ne ime autora, ali u layoutu je prepoznatljiv ženski rukopis. Knjigu je lektorirala tolerantna Ina Rogošić Blagojević, a prijelomom i dizajnom web stranice nove izdavačke kuće pozabavila se još jedna izvježbana ženska ruka – dizajnerica Irena Mihalinec. U traženjima motiva za naslovnicu, presudna je bila Danielina želja da to bude ženska figura podignutih ruku. Traženje najpogodnije fotke završilo je dogovorom da Daniela sama bude model za boginju na naslovnici. Fotografiju figure i portret za omot isporučile su Lidija Legac i Zlata Tomljanović, a Studio2M još jednom je opravdao visoka očekivanja.
Kad je objavljeno da se knjiga može nabaviti uz promotivni popust direktnom narudžbom kod izdavača, čitateljice su počele naručivale po nekoliko primjeraka, za prijateljice. Bio je to prvi pokazatelj potencijala „Buđenja boginje“ kao izdavačkog projekta. Prodaja u knjižarama Tisak Medije i Školske knjige pokazuje da za proljeće treba pojačati nakladu, a sljedeći korak bit će drugi dio „Puta boginje“ – „Ples boginje“, najavila je Daniela. Usput je napomenula da u prvu knjigu nisu ni uvršteni postovi koji su na stranici „Put boginje“ dobili najviše lajkova, tzv. hitovi. Smrzla sam se. Uplašila sam se za knjigu koja svoje najbolje adute uopće nije još ispucala. Odmah zatim bljesnulo mi je – najbolje tek dolazi! Postovi koji su dobili najviše lajkova, naime, govore o muškarcu koji svoju mušku energiju stavlja u službu boginje i prirode, probuđen i svjestan, jer, kako je rečeno, duboka ženstvenost doziva duboku muževnost:
„Boginja voli slobodno i lako iz svoje cjelovitosti. Ona hoda glorioznošću spolno suverene žene povezane s prirodom i prirodnošću. Ona ne traži od muškarca da je upotpuni. Ona je već cjelovita. Zna voljeti sebe pa se na bezuvjetan način otvara u voljenju svog muškarca. Voli ga rasterećeno i slobodno jer se sjeća da on nije njezin izvor ljubavi. Ona zna da je cijeli univerzum njezin rezervoar.“
Tekst preuzet s portala Hera Znanje
http://heraznanje.com
Fotografije Siniša Sunara