Radnička fronta: Nužna hitna i učinkovita implementacija Istanbulske konvencije
DHMZ: Sunčano vrijeme
HAK: Na granicama moguća čekanja
Jutarnji list: Prosječna plaća raste 270 kuna
Večernji list: Sigurno ostaje bar šest ministara
Požega: Jedan novooboljeli, četvero pušteno iz bolnice
Afera Fimi media: Uskok tehnički izmijenio optužnicu protiv Sanadera i HDZ-a

  Komentar

Biti više ljudi

  Marija Mikolić           19.12.2004.         2996 pogleda
Biti više ljudi
Eto, sporo ali sigurno dolaze blagdani zbog kojih htjeli, ne – htjeli svi pomalo izgubimo glavu. Novine kažu, svaki će Hrvat do Nove godine potrošiti još jednu plaću (koju, sasvim usputno, ne može zaraditi pa si predbožićni šoping realno ne može ni priuštiti) na poklone i pripreme oko Božića i nadolazeće, nove, 2005. godine. Već sada ukrasa ima napretek, a možete naći i osmjeh na licima prodavačica koje na glavama umjesto frizure nose kape karakteristične za radionicu Djeda Mraza. Znate, to je onaj simpatični debeljko sa dugom bijelom bradom u saonicama koje lete nebom dok vani pada snijeg, a vuku ga sobovi i ima poklone samo za dobru djecu.
No, vratimo se stvarnosti. Imamo, dakle, prodavačice koje si zbog stalnih prekovremenih ne mogu priuštiti bogat frizerski tretman. Imamo obitelj koja se pita zašto mama radi dvanaest sati na dan a od tog novca ne može platiti ni račune? Imamo obitelji koje ove godine neće imati jelku ni darove ispod nje. Osim ako se neki političar velikog srca i udobrovolji pa ih pohodi. Što i nije loše. Kad nemaš struje i vode, kad si 364 dana u godini sam kao, kažu ljudi, prst, puno ti znači kad ti dva-tri dana prije blagdana koji slovi kao obiteljski netko pokuca na vrata. Sa smotuljkom slatkiša, neophodnih namirnica i pregrštom dobrih želja. Da ti kaže da nisi zaboravljen i ostavljen, da ima netko tko misli na tebe. Taj jedan, jedini dan. Ta nije na njemu da to čini ostale dane u godini. Ostale će dane taj siromah gledati kroz prozor u dvorište susjeda koji je upravo kupio novi automobil. Ali neće znati da je i njegovom susjedu teško. Neće znati da ovaj misli na svoje hipoteke, kredite za skupe automobile, djecu sa stanovima u Zagrebu ili Osijeku na fakultetima, na dosadne skupove i prezentacije na kojima se neprestano treba dokazivati. Da, neće znati ništa o mislima ljudi u velikim foteljama.
Dakle, živjeti oko Božića uistinu nije lako. Bio sam ili s drugima, to je vrijeme kada, na poseban način ostaneš sam. I pitaš se: što mi je u ovoj godini promaklo? Dobra prilika za posao? Ljubavnica koju sam mogao imati? Susjeda kojem sam oduvijek želio otići na kavu, ali je nekako prerano umro? Jesam li se promijenio? Sagradio kuću, upisao dijete u glazbenu školu? Jesam li proveo dobar godišnji odmor jer sam kao konj radio za njega cijele godine?
Priznajmo sebi, mnogo nas pitanja muči u ove dane. Psiholozi kažu, ljudi uvijek planiraju velike promjene na kraju stare i početkom slijedeće godine. Ali, nažalost, ne mogu iz svoje kože. Sa prvim danom nove godine većinu će nas dočekati staro radno mjesto, stare obveze, ista lica ljudi koje susrećemo dok idemo po kruh. Neće preko noći nestati sve ono čega se bojimo i što bismo najradije pomeli sa praga zajedno sa starom godinom. Ovo nije vrijeme magičara i čudaka. Ovo je stvarnost. Ljudi umiru. Ljudi se rađaju. Ljudi nastavljaju živjeti. Vatromet se gasi. Gitare se spuštaju iz ruku. Grade se obilaznice, laže se o povišenju mirovina, o ukidanju sive ekonomije, o boljoj zdravstvenoj skrbi.
Ali, ne brinite zato. Od onih koji puno obećavaju nećete biti ni pametniji ni gluplji. Naposljetku, svatko ima svoj posao i radi ga kako zna, može i želi.
Ne moramo preko novogodišnje noći postati novi ljudi. Dopustite da objasnim. Jedan je mudrac rekao da je čovjek mjerilo svih stvari. Želimo li mjeriti život, mjerimo ga iskustvom onih ljudi koji će uistinu ovog Božića biti sami i zaboravljeni, iskustvom ljudi koje muče teške bolesti, iskustvom ljudi koji su, ne svojom krivnjom, preko noći ostali bez posla, nekog dragog, iskustvom ljudi koji ove godine možda ništa nisu učinili u svom životu. Osim bili ovdje za nekoga drugoga. Naučimo se od njih jednu jedinu stvar, makar za samo ovaj jedan dan. Naučimo se biti više ljudi. Jer, imamo samo jedni druge. Na ovome svijetu drugih ljudi nema.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Komentar



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.