Župan Zvonimir Šimić danas se, neposredno nakon sjednice Županijskog poglavarstva, ali još uvijek u prostoriji u kojoj se održava i pred ljudima koji čine to tijelo te uz kavu koji plaćaju građani Virovitičko-podravske županije opet okomio na novinare. Nazvao nas je neškolovanim i nekompetentnim neznalicama koji stalno nešto rovare i ne pišu o velebnim projektima koji dobivaju pohvale širom Hrvatske nego samo o negativnostima i to na razini žutog tiska.
Nisam bio tamo pa ovdje ne mogu svjedočiti iz prve ruke je li župan rekao baš tako. No, da se pričalo o novinarima potvrđeno nam je iz tri izvora, a na kraju mi je to, u telefonskom razgovoru rekao i Šimić.
Planirao sam ga nazvati jer nije prvi put da na taj način izražava svoje nezadovoljstvo medijskom slikom Virovitičko-podravske županije optužujući, prije svega, Večernjak, Glas Slavonije i HTV. Međutim, preduhitrio me. Čuo je da radim na prikupljanju informacija o drugoj, puno važnijoj izjavi koju je danas izrekao pred članovima poglavarstva tvrdeći da o tome ne možemo pisati jer ju neće autorizirati. Kao, nije to rekao za vrijeme poglavarstva nego uz kavu, nakon sjednice pa te riječi nisu službene nego – rekla –kazala. To bi, međutim, vrijedilo da je tako nešto rekao u kafiću, uz piće koje će platiti iz vlastitog džepa. No, ta je izjava druga tema pa ću o njoj sutra.
Ovdje ću se zadržati na njegovom mišljenju o novinarstvu jer me teze strašno podsjećaju na stavove istarskog župana Ivana Jakovčića koji smatra da su novinari «Glasa Istre» svojim pisanjem od Istre napravili regiju-slučaj pa je iskoristio svoju političku moć i utjecao na vlasnike da sedmero novinara i urednika ostane bez posla.
Od kada je postao župan, Šimić me vrlo rijetko zove. Danas me zvao dva puta! Nekada, dok je bio u oporbi zvao me je u bilo koje doba, moje su mu stranice uvijek bile otvorene, a na rad nikada nije imao primjedbi.
Iako je to mogao učiniti njegov glasnogovornik nazvao me jutros da mi kaže kako sam pogriješio u tekstu o uspostavi uprave šuma u Virovitičko-podravskoj županiji. Napisao sam da bi sjedište trebalo biti u Virovitici, a istina je da će biti u Slatini što je i logično jer je istočni dio županije bogatiji šumama. Ispričao sam mu se, iako smatram da to i nije velika greška jer je u cijeloj priči, u ovom trenutku, bitna poanta – da Virovitičko-podravska županija dobije tu upravu. Jutros je to prihvatio kao lapsus koji se može dogoditi, ali poslijepodne je to već bilo, ako sam dobro shvatio, «podmetanje», «organizirana urota» ili nešto slično.
Ne znam, nisam ga dobro čuo. U brdu gdje sam poslijepodne, pekući šljivovicu
tjerao stres i tražio muze, bio je slab signal.
