VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke

  Priroda društva

Arbitražni (ne)sporazum

  Davor Suhan/Moja Rijeka           07.07.2017.
Arbitražni (ne)sporazum

Gilbert Guillaume, predsjednik Arbitražnog suda u Den Hagu, prošloga je tjedna objavio odluku o teritorijalnom sporu Hrvatske i Slovenije. Za to vrijeme hrvatski predstavnici nisu nazočili presudi. Razlog tome je odluka Hrvatskog sabora iz srpnja 2015. o povlačenju iz arbitraže zbog teške povrede prava na pošteno suđenje. No ipak, dobro je prošlo. Obranili smo cijelu savudrijsku valu i dobili jednu četvrtinu Piranskog zaljeva.

Raspadom SFRJ popucale su nam stare republičke granice. Najveći je propuh na slovenskoj strani, odakle puše s mora i kopna. U Hrvatskom saboru lociraju problem. Centralna točka međudržavnog spora: SAVUDRIJSKA VALA.

Bratstvo i jedinstvo lijevih i desnih ovoga puta ne dolazi u pitanje. Jedna i druga strana zauzimaju čvrsti  zajednički stav: Ne damo Sloveniji ni kapi našega mora. Ni ribe, ni rakove, ni školjke iz naše vale. Ako se ne možemo dogovoriti, idemo na međunarodni sud. Tako i bi.

Slovenci prihvatiše, a mi potpisasmo. Godinama je to trajalo. Nama se nije žurilo, jer hvala bogu imamo mora skoro više nego kopna, a otoka i uvala da ih je teško izbrojat. Mjesta za kupanje i pecanje koliko ti srce zaželi. Ovo je više stvar principa i domovinskog ponosa. Uostalom, Savudrija je od uvijek bila naša koliko i sama Istra, pa tako i njezina vala. Svakome tko baci pogled na istarski zemljovid odmah je jasno da tu nema nikakvog spora. Jedini način da je se netko drugi dokopa je samo ako mulja. I to se upravo dogodilo, što je cijeli proces poprilično zakompliciralo. Situacija je postala ozbiljna, politički i pravno totalno neizvjesna, pretvorivši se na kraju u jednu totalnu dramu.

Bijaše to prava pomorska bitka, epske naravi  i povijesne istine: Može li mala i slabašna Hrvatska bez druga Tita obraniti svoje more? Odgovor na ovo pitanje očekivan  je danima s velikom strepnjom.

Toga jutra, u osvit same presude, zadubljen u neke davne morske misli, osjetih kako i mene prolaze trnci.

 

O more

još se sjećam onih dana

kad si naša tijela

milovalo pjenom tvojih vala

tad smo djeca bili mi

i još nismo znali

sto nam nosiš ti

 

I konačno, došao je čas. Sudac Gilbert niti jednom riječju ne spomenu Savudriju i njezinu valu. Sudbeno vijeće crtkalo je samo granice po Piranskom zaljevu.

Gledajući s pravne strane možda  ne izgleda baš potpuno bistro. Ali jedan lirski večernji pogled sa daleke pučine na zapadnu obalu Istre donosi prosvjetljenje. Bijeli bljesak, 3 u grupi, svakih petnaest sekundi: Ono što smo tražili to smo i dobili. Savudrijska vala ostaje naša.

Sada čujem da je bio neki geografski nesporazum.

 

Kolumna Priroda društva, Davora Suhana, na portalu Moja Rijeka

Komentari




Još iz kategorije Priroda društva



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.