Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Amsterdamska priča – nije lako biti roditelj


  Priča           Sanja Tkalčec           07.12.2018.         2723 pogleda
Amsterdamska priča – nije lako biti roditelj

Biti roditelj nije nimalo jednostavan ni lak zadatak. Roditelj mora biti odgovoran, paziti na svoju djecu u svakom trenutku, štiti ih od svih životnih opasnosti i biti im primjer. Tako sam i ja svoju djecu štitila i pazila u Amsterdamu. A bome i bila im primjer. Joint sam osobno kupila, kod mog prijatelja jare Bosanca. Kutijica je bila tvornički zapakirana, dakle, sigurno je.

Odvela sam ih u kafić primjeren degustaciji marice. Uređen je u marokanskom stilu. Nargile, klupe, jastučići i likovi u različitim stadijima opuštenosti. Savršeno mjesto za degustaciju.

Zagazila sam u meni apsolutno nepoznat teritorij, ali što se mora, mora se.

Posjela sam svoje dvije punoljetne kćeri pored sebe i pripalila joint. Njima sam dala da povuku svaka po jedan dim, ostatak sam ja popušila. Kao okorjelom pušaću, nije mi bio problem.

Sjedimo i pričamo. Ne osjećam nikakav učinak.

- Ok, degustacija je dobro prošla, pomislim.

No, nakon par minuta nekako mi kapci otežali. Sigurno od umora nakon napornog hodanja. Pomalo osjećam i vrtoglavicu. I muka mi je. Mislim da me ni noge baš ne služe. Čini mi se da su kao od gume.

- Joj, mislim da me pošteno zdrmalo, priznam.
- Aha, vidimo, nasmijaše se.
- Čekajte da se mamica malo odmori, kažem im.
- Ajde, stara, samo ti odmori, koliko god ti treba.
I jesam..u tri navrata kretala, pa odustala. Napokon su mi noge dozvolile da se pokrenem sa mrtve točke.

-Sanja, sad i nikad više, obećah sama sebi.
- Kava, to je ono što mi treba! Definitivno.

Sjele smo u kafić, naručile kavu. Šećer nismo dobile. Gledam po stolu. Stoje dvije posudice, biber i još nešto. Hm, za sol je to prekrupno, pomislim. Ipak važno uzmem posudicu i šećerim kavu. Pogledam kćeri. Smijulje se. Bem ti, ipak je sol. Pa, logično. Slegnem ramenima i nasmiješim se. Slana kava i nje tako loša, možda samo malo neobična. Sad već sasvim pribrana predložim da krenemo dalje.

Zgodna trgovinica sa svim i svačim. Ulazimo. Cure okolo šeću i razgledaju. Meni je pažnju privukla beba u kolicima. Vesela bebica koja guguće. Čučnula sam pored kolica. Baš mi nekako došlo da popričam sa tim slatkim mališanom. Naravno na njegovom jeziku.

- Bababa, guguće.
- Gagagaga, odgovaram.

Dignem pogled, moje curke me gledaju. Ups, sad sam stvarno zasrala.

Ali naučile su lekciju. Ne kupuj joint od jare Bosanca, ne soli kavu, i ne pričaj sa bebom ako ne znaš nizozemski!

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: