KOLAR inflacija je odgovornost Vlade, ne može se prebaciti na trgovce
Sindikati upozorili na probleme u obrazovanju povodom Međunarodnog dana obrazovanja
HAKOM-ova brošura Ključevi sigurnog interneta za 50.000 učenika
Nova TV priprema ponudu za dodjelu nove koncesije
Sabor u petak glasa o vraćanju Josipa Dabre u saborske klupe
Uručeni Sporazumi o preventivnim pregledima za hrvatske branitelje za 2025.
SLJEPĆEVIĆ Naš film govori i o situaciji u kojoj smo danas

  Priča

Amsterdamska priča – nije lako biti roditelj

  Sanja Tkalčec           07.12.2018.
Amsterdamska priča – nije lako biti roditelj

Biti roditelj nije nimalo jednostavan ni lak zadatak. Roditelj mora biti odgovoran, paziti na svoju djecu u svakom trenutku, štiti ih od svih životnih opasnosti i biti im primjer. Tako sam i ja svoju djecu štitila i pazila u Amsterdamu. A bome i bila im primjer. Joint sam osobno kupila, kod mog prijatelja jare Bosanca. Kutijica je bila tvornički zapakirana, dakle, sigurno je.

Odvela sam ih u kafić primjeren degustaciji marice. Uređen je u marokanskom stilu. Nargile, klupe, jastučići i likovi u različitim stadijima opuštenosti. Savršeno mjesto za degustaciju.

Zagazila sam u meni apsolutno nepoznat teritorij, ali što se mora, mora se.

Posjela sam svoje dvije punoljetne kćeri pored sebe i pripalila joint. Njima sam dala da povuku svaka po jedan dim, ostatak sam ja popušila. Kao okorjelom pušaću, nije mi bio problem.

Sjedimo i pričamo. Ne osjećam nikakav učinak.

- Ok, degustacija je dobro prošla, pomislim.

No, nakon par minuta nekako mi kapci otežali. Sigurno od umora nakon napornog hodanja. Pomalo osjećam i vrtoglavicu. I muka mi je. Mislim da me ni noge baš ne služe. Čini mi se da su kao od gume.

- Joj, mislim da me pošteno zdrmalo, priznam.
- Aha, vidimo, nasmijaše se.
- Čekajte da se mamica malo odmori, kažem im.
- Ajde, stara, samo ti odmori, koliko god ti treba.
I jesam..u tri navrata kretala, pa odustala. Napokon su mi noge dozvolile da se pokrenem sa mrtve točke.

-Sanja, sad i nikad više, obećah sama sebi.
- Kava, to je ono što mi treba! Definitivno.

Sjele smo u kafić, naručile kavu. Šećer nismo dobile. Gledam po stolu. Stoje dvije posudice, biber i još nešto. Hm, za sol je to prekrupno, pomislim. Ipak važno uzmem posudicu i šećerim kavu. Pogledam kćeri. Smijulje se. Bem ti, ipak je sol. Pa, logično. Slegnem ramenima i nasmiješim se. Slana kava i nje tako loša, možda samo malo neobična. Sad već sasvim pribrana predložim da krenemo dalje.

Zgodna trgovinica sa svim i svačim. Ulazimo. Cure okolo šeću i razgledaju. Meni je pažnju privukla beba u kolicima. Vesela bebica koja guguće. Čučnula sam pored kolica. Baš mi nekako došlo da popričam sa tim slatkim mališanom. Naravno na njegovom jeziku.

- Bababa, guguće.
- Gagagaga, odgovaram.

Dignem pogled, moje curke me gledaju. Ups, sad sam stvarno zasrala.

Ali naučile su lekciju. Ne kupuj joint od jare Bosanca, ne soli kavu, i ne pričaj sa bebom ako ne znaš nizozemski!

Komentari




Još iz kategorije Priča



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.