Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

Amsterdamska priča - kako sam izgubila nevinost


  Priča           Sanja Tkalčec           23.11.2018.         1504 pogleda
Amsterdamska priča -  kako sam izgubila nevinost

U Amsterdamu sam izgubila nevinost. Dosta kasno za ženu moje dobi, pomislit ćete, ali jebiga, događa se. Možda bih ju izgubila i ranije da nije bilo knjige „ Mi djeca s kolodvora Zoo“.

No, da krenem redom. Jesam li napomenula da se zapravo radi o degustaciji marice? Prve u mom životu. Kako bi bilo sve po propisu i protokolu, prije degustacije, morala sam sama naći pouzdani cofeeshop i sama kupiti joint. Eh, kao da je to neki problem, pa u Amsterdamu sam! Kao što rekoh, po tom pitanju sam bila nevina, pa sam dobila instrukcije.

- Marica mora biti već smotana, ako nema takve, neka kupim jedan gram. Ako je u gramaži, moram kupiti i papiriće. Ne smije biti prejaka, ni predugog djelovanja. Nakon konzumacije, ne smije se osjećati umor.
Ok, pa nije to teško za zapamtiti, pomislih i uputim se do najbližeg cofeeshopa. Zaboravila sam samo jednu malu sitnicu, moj engleski je na razini petogodišnjeg djeteta.
- Hi, pozdravim prodavača.
- Hi, odvrati mi.
- I need, tu zastanem i nabacim osmjeh
- Joint?, upita me
- Yes, yes..but, I need something, not tu long.

Sad se već počinjem znojiti, okinula sam glupost, znam. Mislim, džoint i nije dugačak, valjda će lik skužiti što je govornik htio reći.

- For three people, ne dam se ja sad već češkajući se po glavi
- And we not feel…
E, tu sam zablokirala… Znam jebenu riječ za spavati, ali za umor ?! Ok, pokušajmo sa pantomimom. Kažu da pantomima spada u umjetnost tišine i govora tijela. Moje ruke su itekako govorile, a ja sam bila tiha, jezika zavezanog u čvor. Bit će da sam bila izvrsna, pošto mi je lik na pult stavio upakiran džoint.
- Five E, kaže mi cijenu.

Uh, dobro je. Kupnja uspješno obavljena! I dok sam ja drhtavim prstima vadila novac, lik mi se nasmiješi i ljubazno upita
- Were do you come from?
- Croatia, odgovorim spremno.
- Jeb“ga jaranice, pa što ne reče prije?- upita me na tečnom bosanskom.
- Jebiga ti, pa što me prije ne upita prije odakle sam, poštedio bi i sebe i mene muka, pomislim.

Smješkajući se, pokupih tvornički fino upakiran joint i na tečnom engleskom ga pozdravih sa – Bye! Have a nice day!

A kako je prošla degustacija? Možda nekom drugom zgodom.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: