Virovitica.net

Žene, luđaci i malo dobrih pedera

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (36)

Robert Roklicer/foto Moja Rijeka  ●  17.08.2019.
Žene, luđaci i malo dobrih pedera (36)

Da pet osoba može popiti dvije litre žestice i desetak butelja vina u samo nekoliko sati, većinom možete čuti od lažljivih vikend alkoholičara ili od stvarnih pijanaca. Ja spadam u onu drugu kategoriju i sa stopostotnom sigurnošću tvrdim da smo popili i više od toga, ali se točan broj prikupljenih promila ne sjećam. Znam samo da je prvo Marković išao rigati u zahod, odmah potom Joško, koji je usput i pao pored šanka, zatim Ines, pa ja, i na kraju Zlatko.

Dok sam rigao neprobavljene ostatke ćevapa sjetio sam se da i nije tako loše što ponovno radim. O kakvom sam ja to romanu uopće pričao ljudima da ću napisati sada kad sam nezaposlen? Pa u mom bijednom, kurčevom životu ionako se ništa ne događa – ništa vrijedno što bih mogao opisati u jednoj knjizi. A mašta? Pa mašta mi je razvijena kao refleks u mrtvog konja. Nisam u stanju izmisliti ni poštenu ispriku policiji kad me jednom mjesečno privode zbog narušavanja javnog reda i mira u alkoholiziranom stanju. Gdje bih onda mogao izmisliti dobru priču koju će netko čitati?

 

 

117.

 

Vratio sam se društvu. Joško se nalaktio s obje ruke na stol i plakao. Ines mu je dodavala maramice koje je nemilice trošio. Marković i Zlatko pokušavali su ga utješiti, ali im to nije polazilo za rukom.

– Što se događa? – upitao sam nakon što sam ispio dupli Ballantines.

Marković je sjeo do mene i šapnuo mi na uho, tako tiho, da su ga bez problema čuli i gosti na drugom kraju restorana:

– Javili su nam dok si rigao u zahodu: Žarko se ubio.

– Tko?

– Žarko!

– Žarko se ubio?!

– Je, objesio se na tavanu kuće.

– Kad?

– Prije nekoliko sati.

– Zašto?

– Stego ga je štrik oko vrata i ugušio.

– Ma ne to! Pitam te, zašto se ubio?

Slegnuo je ramenima i natočio u čašu čisto vino.

 

 

118.

 

Joško je podigao uplakano lice prema meni i pokušavao nešto reći.

– Svi smo mi… – jecao je i tulio dovoljno dugo da dobijem na vremenu popiti još jedan Balić – žene, luđaci i pederi! A moj… moj prijatelj Žarko… jedini je imao hrabrosti i javno to priznati!

Ustao je i prevrnuo punu bocu vina. Zaplićući nogama i vrišteći na sav glas, glasom koji je stizao iz najdubljih zaseoka duše, izišao je iz restorana.

Dok smo čekali Ružu da počisti nered, nagnuo sam se i prigušenim glasom upitao sve za stolom:

– Dobro ljudi, koji vam je kurac? Hoće li mi napokon netko reći zašto se Žarko objesio?

Nitko mi nije želio odgovoriti, samo su nastavili nijemo piti. Ostavio sam čašu i pogledao kroz okićeni izlog restorana. A vani su se narogušili oblaci. Spremalo se snježno nevrijeme. Zimu je možda najbolje prespavati.

Ako ne cijelu, barem veći dio nje.

 KRAJ

Žene, luđaci i malo dobrih pedera

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (36)

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (35)

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (34)

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (33)

žŽene, luđaci i malo dobrih pedera (32)

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (31)

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (30)

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (29)

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (28)

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (27)