Okrenula se na peti i nestala u vidu magle. Ruža je inače, to moram reći, divna i kao konobarica i kao osoba općenito, istina, sada u postklimakteriju, vidljivo nadrkana i naporna sa svojim pitanjima. Uopće ne sumnjam u priče da je u svoje vrijeme bila proždiračica muškaraca, da je negdje u zaleđu Dalmacije, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, vodila jedan od najprestižnijih kupleraja na ovim prostorima, i da se zaljubivši u svog klijenta, visokog oficira JNA, porijeklom iz Kragujevca, odrekla biznisa i posvetila partiji, bratstvu i jedinstvu.
Srbin ju je napumpao, obećao da će je oženiti, čak je i upoznao sa svojim roditeljima i bratom Stevom. Ali došla je prekomanda i oficir Jovo završio je prvo na Dedinju, a zatim u Ljubljani gdje se zadržao do Tiletove smrti. Godine razdvojenosti na relaciji Dalmacija – Beograd – Ljubljana učinile su svoje: Jovo se spanđao s mlađom i ljepšom komunistkinjom, kćerkom jednog bosanskog partijskog rukovoditelja, koji je za razliku od liberalnijih Dalmatinaca od Jove prvo zatražio propisno obavljeno vjenčanje kod matičara, pa tek mu onda dopustio da se omasti baklavom njezine kćeri Miradije. I tako je Ruža izvisila.
Dijete je ostavila kod svojih roditelja, a ona sama je otišla u Italiju gdje je nastojala probuditi zaspali poduzetnički duh. Jedno vrijeme se kurvala u Salermu, učila strane jezike i talijanske zakone, a onda je, pred sam kraj osamdesetih, regrutirala desetak djevojaka iz bivše Juge i tako stvorila prvo privatno jugoslavensko dioničko društvo "Ti-to, ja-to" u Italiji. Nikad nećemo saznati bi li naša Ruža zauzela mjesto Patrizie D'Addario i bila snimljena sa Silvijom Berlusconijem u njegovoj vili na Sardiniji, jer su došle 90-te i prvi slobodni izbori u Hrvatskoj.
Osim toga, počeo ju je mučiti išijas i sve češća gljivična oboljenja. Dobar posao u Italiji zamijenila je nepoćudnom politikom. Učlanila se u HDZ i umalo ušla u Sabor. Priča se da ju je upravo Mesić upoznao s Tuđmanom, ali Mesiću nije puno za vjerovati kad govori o tim vremenima. Jovo je odmah u početku rata zarobljen sa četom četnika negdje na Baniji i pozvao se na Ružu i njezin autoritet na Markovom trgu u Zagrebu. Legende kažu, a ja sam sklon vjerovati takvim pizdarijama, da je spavala sa dvotrećinskom većinom u Visokom domu samo da oslobodi Jovu. I uspjela je, Jovo se vratio u Srbiju, otišao u prijevremenu mirovinu i objavio nekoliko zbirki poezije s ljubavnom i pacifističkom tematikom, od kojim mu je najpoznatija ona, znakovitog naslova: "Lepa Ruža Hrvatske".
Time je Ruža zapečatila svoju političku karijeru i krenula u biznis sa ugostiteljstvom. Nekoliko je godina vodila birc u Španskom, ali joj je, s obzirom da je bila nenaviknuta iz ranijeg posla na izdavanje računa svojim klijentima, porezna uprava zatvorila taj lokal i poslala ju na burzu kao 295242. nezaposlenu osobu. Prije nekoliko mjeseci zaposlila se u Josipovom zvonu, i odonda konobari, daje besplatne savjete pijanim gostima i po potrebi čisti zahode.
32.
Donijela mi je pivo i pelin, uputila prezriv pogled i nestala negdje iza šanka.
– Roberte, stara pederčino, nekrofilu, pedofilu, sodomisto i veliki hrvatski pišče, pa gdje si ti? – začuo sam Joška iza sebe. Samo me je on umio počastiti ovakvim epitetima kad god bismo se našli.
– Ej, prijatelju… Evo me! – rekao sam i eksao pelinkovac. Potom sam odvratni okus u ustima ugasio s nekoliko gutljaja piva.
– Zlatko te traži po cijelom gradu – rekao je i sjeo preko puta mene.
– Ko ga jebe – odgovorio sam uvrijeđeno – danas ne primam isprike.
Nasmijao se nestašno poput Charlesa Mansona.
– Ne želi ti se ispričati, nego te ubiti – rekao je mrtav hladan.
– Zaštooo? – začudio sam se.
– Žena mu je zbrisala, pa sumnja da je kod tebe. Najebao si ako te pronađe.
Progutao sam knedlu veličine slonovog govna.
– Ko ga jebe, nek sam dođe, ionako se nismo razračunali od sinoć! – rekao sam i pokušavao ostaviti hladan dojam.
– I? Jesi li?
– Što?
– Jesi mu maznuo ženu?
– Koji vam je kurac, ljudi moji? – zavapio sam. – Kad god nekome pobjegne žena, okrivite mene. To stvarno nije pošteno.
33.
Prije dvije-tri godine Dario je slavio zaruke s Vlastom. Kupio sam bocu viskija i došao u njegov stan. Vlastina sestra sjedila je do mene i nalijevala me istim tim viskijem čitavu večer. Onesvijestio sam se prije svih ostalih.
Probudio sam se u noći s rukom na pički Vlastine sestre. Da se razumijemo, Vlastina sestra je poznata glumica, manekenka, dobar komad… navalio sam stoga na nju, kao što gladan navali na masni burek. Nije rekla ni da ni ne. Samo je raširila noge i spavala. Otkud sam mogao znati da se nafiksala i pala u komu? Otkud sam uopće mogao pretpostaviti da je narkomanka?
Sve bi prošlo zadovoljavajuće, da u sobu nije banula Vlasta. Počela je vrištati, a onda mi je skočila na leđa i zabila nokte u lice. Da se obranim, gurnuo sam je laktom. Otkud sam mogao znati da će baš tamo biti njezino lice? Nisam. Vlasta je pala oblivena krvlju, a ja sam prestao jebati. Htjela je odmah pozvati policiju i optužiti me za silovanje i fizičko nasilje.
Dario je to spriječio. Stao je kao Tito pred Neretvom, upalio joint i rekao: – Ne, tvoja sestra je kurva i narkomanka, inače ne bi bila glumica i manekenka. A Robert je običan idiot i nemoj zvati murju! Takvih je već pun Remetinec!
Nakon toga, Vlasta je ostavila Darija, a ja sam u očima svih drugih ispao negativac. Loš glas pratio me je od onda.