U današnje doba kada su sve provjerene moralne vrijednosti izvrgnute kušnji, pravi je poduhvat (da ne kažem avantura) očuvati sjećanje na određene ljude i njihova postignuća/podvige. Mislim da doista možemo nazvati podvigom spremnost na neugode i neudobnosti koje valja podnijeti da bi se služilo istini. A tome je bio sklon novinar i fotoreporter Franjo Martin Fuis (1908.-1943.) kako bi dosegnuo samu srž nečijeg života i svojim opisima izazvao empatiju, divljenje, radoznalost…
Čuvanje sjećanja na ovog zanimljivog i dinamičnog „lika“ zadao si je Festival reportaže i reportera - Fra Ma Fu (kako se potpisivao), pa osim višednevnih, organiziraju se i kraći festivalski događaji poput susreta „zelene i plave Hrvatske“ 12.svibnja 2019. u pustari Višnjica (nedaleko slavonskog grada Slatine) s prigodnim programom i izložbom fotografija Stanka Ferića (1954.) pod nazivom „Ovce koje piju more“.
Rođen u Slavoniji, Ferić već desetljećima živi u Šibeniku i zato ne iznenađuje da se otputio na Kornatsko otočje, jer će tamo, kako su mu rekli, uz nešto malo ljudi zateći i ovce koje slobodno pasu i „piju more“.
Iako pri spomenu Kornata u pravilu mislimo na Nacionalni park, to je tek nešto više od polovice (89 otoka) od broja otoka koji čine spomenuti arhipelag (oko 150). Elem, Ferić se uputio u potragu za ovcama koje konzumiraju slanu vodu kao deliciju…
Dakako i tamo ovce kao svugdje na svijetu piju običnu vodu (u slučaju Kornata to je najčešće kišnica iako postoje rezervati slatke jamske vode), pa je Feriću preostalo da uživa u ljepotama Kornata i u susretima s ljudima koji tamo žive (njih 31 , kako je posvjedočio pri otvorenju izložbe u bivšoj konjušnici imanja Višnjice).
Ideja njegove izložbe (na kojoj ima jako, jako malo ovaca) bila je prikazati otočki krajolik i ljude koji žive i rade na određenom mjestu. Kriterij prema kojem je odabirao ljude (jer tamo dolazi priličan broj turista, pa tako pojam „robinzonskog turizma“ postaje pomalo upitan; komentar iz osobnog iskustva) koje je fotografirao jest njihova osobna iskaznica na kojoj se kao adresa navodi: Kornati, ulica Kornatski kanal.
Ostaci gradina i tumulusa sežu još iz doba Ilira, utvrde su iz bizantskog razdoblja, mletački kaštel iz 16.stoljeća, a aktivna (svake prve nedjelje u srpnju) jednobrodna crkvica Gospe od Tarca uspješno krije vrijeme svoje izgradnje (sve je moguće između 12. i 16. stoljeća!).
Krajem 19.stoljeća stanovnici Murtera (također Betinjani i Zaglavci) postaju vlasnici otočja, pa od tada datiraju pastirske nastambe i suhozidi, a u novije vrijeme zidanice za dulji boravka domaćina (i sve više turista).
Ono što je tamo vidio Stanko Ferić daleko je više od ponuđenih fotografija, no već i taj izloženi djelić ukazuje na posebnost Kornata. A one tri boje iz naslova su dakako slavonske livade, morska pučina i ovce ili kamen, kako vam drago!
Oni koji nisu vidjeli ovu izložbu imat će je prilike vidjeti u slatinskom Zavičajnom muzeju tijekom lipnja. Otvaranje je u subotu 1. lipnja u 19 sati.