Legendarni američki šerif Wyatt Earp, jedan je od onih ljudi u povijesti američkog društva od čijeg života je Hollywood stvorio mit. I ne samo Hollywood. O njemu su napisane knjige. Bio je to čovjek lavljeg srca koji je imao hrabrosti suprotstaviti se bandama razbojnika i okorjelim ubojicama, te zavesti red na svakom mjestu dokle je sezala njegova zapovjedna odgovornost. On i njegova braća, Virgil i Morgan, zajedno sa svojim odanim prijateljem Docom Holidayom, slovili su godinama kao tipični predstavnici američkih junaka – uzori čestitosti, i simboli američke odlučnosti u istjerivanju pravice i uvođenja reda.
Vrhunac njihove slave svakako je okršaj kod O.K. Corrala, u kojemu su se ti dobri momci sukobili sa Clantonima i McLauryjima, opasnim kriminalcima i konjokradicama.
Taj sam roman, kao klinac, čitao nekoliko puta, i to uvijek sa istim žarom. Najuzbudljiviji bio mi je onaj dio kada Doc Holliday pred sam okršaj leži u sobi shrvan upalom pluća. Ali, nije on bio običan muškarac bez brkova. Njegovom junačkom duhu nije bilo premca u cijeloj Arizoni. Pogledao je u strop, i rekao sebi…doduše, sad ne pamtim sve, ali nešto u stilu – o, ne, ne, ne.
To “ne”, značilo je da ni po koju cijenu ne može ostaviti svoje prijatelje da se sami bore. Unatoč visokoj temperaturi (po mojoj procjeni, imao je preko 43) i velikim bolovima u prsima, opasao je svoj niklovani kolt i izašao na trijem ispred Saloona. Braća Earp samo su se osmjehnuli, a onda su svi zajedno bez riječi krenuli niz ulicu, na čijem kraju ih je čekala borba na život ili smrt. Znali su kamo idu, ali pravednici nemaju straha. Bila je to scena koja je govorila više od riječi. Da ju je samo još bilo postaviti u Vrdoljakov kadar, vidjela bi se sva ljepota i snaga njihovog karaktera.
Ali priči tu nije kraj. S vremenom se pojavljuju i neke potpuno oprečne, koje kažu da ti dobri momci i nisu bili baš tako dobri, već da su, povijesno gledano, imali itekako putra na glavi, pogotovo Wyatt Earp. Između ostalog, stoji negdje zapisano, da se slavni šerif striktno držao zakona samo onda kada je to njemu išlo na ruku, ali kada mu to nije odgovaralo onda ih je nastojao spretno zaobići, što mu je poprilično uspijevalo. Zato je njegov život prepun kontroverzi.
Priča se da čak ni taj okršaj kod O.K. Corrala nije bio klasičan kaubojski obračun između dobra i zla, nego je i tu bilo neke muljaže. Navodno da je riječ o pokušaju dogovorenog uhićenja koji se izjalovio. Naime, prema toj verziji, Wyatt Earp je sklopio pogodbu sa Ikeom Clantonom o uhićenju njegovih prijatelja koji su u pokušaju pljačke ubili vozača poštanske kočije, kako bi time pridobio glasove za izbor glavnog šerifa. Međutim, Ike Clanton nenadano mijenja plan koji rezultira ovim legendarnim obračunom u kojemu su ubijeni Billy Clanton i dva brata McLaury, dok je prepredeni Ike uspio pobjeći. Poslije ovog poraza uslijedile su mnoge osvete. Sačekuše, dočekuše…revolveri, vinčesterke…palice i šaketanja. U jednoj takvoj zasjedi stradava i Morgan Earp. Wyatt organizira potjeru, hvata navodno osumnjičene, ali ih ne privodi sudu već krši zakon i sam presuđuje. Doduše, za ono vrijeme to je bilo vrlo uobičajeno, ali se ne poklapa sa pričom iz poznatih romana. U svakom slučaju, sa likom i djelom jednog Wyata Erpa to je svako nespojivo.
Uglavnom, priča na priču, i, “iz dana u dan, svaki san postaje polako izbrisan”…Mit
o dobrim dečkima polako blijedi. Mnoge je to pogodilo. Ne stidim se priznati
da sam i sam bio veoma razočaran kada sam prvi puta čuo da postoji i ta druga
strana priče. Tu svoju razočaranost morao sam s nekim podijeliti.
Na svu sreću povjerio sam se jednom svom školskom prijatelju, sa kojim sam u
vrijeme dok smo išli u osnovnu školu razmjenjivao kaubojske romane. I on mi
je također priznao da je bio razočaran, ali razgovor o toj temi obojici nam
je olakšao dušu i vratio nadu u postojanje one hollywoodske istine, jer smo
se oboje složili da sve te ružne priče o Wyattu Earpu šire razni smušenjaci
i smutljivci, mutikaše i bezglavnici, jalnuški diletanti ili jednostavno – prodane
duše, koji žele kriminalizirati Divlji zapad”.
