Kada na konja staviš Zlatne hamove, on je i dalje konj. Kao što agrikola uvijek ostaje agrikola. U zadnje vrijeme ekrani i usta su nam puna prisjećanja nedavne prošlosti. Doba srednjeg vijeka, vitezovi, grofovi, kraljevi i kraljevne, velemožni prinčevi i ostala aristokracija. Silno se trudimo, u raznim svečanim prilikama, oživjeti ta „slavna“ vremena. Zaboravljamo da su upravo ti, koji žele vratiti taj komadić povijesti, bili obični siromašni kmetovi. Idemo malo pojasniti neke pojmove iz sasvim drugačije perspektive.
KRALJ = Osoba koja je do svoje imovine došla ne svojim znanjem ili radom već nasljedstvom, osvajanjem tuđe imovine, pljačkom, krađom, prijevarama. To je osoba koja nema neka posebna znanja i sposobnosti, ali zbog svoga položaja može raditi što god mu padne na pamet pa to uglavnom i radi. Vidim i neke poveznice današnjih vladara koji kažu: „mogu što hoću“. Nema dobrih i plemenitih kraljeva, osim u bajkama, zato se i zovu bajke.
VITEZ = Nepismeni bezobrazni bandit, kriminalac, pljačkaš, silovatelj te otimač i koljač, koji to sve obavlja za tuđe interese uz mizernu korist. Ne postoje plemeniti vitezovi, kojima bi se trebalo ponositi osim u, pogodit ćete, bajkama i legendama. Dakle, kad se netko želi poistovijetiti sa vitezovima, poistovjećuje se sa svim nabrojanim negativnim karakteristikama. Tu nema mjesta riječi „PLEMENIT“
GROFOVI = bahati vazali koji su do svoga položaja najčešće dolazili nasljedstvom, prijevarama, otimačinama, unosnim brakovima, ulizivanjem svojim nadređenima. Gradili su dvorce, vile, pompozne građevine, ljetnikovce, perivoje i lovišta. Naravno na brdima, uzvisinama, centrima naselja dok su oko njih, u blatu, nicale potleušice i kolibe jadnih i gladnih kmetova čijim su životima raspolagali njihovi grofovi. Sjetite se ovih riječi kada sa s nostalgijom prisjećate kojekakvih Draškovića, Pejačevića, Jankovića itd.
KRALJICA = Kraljeva žena bez empatije i ikakvih zaduženja i prava, koja nema drugog posla osim šminkanja, rađanja djece te žderanja po različitim priređenim čestim gozbama. Rijetke su bile pismene pa su iz njihovih usta često izlazile hrpe gluposti i bedastoća tipa: „Ako narod nema kruha neka jede kolače“
PRINČEVI i KRALJEVNE = Razmažena i glupava djeca kraljeva i kraljica ili „sluškinja“, koji su bili „VAŽNI“ samo zato što postoje, a služili su za eventualna proširivanja posjeda, naravno na štetu kmetova. I za bespoštedno i bahato trošenje kraljeve imovine.
Sjetimo se francuske revolucije. Napokon smo se, u 18 stoljeću, počeli rješavati tog šljama od društva. Kmetovi i obični građani su shvatili poantu. Počeli su se boriti za sebe i svoju slobodu. I taman kada se čovječanstvo počelo navikavati da samo odlučuje o svojoj sudbini, upleo se notorni točak povijesti. Pomalo se zaboravlja kako loše može biti pa se sada, s nostalgijom prisjećamo starih „dobrih“ vremena. Na različitim manifestacijama se sve više pojavljuju kojekakvi pajaci u različitim šarenim uniformama, nekakve „kravat pukovnije“ i oklopima paradirajući na konjima i prodajući nam priče o slavnim vitezovima i njihovim mačevima.
Pokušaji da se upriliče prizori „viteških igara“ zahvaća sve više gradova i naselja. Turistički radnici, u svom nedostatku svježih ideja, jedan za drugim „prepisuju“ ideje i pokušavaju otići korak dalje u svojim zamišljajima, misleći da je to „jako zanimljivo“ današnjem puku. Prave se oklopi, mačevi, štitovi i ostala oprema. Osnivaju se društva novopečenih vitezova, pa se čak javljaju i sručnjaci za mačevanje (čitaj mučevanje) koji su sebi dodijelili zadatak objašnjavati kako se to radi i što je važno, kao da su živjeli u srednjem vjeku. Na kraju zapravo sve završava na hladnom gemištu, pijani i zadovoljni što se nisu sami poklali mašući nespretno i namušto svojim „alatima“. Zanimljivo je i pitanje zašto se onda ne vratiti u malo raniju prošlost, pa glumiti neandetalce i mlatiti se toljagama? Zašto ne i zašto baš srednji vjek? Valjda je važno da na kratko vrijeme zaposlimo neke besposličare i pijance koji će savršeno odigrati ulogu srednjovjekovnog „Viteza“
Čemu sve to?
I razmišljamo li uopće kakvu poruku šaljemo maloj djeci koju pokušavamo zadiviti kroz igru vraćanja u „povijest“?
Djeci koja će odrastati sa tim manifestacijama i koji neće imati nikakav povijesni odmak prema onome što se stvarno događalo jer će to pojmiti kao neku igricu u kojoj nitko nije ubijen, zaklan, ranjen niti oštećen?