Hardcore jazzer, zoon satyricon, 'Dinamov šal na tekmi Hajduka', 'divovski džezer koji na techno partyju pleše rock do besvijesti', 'fizički koliko i zaslugama, istaknuta pojava na prvoj zagrebačkoj sceni slam-poezije', glazbeni improvizator, pjesnički ironizator – sve je to Vid Jeraj, pjesnik, klarinetist i romanopisac koji je kao gost obilježio otvaranje sezone Roklicerovih umjetničkih večeri. Jeraj je i novinar na kulturnjačkim portalima koji najčešće bira sugovornike slične frekvencije. Svoj prvi roman „Krvna slika“ objavio je 2014. godine, a prije pet godina odselio je iz Zagreba u Beč. Njegova nedavno objavljena zbirka poezije „Honesty International“ pokazala je kako ga Zagreb nije zaboravio. Marija Dejanović u recenziji piše da Jerajeva poezija autoironijom humanizira svijet i konstatira da „treba tražiti velikog pjesnika Jeraja, kao igru u plastu sijena“. Ivan Laić Jerajevu je zbirku dočekao riječima: „Ako su pjesnici, kao što nas uči Antun Branko Šimić, čuđenje u svijetu, Vid je jedan korak dalje.“ Žarko Jovanovski je pak na Jutru poezijekomentirao kako je bio uvjeren da je Vid Jeraj već ima zbirku poezije, aludirajući na njegov utjecaj i prisutnost na književnoj sceni.
Nakon gostovanja u Cugu na Roklicerovim večerima, s Vidom Jerajem razgovaramo o dojmovima koje je ostavila Virovitica, o europskoj i hrvatskoj alternativnoj sceni, te o Pizzeriji Europa, Robertu Rokliceru i o improviziranju u Virovitici.
*Na Roklicerovim večerima upoznali ste dio virovitičke alternativne scene. Kakvi su virovitički umjetnici? Kakve dojmove nosite iz Virovitice?
- Rado sam gostovao u gradu mog kolege koji je napustio supkulturnu scenu u cvijetu mladosti. Mislim da je većina nastupajućih izvodila i njegove pjesme, osim autora koji je nastupio s palačinkama i Zrinke čiju poeziju pratim otprije. Dojmovi s kojima sam stigao u Osijek napucali su me da putem ispočetka počnem čitati roman "Levitan" kojeg sam čitanje dovršio u Kranju...
*U Virovitici ste predstavili svoju zbirku pjesama Honesty International, koja je inspirirala Žarka Jovanovskog i vaše stihove ugradio je u svoj roman Pizzeria Europa. Što je Jovanovski pronašao u vašim stihovima?
- To sa ugradnjom stihova je Žarko sam izmislio i potom učitao u lik protagonista njegovog romana i nema puno veze sa mnom, osim par stihova s kraja romana koji su dio spomenute zbirke. Žarko i ja poznajemo jedan drugoga kao elegijski distih i vrlo sam mu zahvalan što je moju blokadu od objavljivanja pjesama otklonio pozivom da objavimo pri zajedničkom izdavaču. Vjerujem da je u stihovima pronašao ono što ja u njegovim, nabodenost lirike na viljušku trenutka...
*Siniša Matasović spomenuo je da ste prije 15 godina s Roklicerom vodili grupu slamera. Među slamerima je tada bio i Mario Kovač. Gdje ste sve gostovali i što ste tada postigli s grupom slamera?
- Ja sam Roklicera zapazio, istina je, pripremajući se za intervju koji sam za Nacional vodio s redateljem Kristijanom Milićem oko 2004. godine (čiji je debut "Sigurna kuća" bio povod!). Moguće je da je, konferansirajući spontano - u cugu, kako bi se reklo - Siniša spomenuo odnos koji pripada Mariju koji je zbog svojih obveza s kvizovima projekt organizacije slam-večeri prepustio meni nakon što sam objavio roman "Krvna slika". Roklicera sam poznavao isključivo kao gost tribine koju je moderirao i zahvalan sam mu što me štitio kad sam svojim stihovima sablažnjavao neke starije članice...
*Kao pjesnik i glazbenik upoznali ste dobar dio europske alternativne scene. Primjećujete li razvoj scene i u kojem smjeru? Ima li više umjetnika nego prije pet ili deset godina? Kakva je njihova kvaliteta, a kakva druželjubivost?
- To je jako općenit pojam, jer su te granice jasnije na maloj sceni poput naše. U Beču pored državnih, funkcioniraju i privatne institucije tako da ne-institucionalne prakse studenti upoznaju otpočetka studija. Mislim da je ono što nazivamo scena ugroženo štancanjem umjetnika koji znaju više o trubadurskoj poeziji i situacionizmu, negoli kako da zašniraju cipelu. A što reći, ako možeš studirati performans četiri godine ili slično? Malo je to bizarno...
*Improvizacija sa Zlatkom Kovačevićem Saksom bila je začin virovitičke pjesničke večeri. Kakav je Saksa improvizator? Kako ste se s klarinetom snašli u country dijelu repertoara Zlatka Kovačevića Sakse?
- Saksa nije improvizator, kao što ja nisam kantautor - ali mislim da smo dobro otplivali tu situaciju, pogotovo u ambijentu pokraj pruge koji je u svakom trenutku otvoren za upad maskiranih razbojnika, baš kao i gradonačelnika u civilu. Tako da je nešto iz imaginarija pjesama i time tamne strane američkog sna, koje smo izvodili, sasvim sigurno te večeri lakše zašlo među nas...