Virovitica.net

In memoriam

Umro Franjo Sertić Frenki: Često zamršene probleme radijske tehnike rješavao lakoćom kao što matematički geniji rješavaju nama (pre) teške zadatke

Goran Gazdek  ●  09.01.2023.
Umro Franjo Sertić Frenki: Često zamršene probleme radijske tehnike rješavao lakoćom kao što matematički geniji rješavaju nama (pre) teške zadatke

U nedjelju, 8. siječnja, poslije podne u 76. godini preminuo je nekon kratke bolesti Franjo Sertić Frenki, legenda radijskog medijskog prostora Virovitičko-podravske županije. Slušateljima Radio Virovitice poznat je s najavnih i odjavnih špica emisija, a mogli smo ga viđati na brojnim događanjima s kojih su bivali upriličeni izravni radijski prijenosi – od sajma Viroexpo, preko svečanosti otvaranja značajnijih projekata komunalne infrastrukture ili gospodarskih objekata do velebnih političkih skupova.

Od 1979. godine kada je zaposlen u tadašnjem "Informativnom centru Boško Buha" bio je zadužen za tehničku realizaciju programa. Bez njega zvuk iz studija preko odašiljača ne bi dolazio do naših radio aparata. Često zamršene tehničke probleme rješavao je, pa i godinama nakon umirovljenja, lakoćom, kao što matematički geniji rješavaju nama (pre)teške zadatke s brojevima. Ako bi na radio stanicama, od Pitomače do Orahovice (pa i šire) nešto teže zaškripalo, važilo je pravilo - zovi Frenkija.

Radio Virovitica otpočela je emitirati program 4. listopada 1966. godine, na frekvenciji 202,2 m, na srednjem valu, s 50-vatnim odašiljačem RIZ-ove proizvodnje, koji je dobila na upotrebu od Radio Zagreba. Ostale dijelove opreme i studio izradili su virovitički entuzijasti, ponajviše Milan Sokele, tadašnji tehnički rukovodilac. Kada je preuzeo druge obaveze Frenkiju je povjerio dužnost šefa tehnike. Bilo je to vrijeme gramofona, magnetofona ploča, vrpci i analognih uređaja kada računari nisu mislili umjesto nas.

Svoje prve ozbiljnije novinarske korake napravio sam na Radio Virovitici. Frenki bi nas petkom, rano ujutro, snimao za polusatno „Vrijeme mladih“ koje bi se emitirala u nedjelju, u 11 sati, u okviru emisije „Nedjeljni radio kolaž“. Uh, što smo se straha nauživali od vječno ozbiljnog, namrgođenog i strogog ton majstora, koji je, ne samo od nas, tražio kiruršku preciznost i pedantnost što nama je, tada površnim, nedozrelim, drčnim i neobuzdanim mladcima sa svom popijenom pameću svijeta, predstavljalo noćnu moru. No, iza tog naoko teškog karaktera i namćora, shvatio sam to nešto kasnije, krila se nježna i krhka osobnost čovjeka koji se, poput svih nas, na svoj način bori s unutarnjim nemirima.

Nije imao radno vrijeme, svoj je posao shvaćao kao poziv. Vodio je brigu o radijskoj imovini kao da je njegova vlastita. Pogotovo o pločama. Sve su bile uredno evidentirane, održavane i očuvana kao da ih na gramofone stavljao rukavicama. Sve su imale svoje mjesto i uvijek smo ih, odmah i sad, morali vraćati tamo gdje smo ih našli. Nije mu bio potreban katalog, u svakom trenutku je znao gdje se koja nalazi. A bilo ih više desetaka tisuća. Takvu skrb o pločama nisam vidio niti na jednom radiju na kojem sam kasnije radio ili me je put nekim drugim poslom tamo naveo. Srce mu je puklo kada je čuo da su nasljednici nedavno sve ploče rasprodali u bescjenje. Složili smo se da je riječ o kulturocidu i krajnjoj nebrizi za povijesnu ostavštinu.

Frenki (lijevo, stoji) na redakcijskom kolegiju (veljača 1987.) uz Krešu Mandića, Karla Puškarića i Luku Štekovića. Na žalost svi su pokojni.

Kad današnji glazbeni urednici na kraju emisija prekinu pjesmu na pola, taman kad vokalni solista treba otpjevati refren, uvijek se sjetim Frenkija. On je točno u sekundu znao koliko koja stvar traje i tako slagao glazbu. Nije to bilo samo iz poštivanja prema slušateljima nego i prema autorima muzike i stihova.  Još jednu anegdotu pamtim kad su ploče u pitanju: „Ako ne znaš što je na long play ploči hit, samo pogledaj koja je pjesma na vinilu najizlizanija, ta se sigurno najviše pušta i ne možeš pogriješiti“.

U vrijeme rata i mogućih avionskih napada na grad opremio je jedan furgon najnužnijom tehnikom za režiju i studio. Pretvorio ga u mobilnu radio stanicu kojom je Radio Virovitica s izmještene lokacije u Terezinom Polju, jer se vjerovalo da zbog povrede mađarskog zračnog prostora tamo neprijateljski zrakoplovi neće letjeti, emitirala program 53 dana.

Bio je zadužen i mnoge druge poslove kako to već u malim redakcijama biva pa tako i za posao distribucije novina. Kada se „Virovitički list“ tiskao u mom „Glasu Slavonije“, a on išao po tek štampane primjerke, često bi dovozio pošiljke koje bi mi uprava ili redakcija slali. Bila bi to prilika da na Gumenjaku nazdravimo pivom ili dva. Ili čime već!  Počivaj u miru Frenki.

Sahrana je u utorak u 12 sati na Gradskom groblju u Virovitici.

In memoriam

GODINA OD SMRTI dr IVICE VELESA: Susreti s njim bili su ...

Preminuo Zvonko Horvat, vlasnik Pitomog radija

Preminuo fra Joakim Gregov, autor kipa Sv. Roka u Virov ...

Bora Čorba i Virovitica: U Omladincu nas častio rakijom ...

Prof Vladimir Kolesarić (14. 5. 1939. – 23. 8. 2024.)

Održana komemoracija za Predraga Freda Matića: Heroj u ...

Otišao "posljednji Mohikanac" već pomalo zaboravljenog ...

Umro Željko Weiss, dugogodišnji predsjednik Židovske op ...

Umro dr Ivica Veles

Umro Franjo Sertić Frenki: Često zamršene probleme radi ...