U Virovitici je u ponedjeljak, 2. siječnja u 78. godini života preminuo diplomirani ekonomista Petar Kralj (rođen 5. listopada 1945.), bivši gradonačelnik Virovitice i nekadašnji direktor “Viržinije”. Od 1972. radio je Službi društvenog knjigovodstva (SDK, danas FINA). Tri godine kasnije prelazi u Viržniju na mjesto rukovoditelja Službe analize, zatim postaje rukovoditelj razvojnog sektora i pomoćnik direktora, da bi koncem 1989. godine bio izabran za direktora. Smijenjen je 3. rujna 1994. godine. Do izbora za gradonačelnika radio je u privatnoj virovitičkoj tvrtki SHM.
Za gradonačelnika je izabran 31. listopada 1997. godine. Vlast mu je predao stranački kolega Antun Mihoković (HSLS) koji je smijenjen nakon tri mjeseca inicijativom istih onih ljudi koji su ga i postavili. To je izazvalo ozbiljnu krizu vlasti, koju je HDZ umalo iskoristio da dobije ono što je na izborima glatko izgubio.
Životno iskustvo pomoglo mu je u odluci da prihvati funkciju gradonačelnika. "Funkcije direktora i gradonačelnika razlikuju se samo u političkom karakteru koji je naglašeniji kod druge funkcije", rekao je.
Virovitica je bila preuska za njegovu širinu! Bijaše čovjek ispred vremena, netipičan za generaciju lokalnih političara u Hrvatskoj stasalih posljednjeg desetljeća dvadesetog vijeka. Zato i nije trajao dugo. Želio je građansku Viroviticu, usklađenu sa svojim liberalnim stavovima, lišenu utjecaju rođaka, kumova i podobnika na putu razvoja i prosperiteta. Borio se protiv pojedinca koji brinu samo za svoje interese. Od svojih suradnika tražio je da razmišljaju robotički, a ne na razini parnog stroja, jer je to naprosto, kako je pričao, imperativ idućeg milenijima.
Uz rizik reakcije frustriranih i zalutalih ljudi u politiku govorio je kako nema dovoljno odgovarajućih suradnika za realizaciju ideja i projekata. Gnušao se političkog primitivizma i niske civilizacijske razine odnosa vladajućih i oporbenih stranaka, ali nije imao podršku ni jednih, ni drugih. „Kuriozitet je da su mi najviše poteškoća činili moji stranački kolege iz HSLS-a, da bi me nakon što nisam htio dati ostavku na dužnost, bez konzultacija, grubo partijski izbacili iz stranke. Sada sam nestranački gradonačelnik i puno mi je lakše obavljati ovaj složeni posao, rekao je novinarima.
Zalagao se za suradnju sa županom na svim razinama bez obzira što dolazi iz druge političke opcije jer samo se suradnjom, govorio je, mogu ostvariti veći projekti. Sa Đurom Dečakom to mu nije uspjelo, ali je zato Ivo Horvat bio i više nego kooperativan.
Promišljao je kako olakšati i unaprijediti rad gradonačelnika. „Veliki objektivni uzrok teškoće u radu gradonačelnika je vrlo loše normativno uređenje lokalnih jedinica samouprave. Materijalni status lokalnih jedinica samouprava među najnižima je u Europi, iako smo potpisnici Europske povelje o lokalnoj samoupravi. Ingerencije u gospodarstvu su na nuli, a ovlasti gradonačelnika su nelogično reducirane. Prvi kvalitetan pomak bit će ako gradonačelnika budu birali neposredno svi građani, a ne jedna stranka ili koalicija stranaka“, govorio je.
Bila je osoba širokog habitusa i bogatog iskustva koji je u vrlo teškim gospodarskim uvjetima i koalicijskim preprekama uspješno držao gradske uzde. Za njegova mandata osmišljene su insignije grada (lenta, ključ ...) koje do tada nismo imali, utemeljena manifestacija Prosinac u gradu koja živi i danas, potpisana Povelja o prijateljstvu i suradnji Virovitice i Traunreuta, postavljena skulptura svetog Roka, zaštitnika grada (prvi kameni kip u gradu), uvedena prva službena internet stranica Grada i najvažnije – već na početku osigurana je javnost rada putem izravnog prijenosa sjednica Gradskog vijeća što je do tada bilo nezamislivo ...
Ovo su tek neki uspjesi koje će Virovitica pamtiti u memoriji stika pravih vrijednosti. Izgurao je do kraja mandata i više nije htio sudjelovati u virovitičkoj političkoj kaljuži. Razočaran, povukao se u miran život daleko od političkog brloga punog nekompetencije, neznanja, neodgovornosti, moći, korupcije, nepotizma, lažnog morala, nepotrebnih kompromisa i sujete.
„U sustavima gdje loši političari na državnoj razni vode javne politike prema svojim interesima i uz pomoć netransparentne, korumpirane, nedovoljno profesionalne i politizirane javne uprave što se reflektira i na lokalne razine meni je teško raditi, a nemam snage niti s kim to mijenjati. Sve je tako duboko ukorijenjeno da je u ovom trenutku teško, gotovo nemoguće, graditi novu etičku infrastrukturu i lojalnost prema pozivu, a ne stranačkoj pripadnosti“, rekao je mi je jednom prilikom.
U anketi našeg portala u studenom 2012. proglašen je najpoštenijim gradonačelnikom do tada. U anketi je sudjelovalo 784 čitatelja, a za njega je glasovalo njih 34 posto. Uspjeh je tim veći jer ga deset godina nije bilo u javnosti, politički nije bio aktivan, njegova bivša stranka (HSLS) gotovo da i nije postojala iz čega smo zaključili da su za njega glasali građani, a ne stranačka mladež i aktivisti.
Bio je pravi gospodin i nikada nije htio izvlačiti prljavi veš, ni kad je odlazio iz gradske uprave ni kada je smijenjen s mjesta direktora u Viržiniji. Sreo sam ga ljetos ispred jednog trgovačkog centra i po tko zna koji put bezuspješno nagovarao da mi da takozvani životni intervju. Odbio je, kulturno.
Počivaj u miru Pero, bila je čast surađivati s Tobom.
