Opet Azerbajdžan. Ožujak mi je nekako rezerviran za tu arhitekturno futurističku zemlju koja se doista trudi izgledati – svemirski. Kad Balkanac prošeta vjetrovitim Bakuom, uvijek se nekako šokira skupim trgovinama (Gucci i Armani…), oko kojih nekad jure formule, trgovačkim centrima i hotelima - piše Slobodan Kadić u kolumni Putničke svaštarije Glasa Slavonije.
Modernim izgledom Moskva je za Baku mala beba, a tko još ne zna da sam živio u tom ruskom glavnom gradu u kojem se stanovnici više ne broje, pa nitko i ne zna koliko ih ima jer je velika većina tamo ilegalno, ali se priča o 15-ak milijuna! I u Baku dolaze Azerbajdžanci iz provincije, točnije iz brojnih sela – trbuhom za kruhom. U odnosu prema proteklim godinama, postao je to skupi grad, na prste se može izbrojiti što je povoljnije nego u Hrvatskoj, a to su uglavnom usluge prijevoza, benzin, kolači i neki prehrambeni proizvodi… Ako je čovjek hipohondar, lijekovi su načelno jeftiniji (hipohondrima nije bitno koji lijek, samo da se guta, barem mislim) i za većinu njih nije potreban recept.
Sve započinje od – vize! Davno sam u subotnjem Magazinu objavio reportažu o Bakuu. Malo se stvari promijenilo, unatoč nekim vječnim problemima i tragedijama (neću sada o Karabahu i konfliktu s Armenijom), poput one o padu azerbajdžanskog zrakoplova koji je srušila uvijek bratska Rusija, uvijek bratska koliko god zla napravila?! Ah da, viza, demencija me već hvata. Potrebna je hrvatskim državljanima i internetom online se može ishoditi prilično brzo za dvadesetak američkih dolara. Ako Svaštarije čitaju i u Srbiji, državljani te zemlje ne trebaju vizu za boravak do 90 dana. Vole Azerbajdžanci dolar više od svega, a kada sam pokušao promijeniti stotinjak, nisu mi htjeli uzeti novčanicu jer je navodno – stara!
Zato savjet - kada putujete u daleke zemlje, uvijek u našoj banci tražite nove novčanice bez ikakvih natpisa i otkinutih rubova. Onda sam podignuo novac na bankomatu, za što mi je naplaćena provizija od deset dolara, to je u baklavama četiri komada, samo da se zna! U neke je zemlje isplativo ponijeti dolar ili euro, a gotovinu na bankomatu podižite samo za ne daj Bože. Gotovina u Bakuu zapravo i nije potrebna jer se gotovo sve, osim metroa i transporta, može platiti karticom. Taksi je izuzetno jeftin i desetak kilometara vožnje obično plaćam tri eura, bez obzira na česte nezamislive gužve. Umjesto ruskog Yandexa radi kompanija Yango, a tu je i Bolt te neke privatne kompanije.
Za jedan američki dolar dobije se 1,70 manata (AZN), a to se nije mijenjalo dugi niz godina. Princip funkcioniranja rezervacije hotela doista je čudan. Često se dogodi da kada napravite čekiranje, hotel jednostavno otkaže rezervaciju na Bookingu, a samo kako ne bi morali platiti proviziju toj nizozemskoj kompaniji. U vodiču piše da u Bakuu živi 2,5 milijuna ljudi, a lokalci kažu da ih je barem četiri milijuna. I što obići? Definitivno glavni gradski trg F vvar l r meydanı, poznatiji i kao Trg fontana. U blizini se nalazi i Muzej literature nazvan po Nizamiju Ganjaviju, jednom od najpoznatijih perzijskih pjesnika. Onda kroz gradska vrata "blizance" do starog grada Icheri Sherer. Toranj Djevaza (ne zna se godina izgradnje) iz 12. stoljeća, prava je ljepota, a uz brojne mitove i legende, dobra priča.
Nipošto ne treba propustiti Vatrene nebodere, koji doista podsjećaju na plamen - visoke 182 metra, džamiju Muhameda i palaču Shirvanshahs pod UNESCO-ovom zaštitom. Kada se čovjek nahoda i uokolo treba još malo vjetra u kosi, treba sjesti uz Kaspijsko jezero i popiti crni čaj. Azerbajdžanski je jezik sličan turskom, pa ako govorite turski, ovdje ćete se osjećati kao kod kuće, kao i kad govorite ruski (zbog zajedničke prošlosti u SSSR-u), ali mlađi sve više parlaju – english.
I ono što je posebno bitno, Azerbajdžanci su mili i gostoljubivi ljudi i unatoč nekim preporukama o upitnoj sigurnosti, podaci govore da se se radi o izuzetno sigurnoj zemlji. Naravno, obožavaju našu bivšu predsjednicu Kitarović (i čude se kako takva ljepotica više nije predsjednica) i njezinu nezaboravnu pokislu majicu i siluetu za vrijeme finala SP-a u nogometu u Moskvu, ali i Luku Modrića i općenito hrvatski nogomet. O nama puno znaju jer su upoznati s prošlošću Jugoslavije, pa nisam trebao puno objašnjavati. I na kraju, smireno dođite u zemlju vatre, šafrana i nafte. Nećete požaliti!
