U zimom stegnuto predvečerje, 20. prosinca nakon čudesno toplog vatrenog vikenda i brojnih fešta u mnogim hrvatskim gradovima povodom osvajanja brončane medalje i velikog uspjeha naših nogometaša, u prostorijama virovitičke Češke besede održana je jedna zanimljiva i vesela književna trantika, također, toplog, prigodnog karaktera.
Svoju treću knjigu pod nazivom Braniteljska trantika predstavio je domaći autor Dražen Bunjevac odgovarajući na pitanja moderatorice programa Mirjane Kotromanović koja je sebi svojstvenim nastupom i na ležeran način cjelokupnoj promociji dala ona vrlo potreban i poželjan začin pa je prostorom za vrijeme trajanja vladala prava prijateljska i obiteljska atmosfera te poučna interakcija. A kako i ne bi kada je tema bila jedna virovitička ratna postrojba i sve ono izvorno vezano za njeno osnivanje, djelovanje, ratni put i ostale obične i neobične situacije i zgode koje su na jednoj obljetničarskoj trantiki na vidjelo iznijeli njeni neposredni akteri. Uglavnom bivši vojnici i neki zapovjednici koji su se tog 19. rujna 20021. našli i o svom '’19. Mješovito protuoklopnom artiljerijskom divizionu'' divanili.
Sama promocija je zapravo počela osvrtom na piščevo starosjedilačko podrijetlo i dosadašnji spisateljski, umjetnički, jezikoslovni, baštinski, organizacijski i ostali rad kojim se zaljubljenik u sve virov'tičko i mikeško naslijeđe bavi, čuva i njeguje gdje su spomenute i objašnjene njegove dvije prethodne vrlo zanimljive i jedinstvene knjige; Ul'cama i mostovima sjećanja, tragovima zavičaja i Iz mikeškog kuta.
Potom je na red došla ova nova, također neobična zbirka zapisa o postrojbi koja zapravo ne postoji jer nema svoju udrugu niti se u trideset godina od rata njeno članstvo ikada sastalo sve do lani i ovoga ljeta kada je ta nevjerojatna i neprimjerena situacija prekinuta i ovom knjigom potaknuta na djelovanje i razmišljanje o minulom vremenu dotičući i aktualnu situaciju.
Kroz jedanaest poglavlja uradak je prožet zapisima o planovima, razlozima i nastojanjima prilikom okupljanja trantikara, zatim, općenitim ljudskim karakternim osobinama, dočaravanjima poslova i atmosfere te neobičnim ali i nevjerojatnim zapisima o Domovinskom ratu i neposrednim sudionicima tragičnih i onih drukčijih zbivanja u Hrvatskoj od prve akcije do rasformiranja postrojbe i današnjeg vremena kroz raznovrsne opise, zapažanja, činjenice i zaključke. Najzanimljiviji dio knjige je onaj razgovorni prepun anegdota, dosjetki, šala i svega što krasi jednu proslavu kada se samo muškarci nađu na okupu.
Za kraj treba istaći recenziju Petra Žarkovića u kojoj je posebno naglašena upotreba mikeškoga govora, ali i drugih dijalekata neposrednog virovitičkog zavičaja, kao i korištenje riječi koje su pomalo zaboravljene ili predstavljaju nove jezične tvorevine.
