Nicholas Cage je, pročitao sam ovih dana u američkim medijima, tamošnjim poreznicima - iliti famoznom IRS-u - u svibnju keširao više od šest milijuna dolara. Impresivna hrpica manje je od polovine ukupnog Cageova duga od vrtoglavih 14 milijuna koliko su mu odrezali poreznici zbog muljanja s porezom od 2003. do 2007. godine.
Kad su ga ulovili spuštenih gaća, slavni je hollywoodski "seleb" sklon impulzivnom kupovanju dvoraca, prestižnih automobila i umjetnina, naravno, svu krivnju svalio na svoje nesposobne knjigovođe i poslovne savjetnike, no ni na kraj mu pameti nije bilo prozboriti koju lošu o američkoj poreznoj politici, niti pak spekulirati o možebitnoj zavjeri utjecajnih političkih krugova kojima se možda zamjerio. Cage je učino jedino što se, i inače, u sređenijim zemljama radi kad ti poreznici sjednu za vrat: zavrnuo rukave i bacio se na posao. U konkretnom slučaju na snimanje lukrativnih no, ruku na srce, sve gorih filmova.
Sudbinu kao iz filmova - znate ono kad propalog tajkuna deložiraju s raskošnog imanja koje će zbog dugova otići na bubanj - 1990. je doživio kultni američki skladatelj i pjevač Willie Nelson. Iako je istraga kasnije dokazala da ga je prevario knjigovođa koji godinama nije plaćao pristigle porezne obveze već je novac prebacivao na svoje "off shore" račune, slavna zvijezda countryja doslovno se našla na cesti. Nelsonove kuće i ranč, baš kao i osobni predmeti, prodani su na aukcijama ne bi li se odmah - prije ikakvih pregovora s poreznicima - podmirio barem dio duga, a Willieja spasilo od zatvora.
Poreznici su bez imalo milosti prema instituciji američke popularne glazbe najprije odrezali kaznu od 32 milijuna dolara, da bi je potom, i to nakon višegodišnjih pokušaja nagodbi te uvažavanja olakotnih okolnosti jer je Nelson i sam bio žrtva prijevare, spustili na „ciglih" šest milijuna. Willie ih je - a da mu na kraj pameti nije bilo išta zucnuti o zavjeri Busha starijeg i republikanske administracije svjetonazorno posve oprečne njegovom hipijevskom i odmetničkom lifestyleu - šutke platio. Dijelom i od prihoda dvostrukog albuma koji je, znakovito, nazvao "The IRS Tapes: Who'll Buy My Memories?"
Hoće li se tako nešto dogoditi i s dužnicima u Hrvatskoj? Malo sutra. Mnogo je, naime, izglednije da bivši propali tajkuni i tajkunčići nekoć slizani s HDZ-ovskom vlašću, "poduzetnici" s desetak tvrtki bez registriranih zaposlenika, pjevači s karijerom na umoru ili na ugaru te ražalovani nogometaši, prođu - lišo. Ili, kako je to u "Jutarnjem" kazao najpoznatiji domaći one-(s)hit-wonder Daniel Popović koji poreznicima duguje gotovo 800 tisuća kuna, Linićevi se poreznici "mogu samo slikati". Naime, veli, on novac, a ni imovinu koja bi se zaplijenila - nema!
I eto nas na jednom od problema Linićeva popisa: nemogućnosti naplate duga. Nije to nikakva novost jer, pred koji dan u kamere Nove i u lice Mislavu Bagi šefica Porezne uprave neuvijeno je rekla: - Pola duga valja otpisati jer se nema odakle naplatiti.
Mnogo je ipak bio zanimljiviji odgovor na pitanje kako je uopće bilo moguće da Porezna uprava, koja bi običnim smrtnicima sjela na račun i za vrat i za stotinjak dužničkih kuna, nije godinama reagirala na velike dužnike s višemilijunskim dugom. Nada Čavlović-Smiljanec i na ovo je pitanje jednako izravno odgovorila: - Zbog moćnika iz HDZ-a koji su stopirali blokade i procesuiranja mnogih velikih dužnika!
Ako je objava imena dužnika sa "stupa srama" početak nekog (konačnog) sređivanja stanja za koje, i ja duboko vjerujem, nisu krivi činovnici i službenici Porezne uprave već glavonje s vrha i njihovi umreženi politički mentori, zacijelo baš nitko od građana kojima porezna ubuduće zakuca na vrata ili zaprijete ovrhom zbog neplaćanja TV pretplate i računa za mobitel, neće imati mnogo protiv. Jer, sa "stupa" nam se u facu beče i belje i lica koja posve sigurno - za razliku od mnogih obrtnika, pa i tvrtki - ne spadaju u kategoriju kolateralnih žrtava nelikvidnosti, neplaćanja dobavljačima, negdašnjih dvostrukih HDZ-ovskih kriterija oporezivanja ili, najkraće, posvemašnjeg nereda koji je vladao u financijama. Jedan od njih je i Marko Perković zvani Thompson koji je upravo krenuo "u boj, u boj, za takujin svoj".
Umjesto plaćanja poreznog duga od - kako tvrde mediji - milijun i sedamsto tisuća kuna, Thompson bi izgleda mogao uskoro objaviti album naziva "Neću platit ja u mom dijelu svemira" ili već za koji dan s pozornice poreznicima poručiti "...nećete u Čavoglave, niste ni prije!". Uostalom, već je i pala prva klapa baš takvog "raspleta" slučaja keširanog i neprijavljenog novca iz HDZ-ovih crnih fondova na koji su se, izgleda, uglavnom namečili poreznici.
Na službenim web stranicama raspjevanog domoljuba kojega se sumnjiči za utaje poreza već je, uz najave turbokoncerta u Čavoglavama, osvanuo sljedeći tekst: "...Ne čudi nas što svake godine uoči Dana pobjede u Čavoglavama slijede pokušaji kompromitiranja Thompsona (...). Ovdje je već odavno svima jasno da se radi o političkom progonu i medijskom linču".
Što bi rekao moj drug Boro, ma gle kurca!
