Gdje da počnem? Sve nekako ide nizbrdo. Izgubimo u košarci jer su nas pokrali kao zadnje kretena. Ono je bio čisti prekršaj na Tomasu, ali ne… Eto vidiš Tomas, sad kad trebaju suditi faule na tebi, ne sude. (dok sam ja igrao protiv njega, suci su mu popuštali, i ako ga pipneš-faul.) No, mi smo trebali to dobiti. Što onaj Navaro misli, da je kao dobar? Je, u "amerikancu" i glumi. Vidite, tko ima para, taj odlučuje o svemu. Tako je to danas u svim segmentima, svemirskih razmjera. "Talijan" je sredio da mi ne prođemo dalje, a faking smo zaslužili. Ova generacija je kad sve zbrojiš i oduzmeš ispala čisto o.k i zaslužili su neku medaljicu, no netko nekome plati, on plati ovome i onome i sudcu kaže -"o.k. možda ste svi ružni, ali ne budite dužni, ja želim da sudite tako i tako!" Nema frke, ovi će lupat, mi nećemo sudit, pravit ćemo se glupi, i da vidiš, stvar riješena i Španjolci idu dalje. Četrdeset i dva (42) slobodna bacanja za Španjolce = pola naše ekipe preko ili 4 osobne + dvije tehničke. Molim? Pa tko je tu lud? Pa hajde onda ti igraj sljedeću utakmicu za cca 16h nakon takvog nečeg, i to bez par igrača, pa ne bi ni Istočni Timur pobijedili da imaju repku a kamo li Sloveniju. Ma i ja bih dao ostavku samo što bih još pokazao "prst" a.k.a. "srednji vanjski, Petar Metličić zabija gol" FIBA-i, okrenuo se i otišao. Ali opet, ne možeš tu ništa. Kad sam već kod "prsta" koji simbolično predstavlja "penis", prijeđimo na tenis. (Ionako su zasluženo odnijeli Grci. Respect.)
Dečki rasturaju!! Nadam se da gledate mečeve, stvarno je super. "Dok je Maria i Ljube, Hrvati ne gube!!" Mi smo u finalu, Hrvatska to nikad u povijesti nije imala. Mislim da ćemo svi pamtiti ovo, pogotovo ako budu prvaci, ma da je i ovo veliki uspjeh za nas. Malo ćemo se promovirati barem, a ne kao na Malti, narušiti reputaciju u svijetu skoro ubivši njihovog ministra.
Killer Cars
Kad smo već kod ubijanja, ne znam kakve su cijene za naručeno ubojstvo, ali u Virovitici je dovoljno da nekom kupite/posudite auto i pustite ga da se malo preko vikenda provoza po okolnim mjestima i selima. Svake godine ljudi umiru na cestama, da je to za ne povjerovati. Zakoni ne pomažu, to je očigledno. Pomogli su malo napuniti proračun sa visokim kaznama, i to je nešto, ali to nije smanjilo broj stradalih u prometu. U subotu me zgrozilo što sam vidio kada sam se vraćao kući večernjim vlakom iz Osijeka, negdje poslije 21:00, nedaleko od Vtc. U nekom selu, tisuće svjetala, i hitna kako juri amo tamo. Puno automobila. Sigurno neki sudar. Prije mega nesreća ili turbo tragedija kakve se znaju dogoditi s vremena na vrijeme ovdje kod nas, samo što nikad nije bilo toliko ozlijeđenih. Šleper, prepolovljen autobus pun ljudi koji su išli na hodočašće ili su se s njega vraćali ne znam, 3. ili 4. mrtvih, 29 ranjenih i 7 teško ranjenih osoba. Nikad se nije dogodilo tako nešto. Kad će tome doći kraj već jednom!?!?!? Koliko je nas samo izgubilo nekoga u prometnoj nesreći? Puno. Ja sam proživio dvije, i dosta mi je za cijeli život. Zar je policija toliko nemoćna? Zar su vlada i sabor toliko nemoćni? Zar smo mi toliko nemoćni da tome ne možemo zaustaviti, ili barem smanjiti taj veliki, crni broj? Ali život ide dalje, i moramo nositi te ožiljke, ali moramo dalje…Ne možeš plakati cijelo vrijeme, naš bi grad bio najžalosniji onda, previše se tragedija dogodilo. Ali, glave gore, možda se stvari ipak poprave, ali i vi se možete popraviti, ne vozite vikendom izvan grada ako ne morate (mladi pogotovo) a ako morate ne vozite pijani. No ni to ništa ne garantira, ne morate vi biti ti koji će imati višak promila u krvi i preći na suprotnu traku, to može biti netko drugi. Zato, budite oprezni. Svi.
Sve nije u redu i smrdi da se čuje kilometrima
Svi samo gledaju da se maknu iz Virovitice, mladi pogotovo, a i to me uopće ne čudi jer neke perspektivne budućnosti ovdje baš i nemaju. Ma i više njih bi otišlo istog časa da imaju tu mogućnost. Ideš trbuhom za kruhom, vremena su takva, puno ljudi nema miran san. Ne ideš zato jer mrziš ovaj grad, već zato jer si prisiljen ići tamo gdje ti je bolje. Neki ne mogu ni to, pa je mržnja opravdana, i dosada je opravdana i sve drugo. Kažem, nemaju svi takve mogućnosti, one ne padaju s neba, za to moraš biti ili "predodređen" rođenjem i naslijeđenim nečim, ili moraš imati veze i pare, ili jako puno sreće (jako teško, op. au.) ili probati sa metodom "krv, znoj i suze" i uspjeti ili sasvim nešto treće, a pod time mislim na prljave stvari, raditi budale od drugih, iskorištavati ih za vlastiti profit i samo puniti svoj račun dokle god ide, krasti i lagati, legalno i ilegalno, you name it. Sve prolazi. Opet, s jedne strane, ne možeš ni te ljude kriviti, što su takvi. Oni su takvi jer mogu biti takvi, nepravedna egoistična elita, istina, neće se baš osjećati ugodno u svojoj koži ako ne uživaju prividne zasluge itd, ali barem se mogu utješiti bogatstvom, brisati suze novčanicama itd. Znate, prilika čini lopova. I mi bi možda bili takvi da smo na njihovim mjestima, kad bi okusili taj dio kolača. Ispričat ću vam priču o pastiru Gig-u iz Platonove "Države" koja govori baš o ovome.
Gig je bio skroman pastir, kako priča Glaukon, imao je svoje ovce koje je volio
i vodio ih svakodnevno na ispašu. Jednog dana, jedna mu je pobjegla, i on je
dok ju je tražio, u jednoj spilji pronašao čudnovati prsten, koji bi ga činio
nevidljivim kada bi ga stavio na ruku.
Ispočetka je Gig, to koristio samo za špijuniranje ljudi, gledao je gole žene
kako se tuširaju, promatrao druge kako vode ljubav itd. Onda je ubrzo postao
tajanstveni ljubavnik koji doslovno nestaje. Polako je zaboravljao svoj stari
način života. Nije morao raditi da bi se prehranio, jer sva mu je hrana bila
izložena kao na pladnju na tržnici, jer pomoću nevidljivosti se mogao domoći
svega što mu je srce željelo. I tako je naš Gig, ševio, krao i zabavljao se
itd. Zatim je počeo "gledati" kraljicu kroz prozor njenih odaja i
uz pomoć nevidljivosti se lako našao u njenoj sobi. Poševio je i kraljicu, i
ona, glupača, se u njega zaljubila. Gig je zatim pomoću svoje moći ubio kralja
i spetljao se sa kraljicom i ubrzo su se oženili i on je postao kralj. Tako
je živio i vladao neko vrijeme, potpuno se promijenio. (možete ovo usporediti
sa prstenom iz "Gospodara prstenova" gdje Frodo nosi sličan prsten,
koji ga postupno mijenja, na gore, tako se i Gig, nekako promijenio. Tko zna
možda je Tolkien malo čitao Platona? He he. Op. au. ) Gig je imao sve. Novac,
nekretnine kakve samo sanjati možeš, sve rijeke i jezera, šume i planine i doline,
sve je bilo njegovo, mogao je imati svaku ženu, sve, a bio je uz to i kralj.
No, nekako baš i nije bio sretan, a sve je imao. Pri samrti je shvatio, što
je to bilo, ipak su mu na kraju nedostajale njegove ovce.
Vidite, čovjek može biti dobar u duši, ali ga prilike mijenjaju. (ne sve ljude, ali veliku većinu) Stoga, "prilika čini lopova" stoji.
Puno ljudi u Virovitici nema tu priliku, neki nemaju ni priliku za šansu. Radnička klasa je i dan danas u najgorem položaju i još i dan danas "ispaštaju" na svojevrstan način. Radio sam u jednom trgovačkog centru, i znam kako je to. Nije ugodno, moram priznati. Prilično je gadno. Ali ako se naviknete, ni ne primjećujete kako je. Ja se nisam mogao privići. Pola ljudi jedva podnosiš, ne možeš doći sebi kad ti dignu tlak zbog gluposti (ali nisu oni krivi, svatko ima nekog tko je iznad njega, pa tako mora biti), dobiješ čir na želucu kada sve to slušaš i trpiš. Mislim, nemojte me krivo shvatiti, ovo je samo preslika mojih osjećaja prema takvim sustavima i ljudima koji stoje iza svega toga. Nisu svi loši, i ne zaslužuju svi kritiku, ali ja mislim da taj K-mart princip baš i nije zdrav. Ja sam osjetio neki čudan "nešto nije u redu sa svim tim" osjećaj kada sam radio. Neki ljudi su bili malo čudni, i ostali radnici su to primjećivali ali nitko ništa ne govori. Znam da sam nešto osjetio, ali ne znam što je to. Gotovo da sam mogao to osjetiti u zraku. Mislit ćete da sam lud, ali ozbiljno vam govorim. Kako da vam to opišem, da postoji "sila" kao ona iz legendarnih Star Wars-a, rekao bih da je to mjesto prekriveno "tamnom stranom sile". Kužite me?
Mislim da onaj "egzercizam" ili što je već to bilo, posebna misa čišćenja od zlih sila koje su navodno nad Viroviticom, kako je bilo tamo rečeno, (što me ne čudi) nije baš imala nekog učinka. Ni neće, nikad. Svatko od nas prvo treba srediti stvari sa samim sobom, suočiti se sa svojim demonima.
Izvan kontrole, zbunjeni, paranoični roboti tuđih misli
Neki od vas će misliti da lupetam gluposti, ili da sam samo još jedan ludi klinac. No, što ako to nisu gluposti? Ili vi želite čuti da jesu, jer se možda plašite, jer ne znate, ili zato jer ste naučeni na takve stvari reći "A, da, baš…totalno?" Za početak, ne zaboravite, da ste si u ovom svijetu VI najveći oslonac, da, vi sami. Probajte to shvatiti, u biti sve je to u vašoj glavi, samo trebate shvatiti. Kada to shvatite, možete se lakše kretati kroz život. Jer imate SEBE, i to vam nitko ne može uzeti (kad shvatite) a nećete sami od sebe odustati, dok npr. Vaš sadašnji najbolji prijatelj ili tko taj oslonac već bio, sutra vam može zabosti nož u leđa, ili jednostavno nestati iz vašeg života na ovaj ili onaj način. Zato je bitno da spoznate i prihvatite sebe onakvima kakvi jeste, spoznajte svoje mane i vrline, priznajte si neke stvari. Vidjet ćete kako će te se lakše osjećati, i kako ćete biti snažniji. A to je sve poteklo upravo iz vas samih. Zanimljivo?
No, neki će svejedno misliti da su to gluposti i okrenut će se drugim stvarima, jer je jako teško djelovati i razmišljati izvan JA gledišta, a kada to naučite, vidjet ćete kako sve ima dvije, i više strana, kutova gledišta. No, neki ovaj tekst, kao što sam rekao, ne mogu shvatiti, jer su tako naučeni, kontrolirani u neku ruku.
Problem je u tome, što ljudi dopuštaju da ih se kontrolira. Mislim, nećemo se praviti bedasti, kontrola je nužna ali pod pojmom kontrole ja mislim na razne stvari širokih tematskih područja, od najglupljih sitnica do onoga što gledate na TV-u i čitate u novinama, pa do pisanih zakona i toga da morate kupiti onu majicu itd… Neke stvari jesu nužne, ali ako vas netko natjera da mislite nešto (ma da govori i naglašava sposobnost vašeg slobodnog uvjerenja, vlastitog odabira i nahođenja, ali i neprimjetno vas promatra, kontrolira i baca u koš s ovima i onima, ovisi..) to nije dobro.
Ovo su jako teške stvari za objasniti, ali probat ću. Gledajte, nije sve onako kako vas se čini. Puno toga se taji i prikriva i pri tome se koriste već istrenirane metode. Krenuvši od politike pa sve do religije. No, sada je vrijeme informacija, i prilika da saznate o čemu se zapravo tu radi, tako da ako povežete neke stvari dobivate jako zanimljive priče. Problem u tome jest, da će te ostati zbunjeni većina nije dovoljno sposobna da prihvati nove stvari, nova razmišljanja, nove matematičke formule itd. npr. teorija o lakom množenju, 12x13 = baza broja je 1, napišete 1, 2+3=5, napišete, i 2x3=6, napišete- znači, 12x13=156 Ovo je samo jedan od najjednostavnijih primjera, ali ako usavršite takve metode, možete napamet računati velike brojeve, vaditi korijene koje bi inače morali tražiti na digitronu.
Ljudi su danas zbunjeni. Jako. Prije nisu bili, jer puno toga nisu znali, pa im je život lagodno tekao. Ovo je doba "otkrivanja", sve vam je na dlanu, tajni ratovi za koje se nikad prije nije znalo, tajni sastanci, urote i atentati, sad se zna tko pije tko plaća, Amerika, da ne govorim o Americi, samo trebate progledati. Mislite da Carla del Ponte ne zna gdje je Gotovina? Tko zna. On je ionako samo sredstvo kontrole. No, ne mogu, kažem svi to shvatiti. Blago njima, jer to im je neznanje, blaženo. Imaju manje briga. Netko, ide negdje i sluša onda ono što želi čuti, i misli da je to tako. Neki idu u Crkvu, neki gledaju TV. Neki čitaju novine, neki ovo neki ono, neki mijenjaju religije, vjere, mišljenja kako vjetar puše, ulaze u sekte, udruge, itd. itd. A zapravo su kontrolirani.
Politika, mediji i religija su najčešći oblici kontrole. Jer imaju najviše učinka, i jer su za mase ljudi. A masa je sasvim nešto drugo od pojedinca. Ona je veliki pojedinac, nova osoba, novih stajališta i gledišta. Nešto kao što je to Borg iz Star Trek-a, znate "otpor je uzaludan" Evo, ja se super opirem kontroli, ali i dalje sam kontroliran i toga sam svjestan i to me živcira. Ali moraš tako, jer takvo nam je društvo, i sustav. Ali ako negdje nešto ne moram i imam izbor itd. ja ću uvijek po svome. Odlučio sam ne ići u Crkvu, jer to je izgubilo svaki smisao, ne, ja sam i dalje vjernik, i vjerujem, i za to mi nisu potrebni dokazi, jer jednostavno "osjećam" da ima nešto više od nas samih, i što je među nama, i da postoji Bog, neka viša sila, ili kako god ga nazivaju (Alah, Višna, Krišna, bla, bla, bla) sve se svodi na isto. Biblija nije skup legendi, Biblija je povijest, ali doduše puna rupa, zbog brojnih prijepisa itd, pa nije ni čudo da se dosta stvari ne poklapa ili su izostavljene jer se nekome nešto nije dalo prepisati ili mu se nije sviđalo pa je izmijenjeno. Ali, onda ti ljudi kažu da ne vjeruješ jer ne ideš u Crkvu. To me živcira.
Jedno je Crkva (institucija pomoću koje se širi religija, i preko čijih se fatkora ljudima plasira to i to, i da je to tako i nikako drugačije, i da, bez crkve ne bi bilo religije, jer mora religiju nešto držati, temelj, a to je Crkva. )
Drugo je religija (može biti izmišljena, ovakva i onakva, istinita, ali se sve temelje na manje-više na istim principima i to je de facto tako, služi za usmjeravanje masa, kontrolu itd. prije su se vodili ratovi zbog toga, vode se i danas, prije su kršćani "oslobađali svete krajeve" jeah, right. Danas Alah iskaljuje svoj bijes itd.. Tko je tu lud? I ljudi to puše, kad tako moram reći, pa pogledajte samo što se događa oko vas, i u svijetu. Ali opet, ljudima je religija potrebna, zato jer smo takvog psihološkog sklopa itd. )
Treće je vjera (to je ono što svatko od nas ima, svatko od nas vjeruje u nešto, bio to Bog, Alah, netko treći, nešto treće, ne znam, ali i ako kaže da ne vjeruje, čovjek duboko u sebi vjeruje, opet, zato jer je čovjek takav. Vjeru vam nitko ne može oduzeti, i to je ono što je najbitnije.) Što vam vrijedi ići u Crkvu ili Đamiju ili gdje već, ako ne možete sebi priznati da ste pogriješili, sami sebi oprostiti, dići se s poda i ponovno ustati, što vam vrijedi moliti za oprost, ako i sami ne možete oprostiti nekome, pružiti ruku i reći, ma sve je ok. Što vam to vrijedi ako ste zatupljeni, paranoični robot tuđih misli i uvjerenja koji mir i spokoj traži na krivom mjestu, a ne u sebi prvo? Rekao sam, Vi ste si najjači oslonac. Pronađite to u sebi, onda idite gdje hoćete i stvarno budite tamo, ne znam, odite na kor i pjevajte punim plućima, ne mumljajte molitvu sebi u bradu da to što izlazi iz vaših usta i vas same ne iznenađuje, ne šapćite, ne idite tamo (gdje god to već bilo, kažem) samo da vidite tko je došao, i da li su se ljudi ovako ili onako dotjerali, ne idite tamo zato jer tamo idete svaki vikend i to je već kao rutina, pa kavica, pa ogovaranje i pošalice koje su loše i zaboravljate već što ste i čuli a i to što ste čuli nije baš nešto, ne budite netko drugi, oslobodite se budite to vi.
Ja vam samo pokušavam malo otvoriti oči, nemojte se ljutiti ako sam vas nekim svojim stavovima uznemirio, pokušajte to razumjeti, ne kažem da to morate prihvatiti, ja nisam takav, ja samo pišem ono što mislim, a imam pravo na mišljenje.
Kako da vam objasnim, nemojte biti tuđi mali roboti. A ako i morate, jer nekada nema druge opcije, kako sam već rekao, onda si stvorite svoj mali privatni svijet gdje će te se osjećati super. Za taj mali svijet ne treba puno. Samo malo ljubavi.
Bolje je da ja završim, s ovim, kako će neki reći "glupostima" , a za sve ostale, pazite na sebe, budite malo "ludi" izađite malo van, udahnite, ludilo je dan. Uzmite kuhaču u svoje ruke, ali pazite da vam jelo ne izgori. Pronađite sebe, spoznajte sebe, i uživajte, ali budite odgovorni. Bye!! :
p.s. nadam se da nisam nikoga uvrijedio nečime, ako jesam, ispričavam se,
to mi nisu bile namjere, samo želim da ljudi malo progledaju.