Tomislav Tolušić, sada već bivši ministar poljoprivrede, maloprije se na Facebooku oprostio od “svojih poljoprivrednika, ribara, drvoprerađivača i ostalih”. Bivši ministar poljoprivrede, čije afere je Telegramov Drago Hedl godinama razotkrivao, u podužem oproštajnom pismu, među ostalim piše kako se borio za dva čovjeka – svog ribara i seljaka, bez obzira na “podmetanja i prijetnje”. Budući da bi zbilja bila šteta da ispustimo nešto iz ovog senzacionalnog istupa, niže ga prenosimo integralno. I snažno sugeriramo da ga pročitate, dugo nismo vidjeli nešto bolje:
Dragi moji poljoprivrednici, dragi moji ribari, drvoprerađivači, dragi moji svi… Hvala vam na svemu.
Nikad teže i nikad ljepše tri godine…
Iskreno, nisam bio najsretniji kad sam 2016. dolazio u Ministarstvo poljoprivrede. Ma kud baš mene od svih 😊. Kao po kazni 😊. Ni traktor nisam znao upaliti. A ne znam ni danas ako ćemo pošteno 😊.
Ali danas sam ponosan. Najponosniji. Ponosan na sve Vas. I zbog Vas. Zbog 170.000 mojih seljaka. Mojih. Zbog mojih ribara. Mojih. I stvarno sam vas zavolio kao svoju obitelj, kao moju djecu. Kao Tenu, Janu i Roka.
I znam da je nekad bilo teško sa mnom. Da sam bio i brzoplet, i nagao, i divlji i svakakav. A šta da vam kažem, kombinacija plodne slavonske ravnice i kamenih gena zna biti vrlo zeznuta. Ali opet zbog vas. I svaku odluku koju sam donio, donio sam zbog Vas. Pa i one krive, a sigurno je bilo takvih. I svaka suza, i svaka svađa, i svaka galama, bila je zbog vas.
Borio sam se samo za dva čovjeka. Za mog seljaka i za mog ribara. Bez obzira na sve prijetnje i sva podmetanja. Tko se skakavaca bojao, nije po livadi hodao😊
Roditelji su nam puno puta govorili da je poljoprivreda nužno zlo. “Ako ne budeš učio, ići ćeš kopati, raditi na polju”. Vjerojatno su to rekle i Dalmatinke svojoj djeci, misleći na ribare.
Krivo su nam govorili.
Budite ponosni na svoje žuljeve, na svoje rane, na svoju muku. Na svoju motiku i svoju mrežu. Nema boljih ljudi od vas. Ni iskrenijih ni poštenijih. Barem ne u ovoj državi. I ja sam zbog vas postao bolji čovjek, nadam se… i nema ljepšeg posla, koliko god on težak bio.
Zemlja i more su najveće bogatstvo koje imamo. Seljaci i ribari su odmah poslije njih. I država koja vodi brigu o svom seljaku i ribaru je pametna i mudra država.
Nadam se da će takva biti i u budućnosti.
Želim vam mirno more, plodna polja i mudre glave da vas vode.
Dobili ste me za sva vremena…
Vaš Tomislav
