Uskrs je najveći kršćanski blagdan, poseban dan u životu svih kršćanskih vjernika koji u činu Isusova uskrsenja pronalaze utjehu za vlastite patnje. I ovih dana spominjemo se muke Božjega sina. Koliko je naših grijeha preuzeo na sebe?- pitaju se mnogi.
Godine prolaze, ali tajna ove teološke misterije ostaje i dalje nerješiva zagonetka ljudskom umu. Poslije svakog odgovora dolaze nova pitanja, i ma koliko se mi trudili spoznati pravu istinu, svaki puta kada mislimo da smo našli pravi odgovor, život nas ponovo iznenadi...Ponekad je iznenađenje takvo da u nekih vjernika izazove potpuni šok...Slijedi primjer koji je ovih dana upravo šokirao crkvu u Hrvata.
Iznenađenje se zbilo na dan 15. travnja godine 2011., a razmjere šoka, koji je paralizirao razum i sledio naša katolička srca, svjedoči transkript dijela potresne propovijedi koju je na samu Cvjetnicu održao šokirani biskup Juraj Jezerinac:
"Duboko nas je kao narod iznenadila okrutna presuda našim generalima u Haagu. Nama se dogodilo kao što se dogodilo Isusu na Cvjetnicu. Osjetili smo kao da i nama viču: Raspni ga, raspni!. Gotovo da nema čovjeka u zemlji, koji je i malo pošten koji voli svoj narod i svoju Domovinu, a da nije osjetio bol u sebi nakon nepravedno izrečene presude u Haagu. Ne čudimo se tome. Otkad je osuđen najneviniji sin ove zemlje Isus Krist ne možemo očekivati pravedne sudove, koji sude po svojim mjerilima a ne na pravdi Boga Velikoga'...
...Nadam se da će istina konačno doći na vidjelo, kao što je došla na vidjelo istina o Isusu Kristu i na mnoštvo primjera, posebno među kršćanima tijekom stoljeća. Dovoljno je spomenuti blaženog kardinala Stepinca koji je rekao da će istina doći na vidjelo i da će mu povijest dati za pravo. Treba nam samo strpljivosti...
...Slaveći danas blagdan Cvjetnice, slušajući izvještaj evanđeliste Mateja o muci i smrti Isusovoj, a prije toga o svečanom ulasku Isusovom u Jeruzalem, možemo s pravom reći da je Isus umro za nas i umjesto nas "
Eto tako zboriše potreseni velečasni, koji je od silnog šoka zaboravio spomenuti 600 ubijenih civila, 22 000 spaljenih kuća i 150 000 raseljenih, što bi u stanju potpune duševne pribranosti vjerojatno učinio i pozvao hrvatske domoljube da se zajedno pomole za sve nevine žrtve ove jezive ljudske bešćutnosti. I nije jedini...jer pandemija iznenađenja, praćena amnezijom, općenacionalnim šokom i nevjericom, ovih dana vlada cijelom iseljenom i domovinskom katoličkom Hrvatskom.
Što je uzrok tome? Zašto smo iznenađeni?
Etiologija ove raširene pojave seže u korijene naše tradicijske duhovne kulture...Vjera nas uči da je Isus patio i umro na križu, i to baš onako kako kaže naš presvijetli biskup - ‘za nas i umjesto nas'...Vjerovali smo, a vjerujemo to i danas, da je tim činom, iz ljubavi prema čovjeku, preuzeo na sebe i posljedice za sve naše grijehe koje počinismo (kako na samom početku tako i vazda u vijeke vjekova)...Ali sada ostadosmo zatečeni i začuđeni jer je sasvim očito da iz nekog razloga ne želi za nas i umjesto nas preuzeti na sebe kaznu za spomenuta (ne)djela skrojena prema evanđelju one vražje haaške tužiteljice Carle Del Ponte, nego nam je ostavio da tu sramotu podijelimo zajedno sa pravoslavnom braćom i sestrama.
Tako nešto nismo očekivali... Bili smo uvjereni da će dragi Bog uslišati naše molitve i otpustiti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
Ali tko može razumjeti puteve Gospodnje.
Žao mi je samo Gotovine i Markača koji će jedini u ovoj državi ponijeti križ...oni i samo oni..."za nas i umjesto nas" koji smo svih ovih godina štitili ratne kokošare i notorne ubojice...vođeni crnim vragom, svetim domoljubnim posluhom i građanskom šutnjom.
No ipak, ne treba gubiti nadu. Možda je ovo samo kušnja...Treba ostati i dalje ustrajan u vjeri i molitvi...Samo ovoga puta bez Očenaša...za svaki slučaj.