O Tomislavu Tolušiću, bivšem virovitičko-podravskom županu i smijenjenom ministru poljoprivrede hrvatska javnost zna manje-više sve. Ali tko je Željko Ferenc koji mu je pomogao u pokušaju subvencijske prevare i tako zloupotrijebio svoj položaja i ovlasti za dva natječaja u vinskom sektoru? Mediji se njime nisu bavili, vjerojatno smatrajući da je sitna riba kojoj ne treba davati posebne pažnje. Međutim upravo takve male bebe - mrvičari, pijuni i marionete održavaju na vlasti ništarije i lopine.
Uhićen je jer se sumnja da je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti zlouporabom položaja i ovlasti. Konkretno, sumnjiči ga se da je na Tolušićevo traženje, kod odlučivanja po zahtjevu dao pozitivno mišljenje na dostavljeni elaborat, temeljem kojega je Tolušić u ime OPG-a podnio prijavu na natječaj ukupne vrijednosti 2.342.876,33 kune, a koji zahtjev je u daljnjem postupku Agencija za plaćanje u poljoprivredi odbila - slijedom saznanja o postojanju već zasađenih nasada vinove loze na lokacijama čestica te drugih uočenih nepravilnosti i nejasnoća u dostavljenom projektu. Policijskim rječnikom rečeno - kao službena osoba iskoristio svoj položaj i time drugome pribavio korist.
Na fotografiji uhićenja i sprovođenja Ferenca vidimo u okruženju policajaca s lisičinama na rukama, odjevenog u tamnu majicu na kojoj dominira, a što bi drugo nego veliki hrvatski grb na mjestu malo iznad srca.
Ferenc je zaposlen kao viši stručni savjetnik u Upravi za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Ministarstva poljoprivrede, bivšoj Savjetodavnoj službi. Specijalnost mu je integrirana proizvodnja, kontinentalno voćarstvo i kulture kratkih ophodnji.
Ponekad drži stručna predavanja poput onog u Špišić Bukovici na Izložbi voća i povrća u kolovozi 2009. godine (Skladištenje i čuvanje voća) ili na tečajevima o održivoj uporabi pesticida, a kao sudac na županijskim i državnim natjecanjima orača ocjenjivao je ravninu, ujednačenost, slaganje i nalijeganje brazdi.
Dobrovoljni je darovatelj krvi, ovoga lipnja krvi je dao stoti put. Čestitamo mu na tome.
U Adu pokraj Virovitice doselio je ranih devedesetih iz Slankamena u Vojvodini zamjenom kuće s jednom obitelji srpske nacionalnosti. Vrlo brzo učlanio se u HDZ što mu je kasnije donijelo određene privilegije – posao u državnoj službi i 80 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta.
Kolege ga opisuju kao iznimnog stručnjaka u svojim sektorima, vrijednog mirnog i tihog čovjeka. Pretpostavljaju da se pomaganjem Tomislavu Tolušiću nije posebno okoristio. Vjerojatno se ovdje, kao i kod većine sitneži radi o „sitnoj“ usluzi – stranačkom zadatku i vraćanju duga. Drugi pak smatraju da je to učinio pod pritiskom jer Tolušić je ovdje još uvijek moćan i teško mu je reći "ne" što potvrđuje i činjenica da općine, gradovi i javne poduzeća u županiji kupuju njegovo vino. Ali ta trgovina je za neku drugu priču, i bit će zanimljvo vidjeti koliko se javnog novca slilo u Tolušićev džep.
Zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela određen mu je jednomjesečni pritvor. Dovoljno vremena da u zatvorskoj ćeliji razmisli je li mu je ta muljaža sada, par godina prije mirovine, bila potrebna.
