Na pragu ulaska u EU, budućnost hrvatskog šumarstva je neizvjesna, a svaka promjena u toj važnoj gospodarskoj grani nužno podrazumijeva i dalekosežne posljedice u sektoru prerade drva koji je tradicionalno izvozno orijentiran, ali i dalje snažno izložen utjecaju gospodarske krize. Predsjednik HUP-ove Udruga poslodavaca u šumarstvu, lovstvu i pratećim djelatnostima Dalibor Hatić drži da su šumarstvo i drvna industrija dvije nepomirljive gospodarske grane, a pritom vodimo računa o tome da šumarstvo još živi u socijalizmu, dok je drvna industrija pod svakodnevnim udarom kapitalističkog sustava.
S druge strane, predsjednik HGK-ove Udruge drvoprerađivačke industrije Zdravko Jelčić upozorava da je domaća drvna industrija desetkovana porastom cijena repromaterijala, energije i drugih elemenata u proizvodnji. Unatoč svemu, poručujemo Vladi da imamo konkurentan proizvod za inozemno tržište jer možemo osigurati proizvodnju, zapošljavanje i izvoz, ističe Jelčić.
Neovisni ekonomski analitičar Damir Novotny napominje da su modernizacija i automatizacija proizvodnih pogona jedni od najvažnijih pitanja jer hrvatska drvna industrija ne može biti konkurentna ako ima europsku cijenu rada i tursku produktivnost.
Direktor Cedra iz Kastava Darko Prodan kaže da tehnološke investicije u drvoprerađivačkim tvrtkama traže i od šumara da se prilagode i moderniziraju pristup poslovanju kad je riječ o raspoloživosti sirovine, tj. ugovornim obvezama.
Šumari nisu za koncesiju, naglašava predsjednik Hrvatskog šumarskog društva Petar Jurjević koji smatra da je potreban zajednički nastup šumara i sektora prerade drva u javnosti radi bolje percepcije tih dvaju sektora.
Prema riječima pomoćnice ministra za visoko obrazovanje Ružice Beljo-Lučić, u inozemstvu drvoprerađivači smatraju da im je strukovni fakultet najvažniji dobavljač u procesu proizvodnje. U Hrvatskoj je, napominje, kao i u Europi dugogodišnji problem slaba suradnja između tvrtki i obrazovnog tržišta. No, postoji mogućnost da se to promijeni povlačenjem europskih sredstava iz programa IPA.
Šumarska struka ističe da obje grane, šumarstvo i drvna industrija, zapošljavaju više od 50.000 radnika, ali da su općenito marginalizirane u odnosu na druge gospodarske sektore poput brodogradnje. Drvna industrija, a posebno šumarstvo, teško stječu status strateške grane, unatoč postojanju nekih strateških dokumenata i ostvarivanju prihoda od gotovo 10 milijardi kuna.
Nesporno je da su i šumarstvo i drvna industrija pred velikim izazovima te da ih očekuju strukturne promjene. Stoga je evidentna potreba za ozbiljnim raspravama o njihovoj budućnosti u EU-okruženju. Primjerice, aktualna slovenska iskustva u vezi s pojačanim izvozom drvne sirovine, kojom se bavio i tamošnji parlament, mogu biti vrlo korisna i poučna.
Domaća drvna industrija nakon skorog ulaska Hrvatske u EU, ne želi biti sirovinska baza zemljama Unije. Nažalost, tek se sporadično uspijeva skrenuti pozornost javnosti na taj vrijedni resurs koji pokriva 48 posto državnoga teritorija. No, u zadnje vrijeme učestali su stečajevi drvoprerađivača, ali i najave o mogućoj koncesiji ili prodaji šuma u državnom vlasništvu.
Drvni klaster upozorava i na ključne transformacije u novoj organizaciji šumarstva i drvne industrije. Spojene su uprave u Ministarstvu poljoprivrede, a nakon više godina iz naziva resornog ministarstva šumarstvo je - nestalo. Na čelo državne tvrtke, Hrvatskih šuma, prvi je put još od vremena Josipa Kozarca imenovan čovjek koji nije šumar po struci.
Potraživanja Hrvatskih šuma u međuvremenu su višestruko povećana - na oko 800 milijuna kuna. Špekulira se i o povećanom izvozu drvne sirovine u prošloj godini, o pojačanom interesu različitih lobija, iako je u međuvremenu drvna industrija ostala bez višegodišnjih ugovora za sirovinu, ukinuti su rabati finalistima, smanjen je zeleni porez i najavljeno povećanje cijena drvne sirovine.
I sve se to događalo bez ozbiljne stručne rasprave, analize i reakcije šumarskih krugova, zaključuju u klasteru.