Onda se sve glasnije počelo pričati o vinskim cestama, neslućenim mogućnostima, svijetloj budućnosti ruralnog turizma i željama suvremenih nomada da uživaju lokalnim specijalitetima i autohtonoj vinskoj kapljici pa su ga nagovorili da se pridruži vinarima i vinogradarima iz susjedstava.
- Proširio sam prostor, produbio ga, srušio zidove. U Lukaču sam kupio pet kubika dasaka u Jasenašu stari štagalj, u Virovitici staru ciglu, okolo po selima tražio starudiju. Sve smo radili sami, pet-šest sati dnevno, da lakše skinem šećer - šali se Šulentić sa svojim zdravstvenim tegobama i pojašnjava kako je podrum dobio ime po njemu, a ne njegovom djedu kako se misli.
- Ja sam djed, jer sam kušaonicu posvetio svom unuku. Svi su me pitali, još dok sam ju radio iz hobija, što će mi to, za koga radim, a ja sam odgovarao: «Za unuka». Unuk Karlo mi je pomagao sve ovo urediti pa sam joj sada dao naziv «Djedov podrum» - objašnjava Šulentić ili Šule kako ga zovu prijatelji, znanci i gosti.
U «Djedovom podrumu» moguće je kušati osam vrsta vina s područja od Vukosavljevice do Orahovice i šest različitih rakija. - Jesti se može što gosti žele, ali preporučujemo domaće specijalitete: kobasice, ćurke, švargle, bunceke, kuhane šunke, juhu od geršla, čvarke, slaninu, kruh s mašću, a pečemo janjetinu i prasetinu - nabraja Šule ponudu napominjući da odjednom može ugostiti grupu od 60 gostiju. Valja napomenuti da su cijene popularne - čokanjčić rakije 5, litra vina 30 kuna.