Virovitica.net

Virovitička povjestica

Socijalni odnosi i politilka situacija u Virovitici od 1901. do 1941. godine

Vlatko Smiljanić  ●  01.11.2013.
Socijalni odnosi i politilka situacija u Virovitici od 1901. do 1941. godine

Najveći gospodarski polet Virovitica je imala tijekom vladavine Schaumburg-Lippea - otvaraju se tvornice većinom prehrambene namjene (pića, šećer, brašno i sl.). Knezovi su u Virovitici izgradili i prvu ciglanu. U isto vrijeme Virovitica postaje prometno povezana s Pećuhom i Balatonom (1895.), zatim s Osijekom (1900.), a nešto kasnije i sa Zagrebom. Osnivane su brojne radne zadruge, bilo je mnogo zanatlija; gospodarstvo je bilo u punom jeku. Međutim, knez Schaumburg-Lippe nije bio dobar poslodavac. U doba štrajka počekom XX. stoljeća nepoznati autor piše: „Šačica veleposjednika postadoše pravi inkvizitori, mučitelji siromašne raje. Ranom zorom, ne možda kada izađe sunce, nego odmah čim čovjek čovjeka na polju vidjeti može, počima posao, a koji bi jadnik samo četvrt sata zakasnio ili došao poslu, kada se već sunce iza brda javlja, taj je odradio - taj mora čekati do podne. A na večer, opet vrijedi ona ura kao i u jutro, naime dok jedan drugoga vidi, dotle se i radi, a kada se spusti tamna noć, onda nestaje težaka sve jednog po jednog u tami."

Takvo plodno tlo u gospodarskom i poljoprivrednom smislu privlačilo je i radnike iz nešto slabije razvijenih dijelova monarhije. Neki su sa sobom donijeli i nove ideje i ideologije. U listu Sloboda iz mjeseca listopada 1902. objavljen je članak kako je M. Šegregur, širio socijalističke ideje, te ga virovitički poslodavci odmah zatvaraju. Šegregurov potez pokazao je ostalim radnicima i seljacima kako nisu manjina u državi (napomenimo kako je tada samo seljaštvo činilo više od ¾ stanovništva!). Već 1904. virovitički zidari i tesari pobunili su se jer je plaća bila, kako je to već običaj u provinciji, prema tome, kako je već koji poslodavac htjeo, ili kako mu je bila sila za posao - tako je pisala Slobodna rieč.

U istomu listu seljaci pišu kako su veleposjednici postali pravi inkvizitori, mučitelji siromašne raje. Od tada radnici i seljaci počet će se okupljati. Radnici su predlagali seljaštvu da se organiziraju i prvo započnu s pregovorima. Ni u kojemu slučaju na pameti im nisu bili revolucionarni podvizi. Vlasti su radnje radnika i seljaka opravdavale, osiguravši samo nekoliko žandara kako bi pazili na javni red i mir. Kako su vidjeli da ipak ne mogu nastupiti sami, radnici i seljaci traže pomoć Socijaldemokratske stranke iz Zagreba. Sastanak predstavnika zagrebačkih socijaldemokrata i virovitičkog seljaštva i radništva, piše Slobodna rieč, održan je u dvorištu Mite Salajića u Bakačevoj ulici u kasno proljeće 1905. Ovaj je sastanak produktirao ogranak Socijaldemokrata u Virovitici koji je osnovan 30. lipnja 1907.  S prekidom tijekom Prvoga svjetskog rata, socijaldemokrati imaju snažan utjecaj na Virovitičane, osobito na one zaposlene u drvodjelstvu.

Godine 1913. formirana je mjesna organizacija Socijaldemokratske stranke u Virovitici koja je djelovala na području cijeloga tadašnjeg kotra. Njezini su članovi bili građevinski i drvodjelski radnici te privatni obrtnici i zemljoradnici. Prema izjavi Franje Bendaka (Zbirka memoarske građe, Gradski muzej Virovitica) stranka je brojila približno 225 članova.

U razdoblju između Prvoga i Drugog svjetskog rata Viroviticu pogađaju teške prilike u politici, a osobito u gospodarstvu. Nastala je nova država, zajednica Slovenaca, Hrvata i Srba, a za tri mjeseca postala je Država Srba, Hrvata i Slovenaca - buduća monarhistička Jugoslavija. Do raspada Austro-Ugarske monarhije virovitička poljoprivreda i industrija bila je gotovo u potpunosti usmjerena prema tržištu Ugarske, ali nakon propasti te državne zajednice granica se zatvorila. Virovitički kotar tada postaje granično područje te se stoga i ta činjenica može smatrati kao jednom od uzroka ekonomskoga pada.

 

Tijekom Kraljevine SHS u Virovitici osim dva bankarska zavoda, Virovitičke štedionice i Prve hrvatske štedionice, djelovale su i industrijsko-obrtničke tvrtke. Ovdje valja istaknuti Električnu centralu, Gradsku klaonicu, Zadrugu za proizvodnju metalne i drvene robe, dvije tiskare, tri ciglane te ostalo. Upravo nam ti podaci svjedoče o socijalnoj strukturi Virovitice toga doba. Prema popisu stanovništva s početka prošloga stoljeća Virovitica je imala 9366 stanovnika. Bila je, prema zaključcima Ante Milušića, povjerenika za općinske izbore  Slavoniji (1920.) jedan od deset najvećih gradova Slavonije i Hrvatske.Od toga je bilo oko 49% seljaka-poljoprivrednika, 37% obrtnika i radnika-industrijalaca, a za ostalih 14% nije poznato. Dosta je bila razvijena i trgovina (tekstil, drvo), a velik dio ljudi djelovao je u činovničkom, službeničkom sloju te poslovima za transport robe.

Vjerujući tim podacima, Virovitica je bila odličan teren za agitaciju različitih političkih frakcija među kojima su u uzletu upravo bili komunisti. Komunisti su osobito radnicima, pa i seljaštvu, podigli politički i socijalni moral te vrednotu koju kao izrazito veliko izborno tijelo posjeduju. Sve je snažnija socijalistička propaganda, s istoka dolaze informacije o uspješnosti sovjeta u Rusiji; više nitko apsolutno ne priznaje vlast Habsburgovaca, a ubrzo će stanovništvo ostati podvojena mišljenja i oko Karađorđevića. Takve su pojave produktirale rađanje različitih stranaka.

Ratna pustošenja i nezaposlenost srušila su ionako niski životni standard. Formiranjem nove vlade u kojoj su bili samo kapitalisti, nisu rješavali socijalna pitanja što je dovelo do tisuća štrajkova i demonstracija radnika, te nekoliko velikih pobuna seljaka.Vlastelini su otišli, virovitički posjed se već raspao i prije provođenja agrarne reforme. Tadašnji najveći pokretači gospodarstva Virovitice i okolice su dvije pilane. Nepovoljni uvjeti seljaštva i radništva doveli su do napuštanja grada; društvene suprotnosti bile su sve veće, a stanovništvo trećega i drugoga reda sve više se počinje povezivati.

Glavni nositelji komunizma i učitelji marksizma i ostalih socijalističkih ideologija za Virovitičane bili su Franjo Bendak i Rudolf Kudelj. Oni su, između ostaloga, predstavljali „virovitičku socijalističku masu" na Zemaljskoj konferenciji SDS-a Hrvatske i Slavonije. Oni su potaknuli opći štrajk u obije pilane 6. veljače 1918. - tada su radnici, točnije oni koji su bili opijeni komunističkom propagandom, po prvi puta stupili podno crvene zastave. Štrajk je nastavljen i 1919. godine, a okončan je povišicom nadnica za 17%.

Do Virovitice stižu vijesti o Ivanu Ferenčaku, osnivaču jugoslavenske komunističke grupe pri ruskoj komunističkoj partiji, a on je bio rodom iz slavonsko-podravskoga kraja. Ipak, Virovitičani i dalje žele promjene, ali ne putem revolucije nego već putem reformi. Vlasti su bile uplašene zbog govorenja o Ferenčaku pa su radi učvršćenja vlasti tek nastale države (Kraljevine SHS) u Viroviticu smjestili dosta vojnika. Unatoč tomu, ogranak Socijalističke radničke partije Jugoslavije, iz kojih će kasnije nastati Komunistička partija Jugoslavije, u Virovitici je osnovan 26. travnja 1919., a virovitički delegati dolaze na partijske kongrese i u Beograd i u Vukovar. Osnivajuća skupština održana je u dvorani nekadašnjeg kina „Zvijezda" u Virovitici (preko puta današnjeg Doma Hrvatske vojske, ulica Matije Gupca). Prilikom usvajanja načela i političkih programa, sada već otvoreno rečeno Partije, dvojica članova su glasovala protiv. Međutim, komunistička niti bilo koja druga arhiva ne navodi njihova imena. Nakon Drugoga kongresa Partije u Vukovaru (lipanj 1920.) kada SRPJ (k) mijenja ime u Komunističku partiju Jugoslavije (KPJ) iz virovitičke organizacije odlaze neki članovi. Prema Savi Velagiću, to su bili desničari, odnosno centrumaši, koji su zagovarali tezu iz prevladanog programa socijaldemokracije o tzv. Mirnom preuzimanju vlasti u zemlji. Oni su se organizirali u novu Socijaldemokratsku stranku. U mjesnoj organizaciji Komunističke partije ostala je apsolutna većina od oko 180 članova. Oni su djelovali do objavljivanja tzv. Obznane (30. prosinca 1920., op.a.) kada je zabranjen rad KPJ.

Virovitica je paralelno s regijom pratila političke novine i aktualnosti. Tako u njoj tada djeluju Hrvatska zajednica (HZ) i Hrvatska pučka (kasnije republikanska) seljačka stranka (HPSS/HRSS). Što se tiče srpskih stranaka stranačke organizacije su imale Demokratska stranka (DS), Narodna radikalna stranka (NRS) te Samostalna demokratska stranka (SDS). Tijekom parlamentarnih izbora (1920., 1923., 1925., 1927.) najveći je uspon prisvojio HPSS, a poseban značaj imala je i Hrvatska stranka prava (HSP). Naime, stranka je imala važan utjecaj na političke prilike u Virovitici time što njezine pristaše provodile istupe prilikom provođenja gradskih izbora. Sudeći prema arhivskoj građi, ne može se točno odrediti kontinuirano djelovanje stranke. Do izbora za Konstituantu, Ustavotvornu skupštinu, (1920.) veliki je utjecaj imala Socijalistička radnička partija Jugoslavije (SRPJ (k)), osnovana 1919. Od socijalista, u Virovitici je još djelovala Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slovenije. Ako zanemarimo brojnost seljaka i de facto HSS kao najmnogoljudniju stranku, HZ je de iure do izbora za Konstituantu bio najjača stranka u Virovitici. Uglavnom ju je činilo srednje i više građanstvo (obrtnici, činovnici i ost.). Međutim, važan polet socijalistima daju općinski izbori 13. ožujka 1920. Od dvadeset i pet odbornika socijalisti (kasnije komunisti) su dobili čak trinaest. Prije izbora SRPJ za Viroviticu izlazio je list Proletarac koji je imao samo kampanjsko-agitacijsku ulogu. Tomu dokazuje njegovo kratko izlaženje - samo osam mjeseci. U uvodniku se kaže da je davna želja da i u Virovitici bude radničko, političko i strukovno glasilo ispunjena, očito je kako su uvjeti za pojavu takva glasila postojali te da je u ovom gradu 1920. već postojalo dobro razvijeno radništvo s razvijenom sviješću svoje socijalno-političke pripadnosti. Kao izdavač bili su potpisani Udruženi odbori, a odgovorni urednici su bili Rudolf Kukolj, Stjepan Veles te Antun Majtanić. List je tiskan u Bralićevoj tiskari u Virovitici.

Unatoč tomu komunisti nisu uspjeli u potpunosti iskoristiti izbornu pobjedu zbog Obznane -političkog čina iz vrha kraljevske vlasti kojime je zabranjen rad komunistima u monarhističkoj Jugoslaviji. Osim toga, koristeći se nekim austro-ugarskim zakonom, vlasti su zabranile i sastajanja te okupljanja radnika. Tako radnici više nisu, primjerice, mogli otvoreno slaviti „Prvi maj". Osobito se pratio rad istaknutih virovitičkih komunista, osnivača ogranka SRPJ-a u Virovitici, Franje Bendaka, Rudolfa Kukolja i drugih.

Tako dolazi do prvoga sukoba između komunista i zajedničara: komunistički zastupnici su odbili dati prisegu kralju (i to u dva navrata) pa time organ općinske vlasti nije funkcionirao jer su više političke instance raspustile zastupstvo. Suludo, zajedničari su imali u planu dogovoriti određenu vrstu koalicije s komunistima.

Kako komunisti nisu predali zakletvu, vlasti su bile prisiljene raspisati nove izbore za trinaestoricu općinskih zastupnika. Važnost tih izbora se očituje u tomu što po prvi puta dolazi kao organizirana i potpuno legitimna politička snaga HPSS. Osjetivši opasnost, HZ je krenuo u veliku kampanju tako da su sebe isticali govorenjem protiv HPSS-a, a u agitaciju za HZ se uključio i lokalni glasnik Virovitičan urednika Ivana DobravcaPlevnika, začetnika virovitičkog građanskog novinarstva. Na naknadnim izborima za općinsko zastupstvo u Virovitici održanim 2. rujna 1920. HZ je osvojio 255 glasova i 6 mandata, a HPSS 228 glasova i 7 mandata. Izborima je pristupilo samo 458 izbornika od 1760 birača upisanih u birački popis. U novoizabranom općinskom zastupstvu tako je bilo 13 HZ-ovaca, 7 HPSS-ovaca i 4 zastupnika s liste Neovisnog građanstva.

Konačno su 28. studenoga 1920. održani izbori za Konstituantu. Kako je HPSS dobio većinu glasova, legitimno je postao vodeća stranka ne samo u Virovitici nego i diljem Hrvatske. Kod HZ-a je shodno tomu došlo do unutarnjih previranja i kriza. Akcija oko proglašenja Virovitice gradom (1922.) završena je uspješno, unatoč tome što su radićevci bili protiv svečanosti. Virovitica je sve do 31. prosinca 1921. imala status trgovišta.

Mi, Aleksandar I. po milosti Božjoj i volji Narodnoj Kralj Srba, Hrvata i Slovenaca, na

predlog Našeg Ministra Unutrašnjih Dela, a po saslušanju Našeg Ministarskog Saveta, rešili

smo i rešavamo: «Upravna općina "Trgovište Virovitica" proglašuje se gradom u smislu

§-2. zakona od 21. juna 1895. o ustroju gradskih općina u Hrvatskoj i Slavoniji. Teritorij gradske općine Virovitica opseže čitavi teritorij dosadašnje upravne općine trgovišta Virovitica. Sve ustanove zakona od 21. juna 1895, "o ustroju gradskih općina u Hrvatskoj i Slavoniji", koje seodnose na gradove označene u §-u 2. spomenutog zakona, valjaju ubuduće i za grad Viroviticu. Naš Ministar Unutrašnjih Dela neka izvrši ovaj ukaz.

Nakon objave Obznane prestala je legitimno djelovanje KPJ na području tadašnje Kraljevstva SHS. U ilegalnosti virovitički komunisti, i to njih osam, nastavili su tajno djelovati u ilegalnoj partijskoj ćeliji. Tako u lipnju 1923. legaliziraju svoje djelovanje činom osnivanja mjesne organizacije Nezavisne radničke partije Jugoslavije, prikrivene KPJ. U roku od godine dana okupili su u novu partiju gotovo sve prijašnje članove. Kroz nadolazeće godine Partija utemeljuje svoje ogranke u Špišić Bukovici, Bušetini, Vukosavljevici, Lozanu, Budrovcu, Borovi, Cabuni i Čemernici.

Godine 1929. Šestosiječanjska diktatura počinje zahvaćati sve dijelove monarhije i ne zaobilazi ni Viroviticu. Komunisti su ugušeni, sindikata nema, zadruga također. Radno vrijeme traje dvanaest sati, plaće su pale za trideset posto, stanarina je rasla. Tako virovitički radnici, prvenstveno pekari, počinju se organizirati u URSSJ - Ujedinjeni radnički sindikat sindikata Jugoslavije komunističke naravi.URSSJ nije bio jedini sindikat koji je djelovao na području Virovitice, pa i monarhije. Njemu konkurentski bio je HRS - Hrvatski radnički sindikat koji su vodili haesesovci. Oba su sindikata poslali svoje predstavnike kako bi agitirali svoj program: komunisti Ivana Nasića, a haesesovci Ivana Peštaja. Nasićev je položaj s vremenom bivao sve teži i odnos vodstva HRS-a sve netrpeljiviji. Tijekom jeseni 1939. Povjereništvo radničke komore preuzimaju haeresovci, a Nasićč u veljači 1940. napušta Viroviticu. Unatoč tomu komunistički je pokret u Virovitici već obnovljen (1937.) i organizacijski postaje sve veći, učvršćeniji i utjecajniji; javlja se kao pravi branitelj interesa radničkih slojeva. Uspjeli su omesti socijaldemokrate, haesesovce pa čak i režimski sindikat Jugoras.

Ipak su komunisti uspjeli javno djelovati na način da su osnovali su Radničku čitaonicu. (18. srpnja 1929.) Organizacija „prosvjetna karaktera" u Kraljevini Jugoslaviji bila je u potpunosti legalna, iako o prosvjeti na njezinim sastancima gotovo da nije bilo niti govora. Organizacija je djelovala do 1940. kada je u potpunosti ukinuta.

Zanimljivo je kako se u komunističkim dokumentima zametnuo jedan zanimljiv podatak. Godine 1939. iz virovitičke je gimnazije u Vinkovačku premješten profesor Vladimir Babić zbog širenja komunizma među učenicima. Osim njega, kaznu je dobio i učenik Žarko Marijanović, koji je izbačen iz škole te sekretar virovitičkih gimnazijskih skojevaca Dragan Volner.

 

.

 

Virovitička povjestica

Vlatko Smiljanić obranio doktorat o Mirku Danijelu Bogd ...

Virovitica 1234. proglašena gradom?

Virovitica i voda: povijesna simbioza obrane, ljepote i ...

Socijalni odnosi i politilka situacija u Virovitici od ...

Stoljeće i skoram frtalj dobre mikeške kobi – drugi dio ...

Stoljeće i skoram frtalj dobre mikeške kobi – prvi dio

Tko je što

Mara Matočec, Gospoda

Cvijet u pupoljku, čovjek u mogućnosti, trstika koja mi ...

Sve poznanice i nepoznanice grada nad Duzlukom