Da je Marino Bloudek samo koju godinu ranije osvoji zlatnu medalju na prvenstvu Europe u Italiji teško da bi dobio naslovnicu lokalnih novina grada na čijim je ulicama i parkovima, uz pomoć trenera Zlatka Tota, marljivo trenirao. Umjesto „Virovitica ima europskog juniorskog prvaka u atletici: Bravo, zlatni Marino“, gotovo sigurno bi se kočoperio naslov: „Gradonačelnik Ivica Kirin primio Marina Bloudeka koji je na Europskom prvenstvu u talijanskom Grossetu postao europski prvak. Na fenomenalnom uspjehu čestitali župan Tomislav Tolušić i saborski zastupnik Josip Đakić, a čestitkama se pridružila i saborska zastupnica Vesna Bedeković “. Umjesto fotografije mladića u crnoj sportskoj majici bez rukava u trku, dominirala bi slika razdraganog gradonačelnika kako zbunjenom mladcu u svom uredu čestita na uspjehu i gura u ruke prigodne poklone.
Na naslovnici prošlotjednog lokalca u izdanju Informativnog centra Virovitica nema gradonačelnika, nema župana, nema saborskog zastupnika, nema ni jednog političara. Nema ih na drugoj, trećoj, četvrtoj i petoj stranici. Nema ih ni u Crnoj kronici. Ma, nema ih u cijelim novinama. Tek na dnu 21. stranice, u sportskoj rubrici, na maloj fotografiji bez potpisa, među šest ljudi, jedva ćemo prepoznat gradonačelnika Ivicu Kirina. I zato će „Virovitički list“ broj 3066 od četvrtak 27. srpnja 2017. godine uči u anale virovitičkog novinarstva i biti upamćen po činjenici da se političkim tutorima ipak može kazati ne ako se cijeni vlastita struka, posjeduju znanja, kompetencije i vrline vrsnih novinara i čuva dostojanstvo profesije.
I u prethodnom, 3065. broju od 20. srpnja, samo jedna fotka s lokalnim dužnosnikom. Na tri stupca, doduše, ali uvrštenje je sasvim opravdano: Potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva, poduzetništva i obrta Martina Dalić, Virovitičko-podravskoj županiji dodjeljuje 20 milijuna bespovratnih kuna za gradnju poduzetničkih inkubatora u Pitomači, Slatini i Orahovici. Odluku o tome uručila je županu Igoru Androviću.
Znam, kazat će cinični među nama, naravno da nema političara kad su na godišnjem, ali i proteklih godina su bili na odmoru pa su nam se smiješili gotovo sa svih stranica. Revni promotori njihovih života i djela ništa nisu prepuštali slučaju - Kiro, Jopa, Tole i ekipa iskakali iz svake tegle kiselih krastavaca.
Nije micanje uvaženih persona s naslovnica jedina promjena u Virovitičkom listu. Ne bih se njih ni dotakao da protekla dva desetljeća, a pogotovo minulih sedam-osam godina nije bilo pretjerivanja – i po dvadesetak fotografija župana ili gradonačelnika u jednom broju što nije zabilježeno ni u vrijeme takozvanog mraka.
Izborom i plasmanom tema, u proteklih sedam brojeva, ove su novine otpočele proces vraćanja čitateljima - građanima zbog kojih mediji i postoje. Virovitički ponovno dobiva fizionomiju, novine s glavom i repom, kompaktna cjelina koja će držati čitatelja od prve do zadnje stranice. Ili, ako netko želi, od zadnje do prve, jer mnogi novine čitaju upravo tako. Krenimo od prve. Dominira fotografija na četiri stupca. U svih sedam brojeva izbor noseće fotografije bio je sasvim opravdan jer su upravo to bili događaji koji su obilježili tjedan: „Četvrt stojeća podravske pjesme u Pitomači“, „Pirueta cup: Čarolija pokreta hipnotizirala virovitičku publiku“, „Rapid traži tridesetak zaposlenika i uvodi treću smjenu“, „Skok u Dravu na Križnici: Stotine kupača skočilo za žive rijeke“, „Uredi pod vedrim nebom: Duhanci s nadaju kiši“…
Na zadnju je stranicu, sasvim ispravno, prebačena pasica stripa Roko jer takvim je stvarima naprosto tamo mjesto. Sjetimo se samo nekada Grge, a danas Felixa u Večernjaku ili Pere u Vjesniku.
Naslovi više nisu dosadni i sterilni. Neki od njih su izrazito maštoviti, a neki toliko dobri da mogu poslužiti kao pozitivni primjer na novinarskim radionicama: „U Irskoj je trava zaista zelenija, a ljudi su opušteni i otvoreni“, „Jedna dijagnoza, tri priče: Djeca i dijabetes“ – Lora, Dorotea i Gabrijel hrabri su mališani koji disciplinom krote svoju bolest“, „Dok ima žena i potpetica, bit će i posla za postolare“, „Oni su najbolji od najboljih – vrijedni, uspješni i znaju kako iskoristit svaki trenutak“, „Gimnastičarke s tijelom od gume i voljom od čelika“, „Tajne ispod haube: Miševi u haubama automobila i crvi u pretincu za rukavice“…
No, sve je to još daleko od odličnog čemu treba težiti. Ima još puno za raditi i nadograđivati, ali poteškoće su objektivne pa nećemo cjepidlačiti. Da bi zaokružili cjelinu potrebno je još nekoliko rubrika, uobičajenih novinskih formi – intervjua, reportaža, osvrta, komentara i svakako urednička kolumna. Virovitički list je to imao, sjetite se samo vrlo čitanog stupca „Prvi lijevo“ Zvonka Jesenkovića. Nadalje, možda treba razmisliti o formatu, broju stranica i cijeni, jer sedam je kuna previše za današnji opseg lista, marketinškim akcijama koje bi pomogle prodaji novina dostavom na kućnu adresu i još o malom milijunu sitnica kako bi publika počela vjerovati svojim novinama, a sadržaje čitati s guštom.
Lokalne novine u svijetu, pokazuju sva istraživanja, uspješno odolijevaju novim medijima i stručnjaci im, unatoč portalima, predviđaju dug život. Virovitički list novog doba je na pravom putu da (opet) postane omiljeno štivo Virovitičana. Prvi, značajni, veliki i dobri koraci su napravljeni. Kolegijalna podrška cijeloj ekipi, like za direktora Sinišu Palma i big like za novu urednicu Mariju Lovrenc.