Otuđeni um (prethodna poglavlja)
SF roman u nastavcima
IV. poglavlje
-Nisam imali takav slučaj već više od dvije godine, a pogotovo zbog takvih bezazlenih ozljeda ne bismo nikoga vodili na takvo liječenje. Sve je to samo u vašoj glavi.- gledajući snuždeno u pod kao da puni srama nešto skrivaju, manipulirani nekim višim silama koje mogu mijenjati samo tkanje Sustava kad god im se prohtije, liječnici su nastojali biti ravnodušni prema svemu što se oko njih događala, iako je u njihovom umu postojalo barem blago razumijevanje Mirine zagonetne uznemirenosti.
-Prestanite već jednom glumiti da vam je pamćenje izbrisano! Mnogi od vas bili su ondje sa mnom i sjećate se da smo bili u nezavidnoj situaciji iz koje bismo se vrlo teško mogli izvući. Vojnici koji se se predstavili kao službenici Spasiteljske Službe Sustava u početku su nam velikodušno pomogli, no odmah su od nas počeli zahtijevati da unesrećenog odvedemo u bolnicu za beznadne slučajeve iznad svih prometnih zona i nisu nam htjeli za to dati nikakvo objašnjenje. Znam da njegova sudbina nije zapisana u službenoj medicinskoj evidenciji, ali ne možete poreći da ona postoji u vašem sjećanju!- dok mu se lice polako crvenjelo od bijesa, Eugen se sve brže počeo utapati u nepobjedivom moru vlastite ljutnje, a svatko tko nije bio upoznat sa sumnjivim okolnostima na frustrirajući način zakukuljenima u spletkama najmoćnijih stanovnika sustava odmah bi ga proglasio psihopatom.
-Odmah prestanite o tome govorite ako vam je imalo stalo do karijere i života! Ne znate tko je sve povezan s time niti kakvi sve opasni ljudi baš u ovom trenutku motre svaki naš korak i osluškuju svaku našu riječ!- dok je nekolicina njegovih kolega tupo gledala u pod, ne sluteći razlog ove žustre rasprave i plašeći se svega što je dosad izrečeno, jedan od onih koji su toga dana učinili sve kako bi spasili Hermanov život poželio je da ovaj razgovor što prije prestane, gotovo se tresući od nelagode i straha dok je zvuk njegovog napetog, bojažljivog i ljutitog glasa bivao sve glasniji, postajući istodobno sve manje razgovjetan.
-Oni koji nadziru sve i kojima je dostupna gotovo svaka povjerljiva informacija zaboravili su da je strop svake bolesničke sobe prekriven kamerama sitnima poput zrnca pijeska koje vide i čuju sve. Bio sam potpuno sam u središnjoj kontrolnoj sobi kad su ga ti prevaranti nagovorili da postane dio njihove podle organizacije! Samo ja znam za njihove dogovore i ne bih si mogao oprostiti da nešto ne poduzmem! Učinit ću to s vama ili bez vas!- povikne Eugen buntovno otresajući se bahato na ostale liječnike, znajući da ga se nitko od njih neće usuditi zaustaviti i da su ga samo mogli prestravljeno gledati kako odlazi, jureći prema neprobojnom titanskom prozoru. Kroz iznimno čvrsto staklo satkano od nepojmljivo snažnih umjetnih materijala moglo se vidjeti parkiralište prepuno sofisticiranih letjelica višestruko bržih od zvuka, luksuznih čak i za to tehnološki besprijekorno doba, a naprednu inteligenciju usađenu u njih budili su samo u onim kobnim trenucima kada je svaka sekunda bila presudna za nečiji spas.
-Ne razumijem zašto imate poriv zadirati u nešto toliko opasno! Samim time što znate njihovu tajnu osuđeni ste na smrt, a svojim tvrdoglavim uplitanjem samo ćete ubrzati vlastitu propast!- jedan od najboljih kirurga u čitavog bolnici koji je pobijedivši najteža iskušenja već puno puta potvrdio svoju vrijednost i opravdao Eugenovo teško stečeno povjerenje jedini ga je imao hrabrosti kritizirati, osjećajući se dužnim upozoriti ga na posljedice. Cijenio ga je kao nesalomljivi autoritet, predanog i nadasve stručnog kolegu te požrtvovnog čovjeka u kojem se iza fasade umora, ravnodušnosti i hladnoće ipak skrivalo velikodušno biće snažne savjesti,a njegov nadolazeći kraj kojeg se i dalje moglo spriječiti smatrao je nepopravljivom štetom.
- Sam donosim svoje odluke i znate da me ne možete spriječiti! Pretražujući hologramske projekcije u njegovom mobitelu doznao sam gdje je bio zaposlen prije nego mu se život u potpunosti izokrenuo i tamo ću početi svoju potragu! Čovjek za kojeg je nekad radio mogao bi znati detalje o njegovom sadašnjem poslu. Očito je bio jedan od najcjenjenijih programera u svojoj tvrtki i njegov prelazak u konkurentsko poduzeće sigurno je bio vrlo značajan za njih.- donoseći zaključke beskrupulozno poput neustrašivog detektiva čije je zakon bio iznad ostalih i koji neće nikome odgovarati zbog svoje prkosne znatiželje, Eugen više nije osjećao onu početnu nevjericu niti se bojao za sudbinu svijeta, nego je svodeći vlastiti život na nešto posve bezvrijedno odlučio riskirati sve i upustiti se u bitku koju najvjerojatnije ne može dobiti. Ostali više nisu znali kakvim ga argumentima napasti i kako ga razuvjeriti, nego su ga mogli samo preneraženo gledati bez riječi, iščekujući što će iduće učiniti. Obasuvši ih još jednim oštrim pogledom punim prijezira i osude, shvatio je da su ljudi kojima je nekad vjerovao tek obični pijuni bez imalo hrabrosti, kritičnosti i entuzijazma koji se tek tako prepuštaju toku događaja ne nastojeći ga niti malo promijeniti. Već za nekoliko minuta njegovo je vozilo sletjelo ispred impresivnog nebodera čiji su se besprijekorno čisti zidovi sjajili poput dijamanata te se obukavši nepoderivo crno odijelo pripremio za presudne minute svoje misije. Tu misterioznu građevinu već je nekoliko puta s divljenjem promatrao u tim rijetkim prilikama dok je putovao kući leteći iznad krcatoga grada, no nikad joj se dosad nije približio, a kamo li zakoračio u njenu dobro skrivenu unatrašnjost. Čvrstim, dugim i brzim koracima približio se širokim crnih vratima kroz koje su ugledni poslovni ljudi vrlo često ulazili donoseći pokornim programerima svoje megalomanske ideje, smatrajući puni povjerenja da će ih oni zasigurno biti u stanju riješiti na koji god način. Kad je ugledao oštro i neugodno blještavilo velikih crvenih svjetala i kad se ispred njega pojavio strogi hologram portira gledajući ga ravno u oči bez ijednog treptaja, sva hrabra sanjarenja o njegovom poslanju iznenada su postala stvarna te je Eugen postao svjestan tog ogromnog rizika koji je vrlo teško mogao podnijeti. Nesigurnim i polaganim pokretima, pognute glave i savinutih leđa bojažljivo se primicao virtualnoj projekciji koja je ondje stajala, a povik koji se iznenada zaorio zaledio mu je krv u žilama.
-Prepoznavanjem vašeg DNK utvrđeno je da niste zaposlenik ove tvrtke! Neovlašteno ste se približili ulazu i očekuju vas sankcije! Odmah otkrijte svoj identitet i namjeru dolaska ili ćete biti grubo uklonjeni!- začuje se iz jarko crvenih ustiju neopipljive prikaze koja je i dalje napadno gledala u liječnikovo lice ne dajući mu ni sekundu predaha.
-Ja sam liječnik bolnice za najteže slučajeve i želio bih naručiti aplikaciju od vaše tvtke!- ustrašeni Eugen u trenutku očaja nije mogao smisliti bolje opravdanje, no ova jednostavna laž bila je sasvim dovoljna da smekša nemilosrdnog čuvara čija organizacija zbog neutažive gladi za Esencijama nikada ne odbija priliku za posao.
-Ako želite kvalitetnu aplikaciju velikih mogućnosti koja će u najkraćem mogućem roku olakšati vaše poslovanje onda ste došli na pravo mjesto! Na raspolaganju su vam brojni odjeli naše tvrtke čiji su stručnjaci specijalizirani za sva bitna područja i odmah ćemo po vas poslati djelatnika koji će vam dati daljnje upute. Dotad vam je zabranjeno napuštati položaj, a vaše će kretanje biti pod stalnim nadzorom!-sablasno i nepomično stvorenje čije su velike oči i dalje bile širom otvorene prateći sumnjičavo neočekivanog posjetitelja iznenada je počela zračiti nevjerojatnom ljubaznošću, no njegova je posljednja rečenica ponovno odala kruti i nesalomljivi duh čuvara koji je sve nepoznate ljude smatrao prepredenim špijunima, podlim poslanicima konkurencije ili zlonamjernim razarateljima samog sustava tvrtke čija je misija unijeti nemir duboko u njenu strukturu i učiniti ju nesposobnom za daljnje zgrtanje bogatstva. Dok se svim silama trudio sakriti svoju nelagodu s Eugenovog je čela sve jače kapao znoj, pogled mu se neprestano zamagljivao i koljena klecala, no vrlo brzo je shvatio da mora samoga sebe natjerati na pribranost ako ne želi u potpunosti izgubiti priliku za uspjeh pa je stao odlučno i uspravno obrisavši čelo te se obratio hologramu koji je već polako blijedio.
-Potpuno razumijem vašu sumnjičavost jer sam svjestan što se sve događa u Sustavu, pogotovo ovako uspješnim poduzećima kojima mnogi zavide. Pričekat ću čovjeka kojeg ste poslali pa želim što prije objasniti svoj problem.- usporivši vlastiti puls poput nadnaravnog bića, bojažljivi i nesigurni posjetitelj ponovno je postao pribrani i beskrupulozni špijun koji se toliko uživio u svoju krinku da je već gotovo sam sebi počeo vjerovati.
