Virovitica.net

Priča

Rublje

Zlatko Erjavec Ero  ●  01.04.2018.
Rublje

Moj urednik Roklinger i ja ušli smo u vlak za Rusiju, pronašli svoja mjesta, odložili vrećice sa odjećom i sjeli. Odmah smo počeli praviti planove, otvorili kartu obećane zemlje i označavali gradove u kojima ćemo prezentirati zbirku pjesama koju sam napisao i preveo na Ruski, a Roklinger je uredio.

- Mogu li te zvati Rokli, upitao sam ga.

- Sjajna ideja, originalna poput tvojih pjesama, odgovorio je oduševljeno, pa nastavio: - Prvo idemo u Moskvu, imaju preko 100 knjižnica i knjižara.

Razgovarali smo nekoliko sati, pa se izuli i ispružili da odmorimo. Putovali smo tri dana i tri noći, kada se vlak zaustavio. Kondukter je viknuo da smo stigli u Moskvu. Uzeli smo svoje vrećice i izašli. Prvo smo otišli u naše veleposlanstvo i predstavili se. Veleposlanik je kimao glavom, pa okrenuo telefonski broj i nešto nerazumljivo pričao.

- Večeras imate predstavljanje zbirke u najvećoj knjižnici u gradu, obratio nam se. Vijest odmah ide na TV i radio.

Navečer smo se našli pred knjižnicom, gdje nas je dočekao brkati muškarac. Predstavio se kao ravnatelj i uveo nas unutra.

Knjižnica je bila dupkom puna, 40.000 ljubitelja dobre poezije dočekalo nas je ovacijama.

Sjeli smo na predviđena mjesta, a do nas se smjestio muškarac u uniformi. Samo je šutio. Predstavljanje je počelo. Prvo je riječ uzeo Rokli, koji se prisutnima obratio na njemačkom. Nakon kratkog uvoda pokazao je rukom na mene, ja sam ustao, uzeo zbirku u ruke i počeo čitati. Publika se počela meškoljiti, pa sve glasnije negodovati. Nisu ništa razumjeli.

Tada je ustao naš domaćin oficir, prekinuo galamu hitcem u plafon i objasnio publici da je knjiga pisana na narječju koji oni ne razumiju. Zatim je naložio da stanu u red i pripreme novac za zbirku koju ću im potpisati.

Svakoga kupca pitao sam za ime, zatim napisao posvetu i potpisao se. Rokli je uzimao novac i izdavao priznanice. Prošlo je gotovo sat vremena dok smo završili sa svih 40.000 ljudi, a na kraju reda su stajale dvije mlade žene.

-  Mi nemamo novca, ali možemo se dogovoriti, rekle su.

-   Vi ste kurve?, upitao sam.

-  Ja nisam, rekla je jedna od njih, imam muža. Ali ona je, pokazala je na prijateljicu.

-  A otkuda ti je muž? - upitao sam.

-  Iz Makedonije, odgovorila je spremno.

-   Iz kojega mjesta, bio sam znatiželjan.

-   Ne znam, završila je.

Rokli je ustao, obujmio obje oko struka i otišao. Mene je ostavio sa sedam vreća rubalja i vrećicom čarapa i majica.

 

Priča

U svom svijetu

Pogrešno cjepivo

Odjeća čini čovjeka

Dar

Lubenica

Drski lopov

Svi smo mi čipirani

Kraj karijere

Kolateralne žrtve korone

Nada - anđeo smrti