Da je živ, danas bi napunio 53 godine. Negdje, u nekom kafiću - vjerojatno u virovitičkom Cugu ili zagrebačkim Pod starim krovovima - pozvao bi rundu za ekipu, možda i za cijelu birtiju. Nazdravili bi mu, ispili sadrža na eks u njegovo zdravlje i čestitali rođendan stihom, a on bi na kraju ceremonije šeretski uzvratio: Mili moji, opijte se, ali na svoj račun. U rubrici Deset pjesama danas, prigodno, objavljujemo stihove pjesnika, pisca, novinara, dramuturga, glumca, knjiškog producenta - u dvije riječi svestranog umjetnika - Roberta Roklicera rođenog na današnji dan 1970. godine. Robi je 2017. uz pomoć nekolicine viroviitčkih prijatelja u Caffe baru Cug pokrenuo Virovitičke umjetničke večeri, nakon njegove smrt preimenovane u Roklicerove večeri, i tako ostavio neizbrisiv trag u kulturnom životi grada. Osmišljene po ugledu na zagrebačka Jutra poezije, književna druženja u Cugu vrlo brzo su doživjela gotovo kultni status. Rođen u Vukovaru, 4. prosinca 1970.. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a nakon toga pohađao gimnaziju u Fellbachu (Njemačka). Od 1994. do 1996. studirao je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti (odsjek Dramaturgije). Od 1995. godine do 2000. godine radi u novinarstvu.
U tom periodu mnoge njegove književne, filmske i kazališne kritike te eseje prenose eminentne tiskovine diljem svijeta (primjerice - francuski list Le Monde – «Granatiranje Zagreba»). Honorarno je radio kao scenarist u Dramskom programu Hrvatske televizije i Jadran filmu. Objavljeno mu je jedanaest samostalnih knjiga. S poezijom i prozom zastupljen je u više antologija, panorama i zbornika u Hrvatskoj i inozemstvu. Bio je član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva filmskih djelatnika - Ogranak glumaca i Matice hrvatske. Od 15. listopada 2018. do 17. kolovoza na ovim smo stranicama u nastavcima po poglavljima objavili njegov nagrađivani roman Žene, luđaci i malo dobrih pedera. Umro je u Gaćištu 27. kolovoza 2018. godine.
1. Za blagdane
Za blagdane sam navukao upalu grla
I lijevog uha, gledao prijenos
Košarkaške utakmice i pušio travu
Iz Turske
Onda je došao susjed u posjet i pričao
O krvavo zarađenom novcu na baušteli
O tome kako su Nijemci fašisti, a on zidar
I tesar po potrebi
Donio mi je bocu jeftinog whiskeya i šteku
Marlbora te rekao da je uplatio akontaciju
Za novi Mercedes
(Ali nije mu žao jer stalno crnči)
Dodao je da Hitler nije izmislio konc–logore
Nego je ideju preuzeo od Rusa, i još
Mnogo toga je ispričao, ali nisam sve
Upamtio
Na kraju mi je posudio sto eura, i
Moja žena je kupila bor i ukras, dvije patke,
Vreću krumpira i gajbu piva
Samo mi nije jasno kako je sve to
Nosila u rukama
2. Loše volje
Jebeš komunjare, demokrate, liberale, fašiste
Republikance, sabor. Vladu, policiju, činovnike,
Poreze, glasovanje, Karla Marxa, Puškina, Malog
Princa, Oskara, Nobela
I alimentaciju koju sam opet zaboravio poslati
Danas sam loše volje,
Jebeš mene
3. Nedjeljno popodne
Pojeo sam juhu, krumpir, dva komada
Piletine, kolač od banane, popio kavu, ispušio
Cigaretu i zadovoljan se vratio u sobu
Gdje sam s telefona nazvao bivšu
I vrijeđao je
Poslije sam pogledao dokumentarac o
Vijetnamskom ratu, napisao ovu pjesmu
Istuširao se, odrezao nokte i iščupao
Dlake iz nosa
Tada mi sine:
Dobro je, sutra je ponedjeljak
<<< Biljana Kovačević: Svaki susret i druženje s tobom bio je vrhunski performans
<<< Tajanstveni komet
<<< Robert Roklicer i Virovitica – bila je to ljubav
4. Paradoks
Ljudi su stanju vjerovati
Bajki o sedam patuljaka
Filmu
O sedam godina na Tibetu
Priči
O sedam smrtnih grijeha
Ali,
Nitko, baš nitko ne vjeruje
Da ja
Sedam dana ne prijem
Jebiga,
Takav je život
Bez imalo mašte
5. Podmornica
To što tonu podmornice i nije neka stvar
Za one koji su potonuli u kontejneru u potrazi
Za nečim jestivim
Iz ruke vadim komadić stakla razbijenog prozora
I pitam se s pravom
Za koji kurac uopće postoje pozornice i zašto
Sam, do vraga, razbio prozor na njegovim vratima
Kad onaj njen još nije otišao na posao
6. Čestitka
Tata, sretan ti rođendan,
Napisao mi je sin na jeftinom
Papiru plavom flomasterom
A ispod čestitke maleno srce
I veliki križ
Čemu križ, upitah maloga
Koji se zamisli i tiho uzdahne
Jebiga stari,
Nisam bio siguran hoćeš li
Doživjeti ovaj rođendan
Ili ne
Eto, zato križ
Šutnuo sam ga nogom
Ali ne jako,
Tek toliko da ne zaboravi
Kako se u našoj kući
Ne psuje
7. Neskrivene ambicije
Davno sam raščistio stvari oko sebe
Pomirio se s većinom prijatelja&neprijatelja
Upisao fakultet s neskrivenim ambicijama
Odveo ženu po prvi put na večeru
Djeci dao džeparac
Priznao sina maloljetne ljubavnice
Vratio dugove
Pomogao susjedu unijeti klavir
Nabavio psa
I prestao piti
Sad još samo čekam da se i probudim
Iz ovog jebeno
Opakog sna
<<< Doviđenja, učitelju, doviđenja
<<< Poetsko-glumački performans Roberta Roklicera
<<< U knjižnici se mogu održavati brojni kulturni sadržaji, ali tu nesputanost i lakoću izričaja može se jedino doživjeti i punom snagom osjetiti tek u krčmama
<<< Roklicerovci u Cugu otvorili retrospektivnu izložbu fotografija
8. Neku večer
Netko je rekao (a nisam ja, znam da nisam ja)
Kako smo se neku večer hrvali na zadnjem
Sjedalu tvog novoga auta i još je rekao
Kako je, pobogu, pristala na seks s njim, kad je
Lijepa i bogata i ima stan u centru, a on zgužvano lice
Alkosa, natečen nos i garsonijeru u pripizdini
Netko je rekao (a nisam ja, znam da nisam ja)
Kako sam pijan urlao na policajca koji nas je
Omeo, i da sam muški podnio udarac pendreka
U glavu, a ti si me, iako gola, branila
Kao gorila
Netko je sve to ispričao, a nisam ja
Znaš jako dobro da ja o takvim stvarima ne pričam
9. Najgore stvari
Najgori su vječni studenti, propali policajci
Bivše žene i bivši svećenici, revolucionari
Loše vino, filatelisti, skupe kurve, udavače, pederi,
Televizijske reklame, pokvareni zubi, apstinencije
Ambicije ...
I onaj kreten što mi je polomio rebra
Kad nas je zatekao
Na svom
Šugavom trosjedu
10. Samo jedan dan
Nisam nikakav romantičar, ali
Volim osjećaj kad odeš od mene,
Promatrati prirodu i smijati se
Stijenama
Koje bi jednostavno
Nestale, propile se, ubile
Da su s tobom bile u braku
Samo jedan dan