Skinut ću haljinu večeras, da mi se lakše zavučeš pod kožu, i neću se mazat mastima, da mi tvoj miris ne bi skliznuo pod prstima...
Rekao bi kako mi pristaje tvoja košulja, gledajući me dodirima svevremenskih poriva... I kružiš usnama po mojim tajnama, zastajući kod pregiba koljena, onog djela gdje prestaje strast, a počinje potreba.
Želiš me svim čulima, pa me vodiš krajnostima, u beskrajnim opojnostima... a moje tijelo prati sjene, odraze naših neodoljivih i prijeko nam potrebnih spasenja...
Prepoznajem u tvojim dodirima, da sam ti se predala, bez imalo povratka, jer ova noć je valjda naša najveća istina, koja nas nije samo okrznula...Pa mi stavi znamen na leđa, vrelim usnama i nježnim dahom, i nemoj vjerovat mojim bedrima, kad ti budu govorila da im nisi sudbina... Daj mojim grudima nemira, iskazanog u bržim uzdasima, s isprekidanim jecajima, vodi se večeras svojim željama, tu sam da ti budem jedina...
Oboje znamo da će nam svaki susret biti katarza, te namjerno insceniramo rastanke, do nekog novog neplaniranog unaprijed pomno dogovorenog pronicanja.
Ukrast ću ti drhtaje...da mi daju snage kad budem daleko od tebe....
