– Čaruga nije bio nikakav Robin Hood. On jest nešto potplaćivao, ali nije dijelio. U doba velike nestašice i gladi bilo je zanimljivo kada netko opljačka bogataša pa se zato stvorio mit – rekao je za Večernji list Siniša Bjedov, ravnatelj Arhiva u Osijeku.
Dezertirao je iz vojske, a već je ondje počinio prvo umorstvo. Pridružio se Kolu gorskih tića, razbojničkoj družini zloglasnog Bože Matijevića zvanog Crveni Božo. Takva slika slavnog razbojnika osvanut će, naime, u tek snimljenom dokumentarcu "Čaruga – ogledalo vremena". Film pažljivo prati sudski spis koji je tako poslužio kao scenarij. Poklopio se i s 90. obljetnicom smrti.
– "Ispast" će ono što u krajnosti jest, pljačkaš i ubojica – dodaje Bjedov. Jovo Stanisavljević "iskrsnuo" je krajem Prvog svjetskog rata, kada je vladala velika glad, a harali pljačkaši pa je njegova priča zapravo slika toga doba. Dokumentarac su snimale osječke snage s nevelikih 30.000 kuna. Kamere su palili na originalnim povijesnim lokacijama.
– Odglumili smo iskaz seljaka pred istražnim sucem, a kada daktilografkinja na kraju pokazuje zapisnik, podmetnuli smo originalni dokument – otkriva Bjedov. I kada Čarugu "na ekranu" objese, taj će se prizor stopiti s fotografijom stvarnog vješanja ovoga zločinca. Video Player is loading.
– Pogubljenje ipak nismo snimali u pravom zatvoru, da zatvorenici ne gledaju kako ga vješamo – objašnjava.
Zaposlenici Arhiva bili su statisti. Kazalište im je posudilo kostime, a sami su sašili par kapa. Zanimljivo je, pak, kako je strašni razbojnik "pao" zbog ljubavne priče. Slao je pismo stanovitoj Mandi, ali ju je poštar zamijenio pa ga odnio starici istoga imena. Spominjao je u pošiljci paljenje sijena pa je ona alarmirala žandare. A prvu je žrtvu, mađarskog vojnika, usmrtio jer im je oko "zapelo" za istu ženu, imenom Katinka. Njegova je žrtva, iako ne direktno, i Stanko Bošnjak. Sukob s Andrijom Stanisavljevićem izazvao je osvetu. Andrija je poslao svoga sina Andriju mlađega i Čarugu da ga ustrijele, u studenom 1918.
– Ja sam na to pošao jašući na konju, a sa mnom je išao Andrija mlađi te sam ja došavši do kuće pokojnog Stanka Bošnjaka odmah zahtijevao da mi preda pušku – priznao je Čaruga na sudu. Donijeli su mu pušku.
– Rekao sam mu: "Ako hoćeš, izvrši zapovijed svoga oca" i otišao sam – nastavio je optuženik. – Ja nisam ništa kriv jer nisam Andriji naložio da ubije Stanka. Ja sam u vrijeme čina bio kod kuće kao bjegunac iz vojske – branio se.
Čaruga je bio oženjen, ali nije imao djece. Rijetki dalji rođaci žive i danas u rodnim mu Barama.
