Trenutačno puno mladih studenata razbija glavu sa pitanjima oko upisa i tisućama raznih drugih stvari vezanih uz faks. Želim svima erći svoje mišljenje o Bolonjskom procesu. Ja mislim da to nama ne treba. Ali, kao što vidite, mi to moramo prevesti, jer idemo u Europu itd. Nemamo mi, ovakvi mali i slabi kakvi jesmo baš nekog izbora, ali ja mislim da taj Bolonjski proces baš i nije nešto. Mislim, što se tiće programa, sve ok, super. Fakulteti ti trpaju više obaveza i odgovornosti i sve to više sliči na onakav sistem kakav je bio u srednjoj školi, samo puno teže i intenzivnije, nije više sve baš tako, normalno, ali to je jedna usporedba koja stoji. Mislio sam da je i srednja škola loše organizirana a mislim da su i fakulteti. Ah, što se može, kada očito bolje ne može, ili može ali da mi to jednostavno ne znamo.
Bolonjski proces ne čini nikakvu štetu onima koji su ove godine upisali fakultet. Njima je super sve to. Ali što je sa ostalim studentima koje je sve to ošamarilo i više od previše.
Sad ganjaš uvjet za treću, imaš sjećanja, muke, suze, krv, znoj, i onda eto ne daš uvijet pa te uruše i pošalju natrag na prvu godinu. Pa si ti misli. JESTE LLI VI SVJESNI ŠTO RADITE LJUDIMA? SRAMOTA!!! Toliko o organizaciji, a što će ljude par godina studiranja više opaliti po đžepu koga briga a? Stvarno nije fer.
To je najgori slučaj koji vam se može dogoditi. Drugi je da padnete i da vam ne priznaju ispite. Isto gadno.
Brojne nepravde su učinjene. Nekima se poklanjaju dvojke, nekima se spušta “uvijet” neki imaju ćak bezuvjetan upis u više godine zbog Bologne, a neki ništa od toga, pa čak ni tzv. Parcijalnu. Dođe ti da se ispovračaš od muke. Ne možeš vjerovati. Ali, eto što je tu je, kad se mi uvijek moramo okretati onako kako vjetar puše. Sad će svi biti magistri? Pa ne može to biti svatko, hallo???
Ali mi volimo ljubiti tuđe blještave guzice, pa se pokoravamo, , uz neke male beznačajne otpore koji ispare kao kap vode kad ju baciš na peć. Baš me zanima kako će sve to ispasti, dosta ljudi nije svjesno što se “zapravo” događa. Ali, vrijeme će pokazati svoje. Neki od nas će se opeći gadno, i kad završi, jedino što će moći raditi s tim pišljivim magisterijem je tenkirati na benzinskoj nekom tajkunu. Možda pretjerujem, ali ne bi me čudilo. Završiš ekonomiju, pravo, itd... i onda budeš sretan ako radiš u CD shopu. Vidite, danas je u svijetu VEZA sve. Bez veze si nitko i ništa, nažalost.
Ovo sad s Europom? Mislim da tu veze nisu u pitanju. Hm... razmotrite neke detalje. Austrijski ministar – Sanader. Super, jelda? Za nas.
Znači... Tržište rada... Kakvog “rada”? ...ono postaje cijela Europa. Super, jedva čekaju da me zaposle kao smetlara s doktoratom u području od posebne državne skrbi negdje u zaleđu Portugala. Možda pretjerujem, ali u biti, to vam je to (samo objašnjeno na moj način). Ali, imajući na umu da su većina naših banaka u vlasništvu stranaca (oko 92%) a mi smo, eto, pištolj pod bradu, dužna, jako dužna zemlja, sa puno, jako puno dužnih građana koji misle da krediti riješavaju stvari (bježite od svega što pičinje sa kred...) a dužni su tim bankama (znači čak i građani su dužni izvan Hrvatske) a banke uzimaju sve pod jipoteku. Banka to sve “posjeduje”, a čije su ono banke? Hm, gadno a? Stranci nas drže šakom za muda. Ja se divim ministru financija, Šukeru kako on sa svime time izlazi na kraj...
Znaći stranci drže sve kod nas. Gotovo sve, čast iznimkama (držite se!!!). Europa postaje tržište rada, a mi ćemo postati Europa. Pa što će jednog dana spriječiti te strance da po tim firmama kod nas i drugdje ne zaposle svoje sinove? Ili nepotizam, ili micanje vlastitih zaposlenih radnika negdje drugdje (da otmu posao) u svoju korist. Puno pitanja se tu otvara, a ja imam odgovor, a on glasi – MI NISMO SPREMNI ZA EUROPU! Koliko god znam da u nju moramo ući jer nam druge nema, ali ako ovakvi uđemo tj. Ako se s novcima iz predpristupnih fondova ne srede stvari u Hrvatskoj, onda će nas progutati. Mislim, mene je strah razmišljati o tome kako sve može ispasti itd...
Eto, upravo zbog toga moramo uvesti i taj Bolonjski proces, a sad, da li će on riješiti neke stvari? Pitajte Francuze, pitajte Talijane. Ja mislim da neće. Ali eto, kad moramo biti pametni.
Ne znam kako se osjeća profesor koji se mučio sto godina da to postane i sad predaje na fakultetu (napokon) i gleda sve te impotentne kretene i sponzoruše koje hodaju po faksu kao na modnoj pisti i dolaze mu polu gole na ispit, neki frajeri u kratkim hlačama, ne zna spojiti rečenicu kako spada sad je već apsolvent, i takav ti dođe na ispit- Pa ja bi ga rušio dok sam živ. Malo je nešto i učio, nešto riješio preko veze, bla, bla... Kako spavati mirno kad znaš da će za godinu, dvije takav kalibar panja od čovjeka koji je sve samo ne čovjek, ili polučovjek – polufelga (ili nešto tako) biti magistar. Ja se zamišljam u toj poziciji i muka mi je. Za dobrobit svih, takve treba rušiti (ali ne možemo tako).
I za kraj. Još je jedna nepravda učinjena. Djeca hrvatskih branitelja upisuju bez plaćanja (zato je sad puno više ljudi na faksu, otimaju se za zrak) Ja sam isto to dijete i moj stari se isto kao dragovoljac borio u ratu , ali ja od toga nemam ništa jer sam se rodio godinu dana kasnije (ili da sam se rodio ranije, svejedno...) Ili to ukinite ili omogućite svima jednaka prava. Mi bi u Europu, mi smo pravna država, jesmo k...