Svečanom premijerom predstave Bertolta Brechta Pir malograđana u režiji Franke Perković u petak počinju Virovitički kazališni susreti. U predstavi igraju Vlasta Golub, Mladen Kovačić, Goran Koši, Snježana Lančić, Sara Lustig, Iva Slavić, Goran Vučko i Silvijo Švast. Suradnik za scenski pokret Pravdan Devlahović, scenograf Krešimir Tomac, kostimografkinja Marita Čopo, autor glazbe Stanko Kovačić, oblikovatelj svjetla Domagoj Garaj, asistent redateljice Toma Serdarević.
O predstavi
Jednočinka Pir malograđana spada u rane radove Bertolta Brechta. Napisao ju je 1919. godine, kao dvadesetjednogodišnji mladić sazreo u Prvom ratu u kojem je sudjelovao kao bolničar. Po svemu što o njemu danas znamo, mladom Brechtu nije nedostajalo samopouzdanja, navodno je već kao gimnazijalac vjerovao da će jednom postati dio klasične književnosti. Upravo me ta drskost bistrog pogleda na ljudsku krhkost privukla ovom komadu, naoko puno jednostavnijem nego što zapravo jest.
Pojam iz naslova „malograđani“, navikli smo koristiti uglavnom govoreći o drugim ljudima, prokazujući neke tuđe antipatične postupke ili osobine. A istini za volju, minimalnom promjenom perspektive otkrit ćemo iza vlastite sofisticiranosti mnoge naslage naših malih i velikih malograđanština, naslijeđenih, naučenih, s nama sraslih toliko intimno da ih više niti ne primjećujemo. Prema Hrvatskom jezičnom portalu, malograđanin je pogrdan izraz za pripadnika građanstva nesposobnog za javnu djelatnost izvan svoga izravnog interesa i sigurnosti. Pa ako smo ovo oko zajedničkog interesa, odnosno solidarnosti, barem teoretski načelno osvijestili, solidna sigurnost zamka je u koju ćemo meko pasti. Solidan namještaj, solidna gradnja, solidni ljudi, solidan brak. Suprotno prirodi koje smo dio, vjerujemo da nam sigurnost donosi to solidno, stabilno, kruto, nepoderivo. A priroda ubrzano to učimo, nije solidna.
Dapače, toliko je nesolidna da smo ju u kratkom isječku našeg bivanja na planeti sasvim devastirali. No da vas ne smaram s ekološkim porukama kojih je i bez mene pun eter, prijeći ću na bitno – i sami smo priroda, nesolidna i krhka. Pir, odnosno svadba, jedan je od elementarnih obreda inicijacije. Brechtu je ovaj obred kao puka forma ispražnjena od sadržaja poslužio kao prizma kroz koju se lomi naša krhka solidnost.
A sadržaj je, podsjetimo se, ono naše najprirodnije – susret dvaju bića, prepoznavanje sebe kroz drugoga, toliko bliskog u svojoj različitosti.
Trudili smo se, da citiram Brechtov osvrt o izvedbi drame „Mati“, o tome govoriti vedro i veselo, u tužnim stvarima odmjereno.