Danas je do mene došlo nepotpisano pismo s privitkom naslovljenim «Virovitičko
pravosuđe: čvrsta poluga u rukama obitelji Jerešić». Od kada je Interneta i
elektronske pošte nisam dobio pismo uredno upakirano u plavu kuvertu pa ubačeno
u poštanski sandučić što me je već zato posebno iznenadilo.
Odlučio sam ga objaviti u cijelosti, bez kraćenja i uredničkih intervencija.
U njemu, dakle, piše sljedeće:
Uvaženi gospodine Gazdek!
Budući da Vas smatram kvalitetnim i objektivnim novinarom koji je uz to
i dobro informiran o događanjima u Virovitici kroz duži vremenski period dostavljam
Vam ovaj uradak u privitku. U njemu iznosim neke od niza spoznaja o kojima i
Vi puno znate iz meni nejasnih razloga Vaše pero o tome ne progovara. Dijelom
Vas i razumijem jer radi se o vrlo osjetljivoj temi ali i isto znam da kada
ste se uhvatili ovog teškog i ponekad opasnog posla da ste vrlo brzo spoznali
u što se upuštate.
Gospodine Gazdek, znam da Vam je vrlo dobro poznato da je virovitičko pravosuđe
za mnoge Virovitičane leglo zla, nemorala i korupcije već niz godina a posebice
od kada je obitelj Jerešić umiješala svoje prste u rad ZKŠZ i kasnije ŠKZ te
smatram da je došlo vrijeme a i prilika da se počnete baviti istraživačkim novinarstvom.
Predlažem da od sadašnje postave u propaloj zadruzi zatraže od nemoralno i često
protuzakonito oštećenih građana da o tome počnu dostavljati presude koje su
im «časni sudci i sutkinje» dosudili te ih počnete obrađivati i pokažete svekolikoj
javnosti dimenzije počinjenog zla i nepravdi, ili prikupite podatke na druge
Vama znane načine.
Isto tako Vas i izvješćujem da ću Vaš strah ako se ovog posla ne prihvatite
razumjeti i ovaj uradak u puno proširenijem izdanju, sa nizom konkretnih podataka
koji ovom prilikom nisu navedeni, proslijediti onima koji će imati hrabrosti
o ovome pisati, premda će im biti daleko teže doći do informacija, od kojih
su Vama mnoge već znane.
Sa osobitim poštovanjem!
Tekst je pisao netko dobro informiran, puno više od običnog zadrugarskog komitenta.
Autor redovito prati medije, vješto se služi riječima i dobro slaže rečenice
pa mi je žao što se nije potpisao da vidim s kim imam posla. Iz tog razloga
privitak, na ovom mjestu i za sada, ne mogu objaviti. Ono što u njemu piše vjerojatno
je istina, ali teško dokaziva pa ne želim pred pravosuđem preuzeti odgovornost
za anonimnog čitatelja.
Činjenice u tekstu objavljenom u medijima moraju biti argumentirane, a mi ih
u ovom trenutku, na žalost, nemamo. No, podaci koje ste mi poslali bit će, vjerujte,
temelj za daljnji rad na temu štedno kreditnih zadruga, obitelji Jerešić i virovitičkog
pravosuđa pa Vas molim da mi pošaljete i dodatne materijale koje imate.
Nije istina da se moje pero do sada nije doticalo tih tema. One jesu osjetljive,
ali ja tu kategoriju u mom poslu ne priznajem. Iako su me ignorirali, zatvarali
izvore, prijetili, zvali u gluho doba noći, bušili gume na automobilu, oblijepili
kuću izbornim plakatima stranke koja je bila na vlasti - nije me strah. Ne znam
za druge kolege, ali ja ne mogu prihvatiti termin «stimulirana medijska šutnja»
o kojoj pišete u privitku.
Jer, o problemu koju su građani imali sa Zanatsko štedno kreditnom zadrugom
pisao sam još 2000. godine kada je na vrata dopisništva «Glasa Slavonije» na
Trgu kralja Tomislava zakucao prvi nesretnik. Nakon toga pisao sam još o desetak
drugih slučajeva, a prvi je o tome, ozbiljno za govornicom županijske Skupštine
i uz radijski prijenos, progovorio Zvonko Lukša. No, kako u
Virovitici vlada, sami ste to zaključali, «zakon šutnje» novinari nisu mogli
doći do vjerodostojnih informacija pa se nisu ni mogli baviti istraživačkim
novinarstvom kako bi dokazali da je pravosuđe u Virovitici korumpirano.
Na žalost, našoj vlasti treba doći grla da pa da iz straha od reakcije javnosti
u kontekstu priključivanja Europskoj uniji, reagira. Kada je pravosuđe u pitanju
najsvježiji je «slučaj Gospić». Zato predlažem da javno pozovemo Ministarstvo
pravosuđa da pročešlja Općinski sud u Virovitici i da rezultate «istrage» predoče
građanima.
