Kažu da se za lijepa vremena vidi Tršćanski zaljev, Trg Sv. Marka u Veneciji, dodir avionskih kotača i asfalta na krčkoj zračnoj luci, poznati neboderi u riječkoj ulici Frane Čandeka ili koze na Ćićariji. Reporteri i ekipa nagrađenih u ekološko-edukativnoj akciji «Volim Hrvatsku» Hrvatske turističke zajednice nisu bili te sreće. Dan jest bio vruć, ali bilo je nekako previše izmaglice i mirisalo je na kišu. A dogodio se pljusak!
Učka – kolijevka planinarstva
U unutrašnjosti kamene kule moći će se uskoro kupiti suveniri, autohtoni proizvodi i karte Parka prirode. Od dežurnih «rendžera» posjetitelj će dobiti sve potrebne informacije o Učki, pravilima ponašanja i mogućnostima rekreacije na području Parka. Uz sve to mi smo dobili čašu izvorske vode, čašicu medove rakije i planinarski štap.
Najviši vrh planine je najposjećeniji lokalitet Parka prirode Učka. Redoviti je cilj planinara iz cijele Hrvatske, a pohode ga izletnici i planinari iz mnogih europskih zemalja. Godišnje ga, prema procijeni
Do vrha vodi i cesta, sagrađena šezdesetih godina za potrebe TV odašiljača. Kako je riječ o nerazvrstanoj cesti oštećena kolnika, zabranjena je za javni promet, međutim postavljena rampa je u više navrata uništavana i skidana. Stoga će Ustanova koja upravlja Parkom popraviti prometnicu i organizirati alternativni prijevoz vozilima na biodizel ili na neki drugi ekološki prihvatljivo pogonsko gorivo kako motori s unutrašnjim sagorijevanjem nebi onečišćavali okoliš teškim metalima i bukom.
Suri orao, bjeloglavi sup i Ućkarski zvončić
Park prirode Učka proglašen je 1999. godine s ciljem zaštite, održavanja i promicanja zaštićenih dijelova prirode jer je Učka kroz stoljeća evoluirala u izvanredan spoj prirodnih bogatstava i ljudske povijesti koji zaslužuje naročitu skrb i zaštitu. No ustanova djeluje tek od rujna 2001. kada je počela raditi ravnateljica Suzi Petričić. Tri mjeseca kasnije zaposlen je i ostatak sve brojnije ekipe. Na 160 četvornih kilometara Park obuhvaća područje masiva Učke i Ćićarije, odnosno područja dviju županija, Istarske i Primorsko-goranske, grada Opatije i općina Kršan, Lanišće, Lovran, Lupoglav, Matulji i Mošćenička Draga.
Ovdje nalazimo brojne vrste divljači, a u posljednje vrijeme vidi se i po pokoji medvjed. Jedan medvjedić, svjedoči Maja Kriška, suradnica u edukaciji i prezentaciji Parka prirode, pronađen je mrtav i špilji u koju je nepažnjom upao, vjerojatno u potrazi za hranom.
Zabilježeno je 27 vrsta sisavaca, ali se može pretpostaviti da ih je znatno više. Od malih sisavaca posebnu važnost imaju snježna voluharica močvarna rovka i neke vrste šišmiša. Na Učki je viđeni i nekoliko vrsta vrlo rijetkih i ugroženih leptira koji su zaštićeni domaćim propisima i međunarodnim konvencijama.
Bukova šuma i maruni
Ono što karakterizira Učku i Ćićariju kao mediteranske planine je bukova šuma koje strše kao otoci iznad submediteranskog područja jer nisu u kontinuitetu povezane s kontinentalnim prostranstvima bukovih šuma.
Najveći dio bukovih šuma Učke i Ćićarije pripada zajednici primorske bukove šume. Bukva se spušta do 600 metara gdje prepušta prevlast crnom grabu i hrastovima. Na nekim od najtoplijih i najnižih mjesta u Parku razvijena je mjestimice i submediteranska šuma hrasta medunca i bijelog graba. Posebnost istočnih padina su šume pitomog kestena - poznatih kao maruni. Zasađeno je dosta kultura crnog bora dok je smreke znatno manje. Vrlo su bujne šarolike gorske livade na flišnom pojasu podno vršnog dijela Učke, a zapažene su zajednice vlasastog zmijka i pjegavog jastrebnjaka. Velike bujične udoline i kotline još su jedan fenomen Parka prirode Učka. Nalaze se na padinama oko vršnog planinskog hrpta sjeverne Učke. Većinom su suhe, a vode u njihovim koritima ima samo u razdobljima obilnih padalina. Najdulji bujični vodotoci su Potok koji teče do mora u Mošćeničkoj Dragi, bujica koja teče do uvale Medveja i potok Banina koji utiče u more u Iki. «Nekada, do prve polovice prošlog stoljeća, kada su izvori uzeti za potrebe vodoopskrbe liburnijskih gradova svi su potoci čitave godine tekli do mora. Budući da voda podržava brojne oblike života i biološku raznolikost, a korisna je i u estetskom smislu, potrebno je pronaći pravu mjeru u iskorištavanju voda Učke za potrebe vodoopskrbe», kaže Želimir i dodaje da su slapovi koji se mogu vidjeti samo nekoliko dana u godinu posebna atrakcija i ljeti i zimi kada se zalede.
Uz bujične vode na području Parka prirode je dvadesetak lokvi koje su posebno značajna staništa slatkovodne flore i faune.
Velu Dragu istražuju stručnjaci s Cambridgea
Tu posebno mjesto zauzima kanjon Vela Draga. Ovaj lokalitet zaštićen je kao geomorfološki spomenik prirode, a odlikuje se slikovitim soliternim vapnenačkim stupovima i stijenama koji predstavljaju izuzetnu geomorfološku i krajobraznu vrijednost. Smatra se da je kanjon nastao taloženjem horizontalnih slojeva paleogenskih vapnenaca, nakon čega je uslijedilo tektonsko izdizanje i raspucavanje, da bi sadašnji izgled Vela Draga poprimila postupnom i dugotrajnom erozijom i okršavanjem. U odlomcima stijena na siparu vidljivi su brojni fosilni ostaci različitih foraminifera i školjaka koji svjedoče o bogatoj geološkoj povijesti i paleookolišu u kojem su živjeli.
«Neki lokaliteti u kanjonu Vela Draga su vrhunska arheološka nalazišta tako da domaći i strani stručnjaci koje predvodi profesor Preston Miracle sa uglednog britanskog Cambridge University ovdje vrše istraživanja većviše godina za redom», kaže Želimir.
Uz Velu Dragu na području Parka nalazi se još nekoliko vrijednih i zanimljivih geoloških formacija od kojih valja izdvojiti - Krvavu stijenu na zapadnim obroncima Sisola kao i Stijenu pod Brestom. Ova dva lokaliteta svojedobno su predloženi za zaštitu kao geomorfološki rezervati, a danas uživaju zaštitu u okviru nedavno proglašenog Parka prirode Učka.
Godišnji na Učkoj
Gotovo je nemoguće svo bogatstvo Parka prirode Učka opisati na nekoliko novinskih kartica. Nemoguće ga je i obići za vrijeme trajanja prosječnog izleta. Učku zato valja uvrstiti u kalendar godišnjih odmora jer ovdje možete planinariti, voziti bicikl, zmajariti, spuštati se padobranom, baviti se sportskim penjanjem i spelologijom, hodati poučnim stazama i fotografirati rijetke vrste biljnog i životinjskog svijeta. U bukovoj šumi na oko tisuću metara nadmorske visine, na staroj cesti za Učku, samo 15 kilometara od Opatije je i gurmanski raj – restoran «Dopolavoro». Uvršten u 100 najboljih hrvatskih restorana gostima nudi birana jela od jelena, srne, vepra, medvjeda kao i jela ispod čripnje (peke) te janjetinu, teletinu, koljenica i čitav niz s gljivama, šparogama i tartufima.
A ako se baš želite bućnuti u more i ono je tu. Na samo petnaestak minuta uzbudljive vožnje vijugavom planinskom cestom oštrih zavoja.
Kuća duhova
Preko bijelih litica okom se spuštamo lagano desno i vidim kuća na osami. Siva kocka! Građevinu, ili točnije njene ostatke smještene pokraj slikovite Lovranske Drage, ljudi nazivaju kućom duhova zbog nekoliko pomalo mističnih događaja iz prošlosti. Kuću je početkom prošlog stoljeća kao hotel sagradio imućni Austrijanac Ulm, a kao kuriozitet spominjemo da je hotel već tada imao direktnu telefonsku liniju, dok je posjetitelje prevozilo i po 15-tak kočija dnevno.
Kada su krenuli ratovi turizam se više nije isplatio, a kuća je “čudnom” koincidencijom tada stradala u požaru. Legenda kaže da je za paljevinu odgovoran sam vlasnik koji je kuću prethodno dobro osigurao. Kasnije su od udara groma stradali nesretni mađarski turisti koji su se u njoj sklonili od nevremena. Nevrijeme je, u jednoj od kasnijih pokušaja obnove, odnijelo cijeli krov, što je za one koji su skloni mistifikacijama bilo dovoljno da je prozovu kućom duhova. Za nas ostale manje sklone nadnaravnom objašnjenje je u snažnim neverinima i grmljavinama koji su, pogotovo ljeti, česti na tom dijelu Učke. Naime, položaj kuće koja strši na osami samo što ne zove gromove», priča Želimir.
Posjetitelji kradu kante za smeće
Osoblje Parka prirode Učka neugodno je iznenadila činjenica krađe kanti za smeće. Krađe ne bi bile neobične da se ne radi o dvjestolitarskim kantama obloženim impregniranim drvom koje se izgledom potpuno uklapaju u šumski ambijent «Na žalost tog i takvog vandalizma ima svugdje što su nam potvrdile i kolege iz talijanskih i američkih parkova prirode. Tisuću ljudi potroši tisuće sati da napravi nešto korisno, a samo jednom čovjeku s ludom idejom treba vrlo malo energije da napravi štetu», kaže Želimir.
Zapisao i snimio: Goran Gazdek
Više o Parku prirode Učka možete pročitati na http://www.pp-ucka.hr