Nikola Trick bio je drugi sin Stjepana Tricka, prvog virovitičkog akademskog slikara, koji je proslavio ime slikarske obitelji Trick. Bio je jedan od najznačajnijih virovitičkih slikara i vedutista sa ogromnim slikarskim opusom. Rođen 1926. godine u Virovitici gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, a kasnije Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu i još dvije godine specijalke. Vratio se u rodni grad, i poput oca Stjepana prvo se laća pedagoškog rada u osnovnoj školi Vladimira Nazora. Nakon nekoliko godina, 1960. napušta školu i potpuno se posvećuje slikarstvu, dobivši status samostalnog likovnog stvaraoca. Bio je član Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, a njegov rad nije mogao ostati nezapažen, pa mu je ponuđeno da uđe u likovnu enciklopediju. Skroman i uvijek želeći biti što dalje od buke života, odbio je s obrazloženjem da je za to prerano.
Živio je skromno, tiho i povučeno bez vlastite obitelji u roditeljskom domu (u koji je obitelj Trick doselila 1931. godine) u zelenoj oazi okružen drvećem i cvijećem koje je volio i slikao.
Upustio se u avanturu živeći za i samo od slikarstva. Mogao je to, zahvaljujući ocu koji ga je u tome potpuno podržavao. A stvarao je mnogo, ne štedeći se. Godinu za godinom počeo je intenzivno izlagati u Virovitici, a kasnije i u cijeloj Hrvatskoj – samostalne izložbe u početku slijedile su gotovo godinu za godinom. Ljudi su se sve više počeli zanimati za njegovo slikarstvo, kao vrsni crtač imao je puno uspjeha u portretiranju što se najčešće i tražilo. Međutim, zbog osobne samozatajnosti, a možda i pretjerane samokritičnosti njegovo stvaralaštvo se u punoj snazi i vjerodostojnosti predstavilo hrvatskoj likovnoj javnosti tek tri godine poslije njegove smrti retrospektivnom izložbom ulja i pastela krajem prosinca 1987. u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku.
Tom je prigodom predstavljena i monografija o slikaru koju je napisao likovni kritičar Oto Svajcer. Na više od 100 stranica s 20 reprodukcija, dijelom u boji, s naslovnom stranom reprodukcije jedne njegove tako karakteristične krošnje, autor daje detaljan prikaz likovnog opusa iz aspekta njegovih ulja i pastela. Knjiga sadrži i kronologiju slikareva života, popis osamdesetak izloženih radova, pregled izložaba i bibliografiju, a sve je prevedeno i na njemački.
„Rijetko je koji slikar ostavio za sobom toliko likovnog traga o gradu svojeg boravka, kao što je to slučaj s Trickom. Virovitica je mjesto njegovog rođenja, dio njega samog, njegovog djetinjstva, njegovih sjećanja, grad koji je nosio u sebi ne samo kao stvarnost, nego i kao sanju, kao i spiritualni prostor svojih osjećajnih i mentalnih stanja ...“ napisao je između ostaloga u monografiji likovni kritičar Oto Švajcer (1907.-2003.).
Nikola Trick je preminuo u 59. godini života, u naponu umjetničke zrelosti. Iznenadna smrt zatekla ga je na opremanju slika za svoju samostalnu reprezentativnu izložbu koju je pripremao kao poklon za 750. obljetnicu prvog spominjanja Virovitice. „Ponudu za izložbu prvi puta je prihvatio lako i s oduševljenjem, radeći svakodnevno i izgarajući na tom poslu. Želio je da taj poklon bude dostojan prohujalih stoljeća. Odlazak je došao naglo, odvojivši ga od njegovih djela koja je neizmjerno volio i u njih utisnuo najveći dio svog života i emocija — sebe. Stoga i nije potpuno i netragom otišao, jer je ostavio toliko slika, dovoljno za još jedan ljudski život i nezaborav“, napisala je Mirjana Vodopić u vijesti o smrti.
Svi koji su ga poznavali znali su da je živio ispunjen radom. Radio je mnogo, pomagao mladima savjetima i podrškom. Ostavio je mnoge crteže, platna i skice i to ne samo u svom ateljeu, nego i u mnogim privatnim domovima i ustanovama. Nije mnogo izlagao, jer se od svojih radova teško odvajao, napominjući da ih još treba dotjerati, doraditi.
Pa ipak, njegove su slike poznate i prepoznatljive i gotovo da nema Virovitičana koji nije zastao pred njegovim platnima ili pastelama, bilo da prikazuju motive stare, već pomalo zaboravljene Virovitice, ili pred predivnim krošnjama drveća naslikanim u svim godišnjim dobima. Taj svojevrsni kroničar Virovitice koja se pamti po požutjelim razglednicama, zaustavio je vrijeme na svojim slikama stare Virovitice i na licima mnogobrojnih portreta svojih sugrađana. Bio slikar naročitih virovitičkih veduta, krajolika i izvanredni portretist.