Zlatko Kovačević Sax, u Virovitici poznat kao obrtnik, grafički dizajner, redoviti posjetitelj Roklicerovih umjetničkih večeri u kultnom cafe-baru Cug, svoju prvu zbirku pjesama "Ego ipak" predstavio je u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Slatini. Zbirku je objavio virovitički Studijski institut za novinarstvo, kulturu i obrazovanje (SINKO institut) pa se u posljednje vrijeme o Saxu govori kao o uspješnom pjesniku - piše Petar Žarković u Glasu Slavonije.
Svakako je uspješan kad poeziju piše tek godinu dana i već je objavio prvu zbirku, a znamo da su neki pjesnici za cijeloga života objavili tek jednu ili dvije. Nije posve jasno jesu li na njegovu odluku da se, osim likovno, pokuša izraziti i riječima utjecale Roklicerove večeri ili su to bile stalne pratnje supruge i pjesnikinje Biljane i njegovi susreti s poezijom na brojnim jutrima, večerima i susretima, ali to doista nije od presudne važnosti. No, valja zamijetiti da njegovih prvih 66 pjesničkih uradaka nije ostalo nezapaženo i da je Manojlo Mandić njegove minijature nazvao pjesmama "dubokog i lucidnog zapažanja i trenutnog psihološkog naboja", a Silvija Šesto konstatirala je da je "zbirka sačuvala mladenačku vrckavost i iskustvenu razigranost autora".
Među zanimljivim detaljima koji su sastavni dijelovi Saxove osobnosti ističe se originalni, prepoznatljivi, kaubojski šešir Stetson, njegov svojevrsni zaštitni znak. Kako ga je nabavio jedna je od zanimljivosti koje smo doznali od samog autora markantnih brkova i zanimljive bradice.
- Ovaj šešir kupio sam jer sam oduvijek želio imati pravi, originalni stetson. U katalogu sam odabrao model Mag3x7, koji mi se najviše svidio, a koji je nosio američki glumac Lee Van Cleef u filmu "Dobar, loš, zao", u kojemu je glumio s Clintom Eastwoodom. To je originalni šešir iz Texasa, a kupio mi ga je sin Ivan - kaže virovitički pustolov, pjesnik i glazbenik, čiji obiteljski korijeni sežu oko 500 godina u povijest, a koji je do petog razreda živio u Slatini. Ispričao nam je i kako je Sax postao obiteljski nadimak.
- Moj se pradjed u 1. svjetskom ratu borio u njemačkoj pokrajini Niedersachsen (Donja Saksonija) pod posljednjim njemačkim carom Wilhelmom II. Kad se živ vratio u Viroviticu, njegova obitelj Kovačevića dobila je nadimak Sax prema Saksoniji, i nema veze sa saksofonom, što neki smatraju. I moja tvrtka zove se Sax-design jer taj je nadimak i zvučno i likovno zanimljiv. U Virovitici postoji u 102 kuće pet loza Kovačevića, koji međusobno nisu u rodu, a nadimci su im Sax, Dolari, Pepe, Mudvaije, i peta loza bez nadimka - ispričao je Sax.
Predsjednik SINKO instituta Goran Gazdek kao moderator i Zlatko Kovačević Sax kao autor kojega je predstavljao, svojim su neformalnim razgovorom književnu večer u Slatini učinili zanimljivom i pomalo avanturističkom, jer takav je dosadašnji životni hod virovitičkog kroničara i rekli bismo neuspješnog buntovnika, jer se s mnogim stvarima u društvu ne slaže, ali njegov bunt završava u stihovima. On je i brodski glazbenik, svjetski putnik, likovnjak koji slika riječima. Kaže da ne želi pisati o ljubavima, rastancima, patnjama, bolima, on registrira stvarnost, opisuje prirodu i ljude koji ga okružuju, slijedi svoje misli, a nadahnjuju ga jednostavne stvari, žuti trokut jutarnjeg sunca ili grad.
Zlatko Kovačević Sax tvrdi da čovjek "u životu treba biti žut, zelen, crven ili plav… samo ne siv" te pojašnjava da bilo kakav da je - nek‘ svatko bude originalan i svoj, samo neka ne bude bezlično siv.
Saxove pjesme u zbirci raspoređene su u četiri poglavlja (Slike, Kroki, Sivi čovjek, Ego), popraćene su s osam ilustracija istog autora, a zbirka sadrži i CD na kojemu autor recitira svoje pjesme. I na predstavljanju knjige Sax je čitao svoje pjesme, ali se pokazao i kao izuzetan glazbenik: prateći se na gitari i usnom harmonikom otpjevao je nekoliko domaćih i stranih evergrina.