Natalija Bajer demonstrira kako su najljepše ljubavne pjesme one, u kojima se o uzvišenom predmetu (ljubavi) govori posve jednostavno – navela je Božica Jelušić u svom predgovoru knjige “U raskoraku” Natalije Bajer, koju će, zajedno s autoricom, predstaviti u petak, 15. lipnja u Gradskoj knjižnici Virovitica u 18 sati. Zbirka Natalije Bajer “U raskoraku” predstavljena je pretpremijerno na Virovitičkim umjetničkim večerima te u Hrvatskom saboru kulture i u Kuriji Janković, gdje je Božica Jelušić održala emotivan i motivirajući govor o poeziji, kakav se rijetko može čuti.
Natalija Bajer predaje matematiku u osnovnoj školi u Lukaču. Rođena je u Sisku i piše poeziju na kajkavskom i na standardu. Zbirka “U raskoraku” njezina je prva knjiga, a objavljena je u izdanju Hrvatskog sabora kulture.
* Zbirka „U raskoraku“ dosad je predstavljena publici u Zagrebu u Hrvatskom saboru kulture i u prepunoj dvorani u Kuriji Janković, gdje je publika slušala pjesme „kao na misi“. Po čemu još primjećujete kako raste zanimanje za poeziju i svijest o potrebi poezije i izražavanja osjećaja riječima?
- U današnjem vremenu koje prepoznajemo kao vrijeme otuđenosti, javlja se sve veća potreba za iskazivanjem osjećaja riječima, pa je tako bilo i kod mene. Jednostavno sam u određenom trenutku svog života osjetila da imam nešto za podijeliti sa svijetom, koristeći riječi i njima iskazujući svoja unutarnja stanja, iskustva, doživljaje i tako je nastala moja zbirka. Naravno, nekima je draži drugi izraz, možda slika, glazba, pokret ili dramska ekspresija, ovisno o osobnim preferencijama, no svaki je od ovih načina izražavanja jednako vrijedan. Da je ljudima potrebna poezija potvrđuje se njihovim odazivom na brojne manifestacije i kulturna događanja u kojima se ona promovira, izvrsna posjećenost najbolja je potvrda kako ljudi cijene pisanu riječ.
* U svojoj zbirci poezije bavite se temama iz svakodnevnog života u kojima nalazite cijeli spektar osjećaja, od tuge zbog opraštanja s bliskim osobama do majčinske radosti i mističnih osjećaja koje budi priroda. Koliko je dugo nastajala zbirka „U raskoraku“ i koje vremensko razdoblje obuhvaća?
- Zbirka “U raskoraku” nastajala je u vremenskom okviru od otprilike godinu dana. Prijelomni trenutak u kojemu sam započela pisati stihove što su kasnije i obilježili zbirku bio je period u kojemu sam shvatila da se moram pomiriti s gubitkom majke, osobe koja je bila ključna figura mojega života i nakon čijega odlaska sam u sebi doživjela buru osjećaja koje sam na neki način morala kanalizirati. Odlučila sam usmjeriti te osjećaje u riječi, u stihove. Prve pjesme koje sam napisala posvećene su mojoj majci (Odlazak, U potrazi, Isprika..) i uz sve druge teme u kojima se nalazim i o kojima pišem, uvijek se vraćam pjesmama koje nas povezuju.
* Zbirka poezije „U raskoraku“ objavljena je u Književnoj biblioteci uglednog Hrvatskog sabora kulture, čija je glavna urednica Božica Jelušić. Koliko vam je značila podrška Hrvatskog sabora kulture i Božice Jelušić pri objavljivanju prve zbirke poezije?
- Hrvatski sabor kulture i gospođa Božica Jelušić bili su iznimno važni u procesu nastajanja moje knjige. Imati za mentoricu osobu renomea kakav ima Božica Jelušić velika je čast, od samog početka, odnosno prvog čitanja moje knjige gospođa Jelušić mi je bila podrška, svojim savjetima pomogla mi je kao glavna urednica kvalitetno oblikovati knjigu, na čemu sam joj neizmjerno zahvalna. Činjenica da vam netko tko u književnim krugovima uživa takav ugled pristane napisati recenziju za vaš prvijenac, čime jasno iskazuje svoj stav kako smatra da ono što radite vrijedi, izvrstan je poticaj za nove poetske pothvate.
Hrvatski sabor kulture kao nakladnik odradio je sve što smo dogovorili prije suradnje iznimno ekspeditivno i profesionalno, organizirao mi i prvo predstavljanje zbirke javnosti u svojem prostoru u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu i na svemu im se od srca zahvaljujem, posebno gospođi Martini Brumen i gospodinu Draženu Jelaviću.
* U svom predgovoru zbirci, Božica Jelušić ističe kako su vaše pjesme na prvi pogled jednostavne i čitljive, dok simbolika zahtijeva veću čitateljsku budnost te vašu zbirku namjenjuje „čitatelju koji još voli poeziju srca, jedinu pravu od kada je svijeta i vijeka“. Koji su vaši pjesnički uzori? Gdje nalazite „poeziju srca“ koja vas inspirira?
- Poeziju srca u kojoj nalazim inspiraciju čitala sam još kao tinejdžerica, u gimnaziji koju sam pohađala u Sisku moja profesorica hrvatskog jezika Tea Benčić Rimay (na žalost preminula 2009. godine) znala je kod moje generacije razviti žeđ za poetskim ostvarenjima, i naših i svjetskih klasika. Tražila je od nas da promišljamo svijet, život i ljude oko nas i motivirala nas da budemo hrabri u iskazivanju svojih osjećaja. I danas rado čitam autore koji su me oduševljavali u gimnazijskim danima - Cesarića, Ujevića, A. B. Šimića, Vesnu Parun. “Liriku” i “Znakove pored puta” Ive Andrića iščitavam s jednakim zanosom sada, kao i u vrijeme svoje mladosti.
* Jedna ste od prvih pjesnikinja koja je nastupila na Virovitičkim umjetničkim večerima jesenas u Cugu. Kakvu su novu kvalitetu ponudile Virovitičke umjetničke večeri? Po čemu pamtite predstavljanje svoje poezije u Cugu?
- Virovitičke umjetničke večeri kvalitetan su projekt koji je obogatio kulturnu ponudu našega grada, a meni je gostovanje u Cugu bio prvi javni nastup na kojemu sam publici mogla predstaviti svoje pjesme i to nekoliko tjedana prije nego što je zbirka izašla iz tiska. Zahvaljujem organizatoru Robertu Rokliceru koji mi je dao priliku da promoviram svoje stihove u prijateljskom okruženju, među ljudima koji cijene različite vrste umjetnosti, pa tako i književnost. Atmosfera je u Cugu uvijek opuštena, posjetitelji blagonakloni i rado gostujem ondje čitajući svoje pjesme, ali i pjesme drugih autora. Tako sam u povodu obilježavanja Dana žena za svoj nastup odabrala nekoliko naslova Božice Jelušić iz njene zbirke “Arielirika”, na svoje osobno i zadovoljstvo svih prisutnih.