Virovitica.net

Komentar

Muke po estradnjacima

Helena Braut (Vjesnik)  ●  07.01.2006.

Jedna od prvih velikih postnovogodišnjih zadaća ministra Bože Biškupića morat će biti i preispitivanje velikoga popisa članova Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika. Jer na toj »crnoj« listi, podsjetimo, nalazi se 1318 glava za čije mirovinske i zdravstvene doprinose država izdvaja 40,8 milijuna kuna godišnje proračunskoga novca. Naravno, ako »slobodnjaci« dokažu da godišnje nisu zaradili više od 100.648 kuna, što su dosad »na ovaj ili onaj način« u pravilu uspijevali. Brojna imena s te poduže liste, dakle onih kojih mogu koristiti tu povlasticu, nije ugodno (ni pristojno) čuti, osobito u vrijeme siječanjskoga triježnjenja, a to zadovoljstvo mediji u pravilu, već iz godine u godinu priređuju svekolikoj javnosti. Prošlih godina tako su najzanimljiviji »slobodnjaci« na državnim jaslama bili Severina i Oliver, koji su, zaradivši više od spomenutog iznosa, časno napustili spomenuto društvo.

A u čemu je zapravo problem s našim slobodnim umjetnicima i je li to socijalna ili umjetnička kategorija, pitanje je oko kojega se posljednjih desetak godina vrlo intenzivno lome koplja. Suvišno je dokazivati da velik broj slobodnjaka s punim opravdanjem, u smislu poštivanja i umjetničkih i socijalnih razloga, koriste tu pogodnost, što podrazumijeva i teškoće s odlaskom na bolovanje, neplaćanje godišnjeg odmora i slično. Osim toga, o tome je tako lijepo pisao Arsen Dedić (kao slobodnjak jako dobro upućen u materiju) u svojoj poznatoj pjesmi o mukama toga sloja stanovništva.
Jer brojni završeni, primjerice studenti ADU-a i ALU-a ili pak, Muzičke akademije, upravo u tom »slobodnjaštvu« nalaze kakvu-takvu sigurnost. Drugi par rukava, a to riješiti buduće reforme, jest koliko je takav način zbrinjavanja naših građana, koji nose laskavu titulu umjetnika, u suglasju s novim tendencijama otvorenoga tržišta a koji promiču princip »svi na cestu, pa kako se tko snađe«. U svakom slučaju, od običnih, tihih i samozatajnih »slobodnjaka« nikome se ne diže kosa na glavi, nego su glavni problem, što nije dakako ni javna tajna, tzv. estradni umjetnici. U prvom redu, pod tu egidu zaista može ući tako širok dijapazon pjevača i glazbenika koje je zaista drsko i bezobrazno nazivati umjetnicima.

S druge strane, degutantno je i ponižavajuće u istu skupinu uvrštavati i vrhunske zabavne i pop-glazbenike. Kako umjetnost nije matematika, zbrka je velika i dugo traje. No, na sreću, matematikom zdravog razuma mogu se dokazati enormne zarade estradnjaka, a umješnost njihovih knjigovođa učiniti prozirnima. Njima, u ime nezaposlenih građana i onih koji krpaju kraj s krajem, zaista ne smije biti mjesto u društvu povlaštenih.

Komentar

Tržište montažnih kuća na udaru rizičnih ponuđača: Kome ...

Dani državnosti i obljetnice u kalendaru zaborava

Božica Jelušić: Čišćenje aure prije posljednjeg stupnja ...

Božica Jelušić: Bolji ljudi

Vukovarci u Beški, Srbi u Jasenovcu, humani u svijetu

Predsjednice, tko je to radikaliziran u BiH?

Kad Vlada državno prodaje, veterani traže “svoje”: Nika ...

Mate Vukušić: Ipak se (po)kreće !!

Mislim, dakle mozgam

Plaće su rasle sa 100 na 800 eura. Mogu se i vratiti na ...