Pitaju me ovih dana znanci i prijatelji kako komentiram aktualne događaje u hrvatskom društvu i državi i što mislim da je ključni razlog nezadovoljstva koje iskazuje sve veći broj građana oko nas?
Ljudi mrmljaju, skupoća im doseže do vrata kao voda koja umalo da ne udavi čovjeka nevična plivanju. Nedostaje sad za ovo, sad za ono... Stenju umirovljenici, prosvjeduju učenici (zbog nepromišljenosti oko državne mature), pa studenti, jedan dan se bune brodari, drugi dan mljekari, treći dan ratari... I to početkom ili usred ljeta, kada je za veći dio zaposlenika uobičajeno opuštanje, uživanje u blagodatima mora, sunca... Otrežnjavanje nakon nogometne euforije ispalo je drastičnije nego što je itko očekivao. Čak ni senzacionalno uhićenje Radovana Karađića, jednog od najtraženijeg «gospodara» rata na našim prostorima, kao i medijska euforija tim povodom, domaća i međunarodna, nije moglo sasvim potisnuti turobnu svakodnevicu. I dok jedni brinu i grcaju u dugovima, odričući se i godišnjih odmora naši vrli tajkuni takmiče se odnosno nadmeću tko će imati ljepšu jahtu, auto, ljetnikovac, hrvatski moguli zakupljuju dijelove obale kako bi imali svoju plažu i svoj mir...Bestidno se pokazuje BOGATSTVO, MOĆ, PRESTIŽ, neki koji do prije 17-18 godina BJEHU ANONIMNI I POLUOBRAZOVANI odjednom raspolažu stotinama milijuna kuna ili eura, imovinom koju je teško procijeniti jer se ne zna što dotični tajkun sve posjeduje.
Da se odmah razumijemo: opredjeljujući se za kapitalizam (i višestranačje) računalo se na po većanje socijalnih razlika i stvaranje jednog sloja dobrostojećih u Hrvatskoj koji će svojim kapitalom dominirati i usmjeravati hrvatsko gospodarstvo na dobrobit - koga? Građana Hrvatske, ali i sebe, onih koji prihvaćaju rizik samostalnog poduzetništva. I ona Tuđmanova ideja o sto najbogatijih hrvatskih obitelji shvaćena je bukvalno: mora se STVORITI tih sto pa i nešto više najbogatijih obitelji! Čak i to bi bilo u redu da se ne postavlja jedno drugo pitanje: NA KOJI NAČIN se koncentriralo i koncentrirat će se bogatstvo Hrvatske u rukama tih sto i više obitelji!? Radom, proizvodnjom, davanjem turističkih, zdravstvenih i drugih usluga, vrhunskim umjetničkim i sportskim kreacijama, probojima s idejama i poslovanjem po uzoru na zemlje koje su cvjetale zahvaljujući radišnosti, kreativnosti i hrabrosti svojih najtalentiranijih i najuspješnijih očeva i majki, sinova i kćeri!
U nas se DOGODIO RAT, u nas se dogodilo socijalno raslojavanje, ali zamalo od prvog dana nove, «neovisne» Hrvatske, zaorana je KRIVA BRAZDA! I ma koliko se trudili orati ravne brazde to zamalo više nikome ne uspijeva. PLJAČKA, brutalna pljačka započela je tzv. privatizacijom gdje je preskočena denacionalizacija (dakle, iz konkurencije su izbačeni stari kapitalisti i njihovi potomci), iz konkurencije su kasnije izbačeni brojni dobrostojeći Hrvati iz svijeta, izbačeni su dobrostojeći Srbi i pripadnici manjina, a sve u korist PODOBNIH, članova HDZ-a ili bliskih vladajućoj stranci HDZ. Osumnjičene komunjare, ako nisu brzo promijenile dres i zavijali kao HDZ- vukovi ostali su također van konkurencije. Pa i to bi se još moglo razumjeti jer dogodila se svojevrsna nacionalna revolucija i država postaje NACIONALNA, a ne građanska, u svim burnim previranjima jedni gube, drugi dobivaju. Međutim, radi se o onome što do danas nije na cijeni i pitanje je da li će ikada biti: MORAL!
Moral se definira kao skup pravila određenog društva i društvene klase o sadržaju i načinu međusobnih odnosa ljudi i ljudskih zajednica. U svakodnevnom govoru misli se najčešće na poštenje, ispravnost, čestitost, krepost, etičnost, a i na korektan seksualni odnosno obiteljski život. Može se vezati i za polet, zanos, svijest o disciplini, pa postoji primjerice vojni moral.(vidi: Bratoljub Klaić: Rječnik stranih riječi) Budući da se ljudsko društvo mijenja , mijenja se i moral od naraštaja do naraštaja što je opet uzrok onome što se naziva - sukob generacija! I društveni moral je relativan i promjenljiv - dok je u jednom vremenu i društvu nešto dopušteno pa i općeprihvaćeno, ta ista pojava u neko drugo vrijeme i u drugom društvu može se smatrati - nemoralnom. U ovom tekstu misli se najčešće na moral u društvenom smislu.
U bogaćenju, koje je postalo i san i cilj mnogih u Hrvatskoj, smatralo se i uglavnom smatra, sva su sredstva dozvoljena, velika riba jede malu ribu, spretniji potiskuje manje spretnoga, ulogu igra čak i sreća, peh... No, s vremenom se ljudima otvaraju oči: iza nacionalnih interesa počeo je bujati EGOIZAM najgore vrste pa se pitalo samo do kada će se to stihijno otimanje i lov u mutnom početi zaustavljati. Jer, i vrapcu na grani postalo je jasno da do 1991. materijalno malo nadprosječna obitelj Tuđmanovih ( Franjo, Ankica, kćer, sin, Franjina braća, unuci...) nije mogla RADOM, POŠTENIM RADOM steći enormno bogatstvo, postalo je jasno da birtaši, sitni obrtnici, šoferi, slabo obrazovani radnici - ukratko mudrijaši zagrnuti plaštem patriotizma pa i nacionalizma i šovinizma kupuju bud zašto dionice od ljudi u nevolji, menedžerskim kreditima stječu se tvornice, nekada društveno vlasništvo razgrabilo se bez reda i plana,(primjerice, stanovi su otkupljivani po vrlo pristupačnim cijenama, a do danas je nejasno što je učinjeno s tako prikupljenim novcem!?). Upozoravaju me da su danas Tuđmanovi skoro «male bebe» u odnosu na najbogatije Hrvate. Država i politika umjesto da se miješaju u taj grabež ne samo da ga nisu sprječavali nego su stvorene SPREGE političara i ambicioznih, nemoralnih pojedinaca i grupa. Koristi se, pored ostaloga, politička pozicija da bi se «svojim « firmama osigurali unosni poslovi, a malo kome se može dokazati -sukob interesa! I tako se moglo dogoditi da pojedini galamdžije i bleferi, spretni i okretni pojedinci, uz našu prešutnu suglasnost, PREKO NOĆI dođu do imovine, ali i MOĆI. Događa se i to da se počne razmišljati i djelovati kao da se NOVCEM, poklonima, ali i UCJENAMA i NEVIĐENOM DRSKOŠĆU I BAHATOŠĆU može pribaviti zamalo SVE: Ako to pak ne mogu ja, učinit će to netko od onih koje ću platiti da to učine umjesto mene. Jedan bogati političar kojem trenutno ne cvjetaju ruže, uvjeren je da novcem može kupiti popularnost, medije, članove stranke, sportske udruge ... ne znajući ni osnove političke matematike samoproglašava se kandidatom za premijera iako njegova stranka ne može osvojiti ni 10 posto glasova izbornog tijela. I što grčevitije želi vlast, to mu ona, ima pravde, izmiče!
Na ratno profiterstvo nadovezuje se KRIMINALNI MILJE, organizirane grupe kriminalaca niču poput gljiva poslije kiše, hobotnica kriminala širi se zamalo u sve pore hrvatskog društva, a pravna država FINGIRA obračun s kriminalnim podzemljem. Dilanje droge, prostitucija, kocka, reketarenje, trgovina nogometašima ... sve do pljački u po bijela dana postaju unosne djelatnosti. I ova atmosfera divljeg, brutalnog kapitalizma počinje se reflektirati na MORAL! Što manje morala - to brutalniji kapitalizam, što brutalniji kapitalizam, to manje morala!
Treba, objektivnost radi, reći da dio hrvatske krize ima dublje i šire uzroke - ekonomski trendovi u Evropi i svijetu zabrinjavajući su, ima eksperata koji upozoravaju da stanje na svjetskom tržištu govori o krizi koja sadrži elemente velike ekonomske krize tridesetih godina prošlog stoljeća.
Onog trenutka kada su se novcem MASOVNO počele kupovati sudske presude u hrvatskoj državi postalo je jasno da nismo jednaki pred zakonom i da, ako nema više pravde nema više mira i da je pitanje vremena kada će mali čovjek postati divljač za lov, nezaštićen počesto ni od sindikata, policije, sudova... Da, dogodilo se da je i strani kapital u sprezi s domaćim i onima koji imaju moć, počeo djelovati na štetu hrvatskih nacionalnih interesa. I toliko razvikana NEOVISNOST Hrvatske postala je očigledna ovisnost o vanjskim čimbenicima, a svakodnevica je postajala sve tegobnija i atmosfera da su MLADOST, LJEPOTA I BOGATSTVO SVE A STAROST, PROSJEČNOST I SIROMAŠTVO ZAMALO BOLESTI, još je više snižavalo društvene vrijednosti kao što su POŠTEN RAD, ZNANJE, ISKUSTVO i -DANA RIJEČ! Konkretno, čemu da kao lijepa, atraktivna i mlada djevojka derem klupe fakulteta 4-5 godina kada mogu udajom za dobru priliku (nogometaša, starijeg biznismena ili njegova sina i sl.) riješiti preko noći svoje egzistencijalne probleme!?Čemu da budem pošten i istinoljubiv kada se to, vidim, ne isplati?
Onog trenutka kada je LAŽ tumačena kao dozvoljeno sredstvo u borbi, ili pak kao okretnost, snalažljivost, oni koji su se ponašali na staromodan, etičan način označeni su kao ljudi koje je pregazilo vrijeme. Ni crkve, ni škole i fakulteti, ni udruge za zaštitu ljudskih prava, ni pojedinci koji su išli protiv struje (hrabri novinari i umjetnici primjerice) nisu mogli nemoral pretvoriti u moral i etičnost. U malim sredinama, na lokalnoj razini STRAH je bio još prisutniji nego u većim gradovima i lokalni moćnici tipa pokojnog generala Koradea (kako je samo brzo zaboravljen taj slučaj!?) smještavali su se u provincijalno - seoske sredine kao vladari svih vladara kojima ni moćnici iz Zagreba nisu mogli ama baš ništa, sve do trenutka kada se otrgnu s lanca i počnu nekontrolirano ujedati, gristi sve oko sebe. I Virovitica, kao i drugi gradovi i gradići ima svoje lokalne moćnike i javna je tajna tko su oni. Evo, aktualno je bilo preuzimanje u zakup slatinskog Gaja, nekada jednog od najuspješnijih poduzeća ovog grada i s pravom se pitaju ljudi o čemu se tu radi - za 30 000 kuna zakupa dobiva se roba na zalihama s cijenom od 50 % popusta! Pitat ćete zašto se autor ove analize ne prihvati «spašavanja» ove firme? Pa zato što u tome ne vidim spašavanje firme nego svojevrsnu kupovinu vrijednosti za male novce(to je zakupnina za dobrostojeći lokal!!) i - nemoral!
Započinju se tu i tamo sudski procesi koji se razvlače kao trakavice, zamalo svi se sudski procesi POLITIZIRAJU, mediji odmah nakon uhićenja nekoga ODMAH presuđuju ( slučaj Glavaš, slučaj Pukanić, slučaj Magaš, slučaj Zagorac, do najnovijeg slučaja kapetana Laptala.) Ne tvrdim da je itko od uhićenih i osumnjičenih nevin ili kriv, ali slučaj kapetana Laptala pokazao je da se politika umiješala do te mjere u pravo - i to jedne druge države - da su i osobe (posebno dio novinara) koje nisu vidjele ni jednu jedinu stranicu pravnog spisa, A PRIORI OSLOBAĐALE osumnjičenoga... Ili, obrnuto, označile ga UBOJICOM, KRIMINALCEM, NARKO-DILEROM, PROBISVJETOM, ukratko, nemoralnom, problematičnom osobom.
U sveopćem kaosu i gunguli posebna je priča koketiranje s ustaštvom, manipuliranje nacionalnim osjećajem Hrvata, posebno mladih...što zaslužuje posebnu analizu. Sve u svemu, vlast, nemoralno pomičući godinu ulaska u Evropsku zajednicu (2006., 2007., 2008., 2009., i danas 2012!!!) prodaje zadnje što je za prodati (pregovori o prodaji INE!), ova zemlja, htjeli mi to ili ne pretvara se nažalost u BANANA DRŽAVU, zemlju koju dijele oni koji se ponašaju kao feudalni moćnici, a ne - Evropljani 21 stoljeća. Naravno, ima i među bogatima onih koji su znanjem, umijećem, danonoćnim radom, preuzimanjem velikih rizika, stekli svoj imutak i renome, ali oni su ipak manjina, ili samozatajni, daleko od medija i dojam je da je takvih malo. A i to može biti samo pogrešan dojam!? Jer, ima i poštenih iskoraka, onih koji u općem rasapu vrijednosti čuvaju obraz, znaju da se nekoga može prevariti, jednom, dva puta, ali da dugoročno ozbiljan i veliki posao nije moguće održati na - nemoralu! I pitanje je, zaista, zašto nema većeg broja onih koji imaju višak novca i iskazuju se kao kulturni mecene, koji kupuju aparate za bolnice, sudjeluju na humanitarnim priredbama iz uvjerenja, a ne zbog reklame, koji iskazuju SOLIDARNOST sa sugrađanima? I stoga pesimističko stajalište i naizgled katastrofičan zaključak: onog trenutka kada su MORAL I PRAVO postali najsporednija stvar u ponašanju , zemlja se počela urušavati sama u sebe! Može li netko pijan skriviti smrt 19-godišnje djevojke i dobivati poslije godišnje odmore od zatvora i poštede da bi liječio rame nakon operacije, samo zato što se zove tako i tako dok istovremeno na tisuće ljudi čeka mjesecima rutinska liječnička snimanja i operacije!?Dok je u svijetu jedna od češćih kriminalnih radnji UTAJA POREZA u nas je kažnjavanje utajivača poreza prilično rijetka pojava.
I tu smo - pored nemorala suočeni smo i s dvostrukim moralom odnosno onim što narod kaže NIJE ZA GUSKE SIJENO! Dakle, ono što mogu oni, ne mogu ja, i obrnuto.
I pri kraju, moglo bi se zapitati: nije li i ovaj tekst nepotrebno moraliziranje, preoštra kritika, nepotreban pesimizam? Želja mi je da se shvati kao jedna šira, potrebna analiza, kao apel za preispitivanjem svijesti i savjesti, kao jedno od mogućih razmišljanja na pitanje: gdje smo bili, kakvi smo, kamo idemo? Inzistirati na idealima spada u domen pjesnika i maštara, no inzistirati na VIŠE MORALA u hrvatskom društvu i državi, čini mi se mogućim putem ozdravljenja, onim što je svjetlo nasuprot onoj krležijanskoj: LAKU NOĆ, HRVATSKA!
Postoji jedna engleska sintagma -MORAL INSANITY- koja se odnosi na pomanjkanje etičkog rasuđivanja i osjećanja, djelovanje bez ikakvih obzira, vrsta ludila s antisocijalnim nagonima. Nadajmo se da nismo u toj fazi, za vjerovati je da su moralno labilni manjina, a ne većina hrvatskog društva. Jer, moralno labilni su oni koji vuku unatrag, moralno čvrsti, ustrajni, vuku naprijed. Nećemo inzistirati na moralnosti po svaku cijenu i idealizirati je - popeti se na moralni pijedestal i dijeliti lekcije. Ćudorednost sama po sebi može biti i - nedostatak hrabrosti. Neki kažu - najmoralniji su - slabići!
Ali, nisu li najmoralniji ipak oni koji samo dozivaju u glavu deset zapovjedi Božjih i po njima žive svakodnevicu - ujedno i - najhrabriji?