Virovitica.net

Ekonomalije

Miodrag Šajatović: Hrčci na warp-pogon

Miodrag Šajatović/Lider  ●  03.11.2024.
Miodrag Šajatović: Hrčci na warp-pogon

Ne jednom dogodilo se da, kad se nađemo, mi iz ekipe 50+ (preciznije 60+), a imamo nešto iskustva na rukovodećim poslovima, počnemo ocjenjivati menadžersku ekipu koja danas ima između 30 i 40 godina. I nakon što svatko od nas navede bar dva-tri slučaja mlađih poduzetnika i menadžera koji su na ovaj ili onaj način ‘puknuli ko kokice‘ (pristojan je izraz burnout), zaključimo da su to mekane generacije. Jer, ‘mi smo prošli teža vremena, a nismo trebali ići psiholozima, osobnim trenerima…, nismo trčali maratone niti smo postali ovisni o nekim praškastim stimulansima‘. Ali, ako ćemo biti iskreni, u krivu smo! Nisu mlađe generacije menadžera u privatnom sektoru slabašnije, neotpornije od nas. Uvjeti u kojima oni trebaju odraditi ključan dio svoje karijere mnogo su teži nego kad smo mi bili u njihovim godinama - piše Miodrag Šajatović u kolumni Ekonomalije tjednika Lider.

Nevolje dolazile i prolazile

Naravno, nije nama bilo nimalo lako. Na upravljačke pozicije došli smo u vrijeme zalaska socijalizma. Onda je, istodobno, buknuo rat, počela pretvorba i opet se ubrzala inflacija. Hiperinflacija je zaustavljena 1993., rat je završio 1995., ali u poslovnom smislu probudila se nova neman: nelikvidnost. Koja je vladala sve do 2017. Menadžeri su pola radnog vremena pokušavali utjerati potraživanja, a drugu polovinu gledali su kako da izbjegnu vjerovnike kojima su njihove tvrtke dugovale. Godine 2009. ruknula je šestogodišnja recesija. Dobiti kredit u banci bila je nemoguća misija. Ne otpustiti dio ljudi značilo je kraj za većinu tvrtki.

 

Ali sve su to bile pojave i procesi za koje smo mogli pretpostaviti da imaju početak i kraj. I rat i nelikvidnost i recesija. Recesija je, primjerice, bila gadna, ali poznati dio ekonomskog ciklusa. Doći će, trajat će i proći će.

Kad je o recesiji riječ, barem pola menadžera koji danas vode tvrtku još nije bilo na rukovodećoj poziciji kad je trajalo zadnje ‘ledeno poslovno doba‘. Rade u desetljeću bez pada BDP-a. Neplaćanje je rijetka iznimka. Bankari nude kredite, konkuriraju im razni alternativni posuđivači. Dobrim tvrtkama nije se teško prodati. Potražnja za gotovo svom robom i uslugama raste iz godine u godinu. Tržište je vječito gladno.

Pa u čemu je problem za te srednje i mlađe generacije menadžera? Uza svedobre tržišne okolnosti sustiglo ih je prokletstvo kojem se, za razliku od demona koji su pratili nas dvadeset godina starije, ne vidi kraj. Riječ je o digitalnom prokletstvu.

Jest, internet, komuniciranje e-poštom i korištenje mobitela dohvatilo je i moju ekipu. Mi u tiskanim medijima rano smo se suočili s internetom, konkurencijom koja je sadržaje dijelila besplatno. A ne možeš se nikakvom cijenom boriti protiv besplatne konkurencije. Ali to je još bilo vrijeme kad su se odnosi u biznisu razvijali tek nešto ubrzanijim ritmom.

Prokletstvo digitalizacije ostaje

Ovo što se do danas sručilo na izvršnu ekipu menadžera, a tek ono što ih čeka, jest warp-ubrzanje u odnosu na promjene kojima smo mi stariji bili izloženi u svojoj karijeri. Ne može ni natprosječan ljudski mozak slijediti brzinu kojom digitalizacija transformira biznis. A onda cijele poslovne zajednice upadaju u ‘hrčkovu zamku‘. Svaki u svom biznisu ubrzava procese. Svi nastoje biti što brži i cijelo vrijeme na raspolaganju. Poput hrčaka u kavezima, sve brže vrte onaj kotač, često ne birajući stimulanse. Mora se trčati sve brže.

Postoji u osnovama Samuelsonove ‘Ekonomije‘ drugi, znanstveniji izraz: varka poopćavanja. Primjer je slikovit. Puna tribina nogometnog stadiona. Zbog visoke ograde oni iz prvog reda ne vide najbolje. Pa se dignu. Onda se i oni iz drugog reda moraju dignuti. Tako svi, do onih u zadnjim redovima, na kraju stoje. Jednako vide kao i prije dok su sjedili, samo što ih sve bole noge.

Danas se od menadžera traži da imaju supermoći. Moraju voditi inovativne timove i timove za digitalnu transformaciju. Pronalaziti nove generatore prihoda (nova tržišta, proizvode ili usluge, partnerstva i saveze). Prilagođavati se internetskim kanalima stvorenima prema novim potrošačkim preferencijama. Koristiti se sve novijim i novijim digitalnim kanalima. Brinuti se da tvrtka ispuni sve zahtjeve ESG-a. Razvijati talente i motivirati zaposlenike. Sad još i znati sve o korištenju umjetne inteligencije. Uz odgovaranje na mailove u roku odmah i brzo donošenje odluka još bi morali naći vremena za osobno usavršavanje.

Kolumne bi trebale završiti prijedlogom rješenja. Ova nema odgovor. Samo poruka generaciji menadžera koji su pri kraju karijere: koliko god nam je bilo teško, sretni smo što se nismo rodili dvadesetak godina poslije. Zato, nemojmo osuđivati ove što sada moraju trčati sve brže, pa posrnu.

Ekonomalije

Slavimo tisućiti Lider, spremamo se za sljedećih tisuću

Miodrag Šajatović: Kad netko spomene konkurentnost, osu ...

Svjetska konferencija o klimi završit će očekivanim neu ...

Europo, sama si na svijetu, uozbilji se!

Miodrag Šajatović: Hrčci na warp-pogon

Miodrag Šajatović: Povratak u socijalizam

Miodrag Šajtović: Izbjegnuta tragedija. Činovnici ipak ...

Miodrag Šajatović: Plaće rastu, priuštivost pada. Kako ...

Miodrag Šajatović primio odlikovanje od predsjednika Mi ...

Miodrag Šajatović: Prazan apartman – drama. Zatvorena t ...