Krajem prošloga tjedna Europska unija dobila je neočekivan kompliment. Glasnogovornik ruskog predsjednika Vladimira Putina Dmitrij Peskov rekao je da bi Rusija mogla poduzeti mjere zbog ‘militarizacije Europske unije‘. Dakle, napokon je netko ozbiljno shvatio inicijativu Bruxellesa da se za dodatno naoružavanje Europe prikupi 800 milijardi eura. Istodobno je u ovdašnjim medijima i na društvenim mrežama nastavljeno podgrijavanje defetizma. Primjer je mem u kojemu su zvjezdice na zastavi EU-a zamijenjene šakama utopljenika - piše Miodrag Šajatović u kolumni Ekonomalije tjednika Lider.
Nevjerojatno je koliko je u Hrvatskoj plodno tlo za cipelarenje unije zemalja čija smo članica od 2013. godine. Velik se broj analitičara, političkih influencera i aktivista na društvenim mrežama natječe tko će više ocrniti Europsku komisiju i EU u cjelini. Istina je da postoji stotine primjera zbog kojih vlada u sjedištu EU-a zaslužuje žestoke kritike. Ali to je granatiranje izvršeno proteklih mjeseci. Dobronamjerni bi se sada trebali okrenuti intelektualno zahtjevnijem zadatku – predlagati što da se radi u kratkom i duljem roku. Uzimajući u obzir samu prirodu Europske unije.
Europska unija nisu sjedinjene europske države kao SAD. EU nije ni federacija kao što je Rusija. Nije ni jedinstvena narodna republika kao što je Kina. Očekivati efikasnost europske ‘vlade‘ za kakvu imaju pretpostavke čelnici SAD-a, Rusije ili Kine – nerealno je. Zato bi svaki žestoki kritičar, ako ima hrabrosti, trebao reći za koju se varijantu zauzima: sjedinjenje, federalizaciju ili jednopartijski sustav u Europskoj uniji. Ili za njezino ukidanje. Evo, autor ovih ‘Ekonomalija‘, kad bi bilo moguće, najradije bi izabrao Pokret nesvrstanih. Ali s obzirom na to da je on odavno odumro, ipak ostaje kao najmanje loše rješenje pripadnost Europskoj uniji. Pa kad je već tako, hajdemo, koliko tko može, pridonijeti njezinu opstanku i jačanju. Tako da se mi Europljani dugoročno riješimo samonametnutog mirenja da smo luzeri. Gubitnici smo koliko si sami to dopustimo.
Kad je o Hrvatskoj riječ, bilo bi korisno da se kolektivno počnemo manje bahatiti u odnosu na Europsku komisiju i najjače članice EU-a. Kad se analizira što se sve odavde spočitava Bruxellesu, neupućeni bi pomislio da te kritike pišu ljudi iz Nizozemske, a ne iz Hrvatske. Nizozemska je velika neto uplatiteljica u europski proračun. Na godinu uplati 4,1 milijardu eura više nego što povuče iz europskih fondova. Pa bi odande bilo legitimno često prigovarati. Hrvatska je, međutim, s oko dvije i pol milijarde eura na godinu najveća neto primateljica.
Toliko smo se, u cjelini, navukli na europske fondove i istodobno razbahatili da si dajemo pravo tražiti od ekipe iz Bruxellesa da se zbroji, da ojača nacionalne ekonomije i da izvoli nastaviti slati EU doznake ovdašnjoj vlasti. Svidjelo nam se biti EU-fondovskim rentijerima.
Iza većine vijesti i komentara o recesiji u Njemačkoj može se naslutiti kritika i njemačkom vodstvu. Što si ono dopušta? Turistička je sezona na pragu! Čekamo njemačke turiste da ih još jednu godinu oderemo cijenama. Ako se njemačke vlasti ne uozbilje i ne potaknu optimizam, od čega će živjeti hrvatski dvomjesečni turizam? I odakle će se puniti proračun za isplatu plaća kojima su se kupovali prošli parlamentarni izbori? Da smo znali da će se lokomotiva Europske unije tako neodgovorno ponašati, sigurno bismo razmislili o članstvu.
Uzgred, nama nijedna zajednica ne odgovara. Nije valjala Austro-Ugarska. Ni Kraljevina Jugoslavija. Ni SFRJ. Sada ni Europska unija, koja napokon daje veliku slobodu i neovisnost svakoj članici koja je zna konstruktivno iskoristiti.
Istina je da Ursula von der Leyen ne pokazuje sličnosti s npr. čeličnom lady Margaret Thatcher. Morali su Nijemci poslati nekoga karizmatičnijeg vođu, zar ne? Ali otkud nama pravo kritike kad smo mi za jednu od tamošnjih ‘ministrica‘ poslali Dubravku Šuicu?
Na kraju, treba biti pošten pa dopustiti i ideje da se umjesto kompliciranih odnosa u EU-u trebamo okrenuti i biti nečiji vazali. Jedni bi se predali američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, drugi Putinu, treći kineskom predsjedniku Xi Jinpingu. Samo da, među ostalim, izbjegnemo da nam mladići moraju služiti vojni rok i biti spremni braniti granice EU-a. Zvuči primamljivo, ali postoji jedna ‘kvaka‘: novi vladar opet bi uveo vojni rok, a naše regrute u svom interesu slao na neku novu frontu. Da budu ‘topovsko meso‘. Dobro, možda je danas primjereniji izraz ‘dronovsko meso‘.
