«Svi se zgražaju!» ponavlja moja majka vraćajući se s Gradske tržnice odnosno pijaca. Ne uzimam ono što moja majka kaže suviše ozbiljno, u 81. je godini, poznata je kao žestoka kritičarka svega i svačega, moguće je da sam i ja naslijedio taj kritičarski gen od nje?? Ali i otac Marko brinuo je o izgledu grada i u ona «komunistička» vremena pa i poslije, «Virovitički list» objavio je niz njegovih pisama čitatelja. Bio je to tada način da se, zaobilazno, kritizira tadašnje virovitičke moćnike i upozori da bi Virovitica mogao i trebao biti ljepši i bogatiji grad. Moj otac nikada nije bio u Savezu komunista, ni jedan dan, on je cijeli svoj život bio tretiran kao poražena, buržujska klasa, i dobio je u životu samo dva priznanja-odlikovanja: jedno za aktivnosti u židovskoj zajednici i drugo, priznaje Ekološkog društva Virovitica.
SRCE GRADA NA UDARU
Vratimo se temi. Naime, svaki grad ima svoje SRCE pa tako ga ima i Virovitica. U Zagrebu je to Trg Bana Jelačića (nekada Trg Republike), a u Virovitici je to potez od Robne kuće do crkve Sv.Roka, urbana cjelina nastala povezivanjem nekoliko trgova, među kojima je i Cvjetni trg, ali i ulice koje dotiču prometnicu uz Gradski park. Jedna od tih je i Rusanova ulica.
Da, već dobro pretpostavljate o čemu će biti riječ u ovoj kolumni?! O virovitičkom «bermudskom trokutu», kako nazivam prostor ispred Gradske tržnice, nekada parkiralište a danas mjesto načičkano štandovima gdje se, na otvorenom, trguje. Usput, za one koji ne znaju, «bermudski trokut» je velika morska površina negdje u prostoru Indijskog oceana gdje već dugo vremena, na neobjašnjiv način, tonu veliki brodovi, nestaju zrakoplovi...
In medias (t)res: mislim da je na ovom prostoru potonula stara, dobra Virovitica, u te bermudske rupe potonulo je gradsko obilježje Virovitice, i pretvorilo se u najveću glupost i najveće ruglo grada, i to baš u srcu Virovitice koja zamalo osam stoljeća i formalno nosi status grada. I virovitički vrapci znaju da smo status slobodnog kraljevskog grada dobili i prije Zagreba!
Otkuda mi tako stroge ocjene za inicijativu poduzeća «Poslovni park», gradonačelnika, a na poticaj zainteresiranih vlasnika štandova? Ocjene su rezultat slučajne ankete prolaznika i onih zaposlenika u lokalima uz, sada, najveći vašar u Virovitici. I nisu vašari, kirvaji... nepoznati u povijesti Virovitice - krajem 19. i početkom 20. stoljeća kada se trgovalo najčešće se to radilo na otvorenom, a i osobno se sjećam šatora na tzv. Vašarištu, na prostoru uz prugu od zgrade Trgocentra do prvih kuća uz Željezničku stanicu. Kao đak-vlakaš vraćajući se iz škole «Vladimir Nazor» upravo tamo nalazio sam kruh umočen u mast, ponekad možda se našlo novaca i za kobasicu, bilo je licitara, šatora ispod kojih se prodavala odijela, tekstilna roba...Sve se to zbivalo tamo negdje davne 1960.1964., pred upis u Gimnaziju.
UVEDEN RED ILI POVEĆAN NERED?
Danas gledam štandove ispred Gradske tržnice, pogledavam tekst Zlatka Ciprijanovića iz «Virovitičkog lista» iznad čijeg naslova je nadnaslov: GRAD VIROVITICA UVODI RED NA PROSTORU ISPRED ULAZA U GRADSKU TRŽNICU. Bilo je i ima opravdanih zahtjeva da se napravi red oko tržnice, da se omogući stanarima na Trgu Bonifacija Gerbera da se dovezu do svoje zgrade odnosno stanova, mjesto gdje su bili ranije štandovi bilo je neprikladno, a najviše se tražio premještaj zbog trgovačkih interesa koji traže da prodajna mjesta budu što lakše primijećena. I ja sam, u egzilu u Austriji, dok nisam otvorio knjižaru, prodavao knjige uz razne priredbe pa se i smrzavao nekoliko mjeseci u «haustoru» Slavističkog instituta imajući improvizirani štand s knjigama. Stoga sam prvi koji razumijem interese prodavača uz štandove, siguran sam da im nije lako, s tim što se radi o njihovu pravu na rad, jednom od temeljnih ljudskih prava. Ali, ovim novim uređenjem, sa raznobojnim «krovovima» štandova, na ovom malom prostoru nije načinjen red, a mi Virovitičani vraćeni smo u - prošlost, od srca grada napravili smo seoski vašar za koji posjetitelji iz Zagreba, nekadašnji ili još Virovitičani pitaju: ZAR JE MOGUĆE?
Odluku o preseljenju donijelo je poduzeće «Poslovni park», na temelju izmjene Odluke o tržnom redu, uz podršku gradonačelnika Ivice Kirina. Nije mi poznato da su konzultirani građani Virovitice, da je obavljena i najmanja rasprava na tu temu u strankama, nisu pitani vlasnici lokala uz «bermudski trokut», ne znam da li su konzultirani urbanisti, prometni stručnjaci, vatrogasci...? Kada su se duhovi uznemirili bilo je o toj temi i riječi na Gradskom vijeću, ali na način da je gradonačelnikova bila i prva i zadnja, mr. Siniša Prpić (HSPD), tražio je mišljenje krši li gradonačelnik Kirin Poslovnik o radu Gradskog vijeća. O žustrom sporu prikazana je i prilog na Drugom programu HRT gdje su gradonačelnik Kirin i mr. Siniša Prpić objasnili svoja stajališta.
Ključno je pitanje: tko je ovim preseljenjem štandova ( a izgleda da su se pojavili i novi, ispred Tržnice) što dobio, a tko je izgubio? Oni koji su sa štandovima u «bermudskom trokutu» kažu da im je nešto porastao promet i čini se da je to jedini dobitak.
IZGUBILA JE VIROVITICA
Izgubila je Virovitica, jer usred grada, u srcu Virovitice, niknuo je vašar, iako je vrijeme vašara, bar u gradovima, iza nas. Gradonačelnik Kirin, kao i ja, živjeli smo u nekim drugim gradovima, pa i u svijetu i znamo da se takva prodajna mjesta nalaze najčešće van srca grada (npr. Jakuševac u Zagrebu), a ako i jesu na glavnim gradskim trgovima, onda samo na određeno vrijeme, uoči Božića. Za štandove se moglo naći bolje mjesto. Ovdje se prodavači smrzavaju na otvorenom, ljeti će biti na žegi, pitanje je da li se po Tržišnom redu tekstilna roba može prodavati na ovaj način (kiša, vlaga, vjetar..), štandovi su preblizu jedan drugom, kada se autima ili kamionetima dovozi i odvozi roba, nastaje u «trokutu» pravi kaos odnosno krkljanac, čini se da je štandova na malom prostoru previše. Kada se pogledaju te kaotične scene i cjelokupni prostor izdaleka pa i izbliza, podsjećaju na sve, samo ne na urbano tkivo grada.
Gradonačelnik Kirin na Aktualnom satu Gradskog vijeća apelira na građane da se strpe, postoje planovi o uređenju trokuta ali i šireg prostora uz njega, uključujući i preseljenje Autobusnog kolodvora. Te priče o mogućnostima, strpljenju itd. i t. sl. slušali su građani u socijalističko vrijeme, pokazuju strpljenje već 18 godina i vrijeme je da se građanima podastru realni planovi razvitka, a ne - predizborna obećanja bez pokrića!
I nekoliko konstruktivnih pitanja za kraj. Nije li se veći dio štandova mogao naći ISPOD KROVA tržnice, koja zamalo s pola prostora zjapi prazna, nije li se negdje mogla izgraditi hala i u nju smjestiti štand-prodavače, nije li to moglo biti izvan srca grada jer je već vrijeme decentralizacije sadržaja iz strogog središta grada, npr. u nekadašnju vojarnu, nije li se mogla iznajmiti neka veća dvorana za te svrhe??Nije li se taj mali prostor trokuta mogao urediti tako da se napravi mali parkić, uz desetak strogo kontroliranih parking mjesta i trokut nadoveže na Cvjetni trg?
I za kraj pitanje svih pitanja, jedna dilema na koju svi trebamo odgovoriti. Naime, nije li ovaj novonikli vašar u srcu grada znak pada našeg standarda, nije li to znak osiromašenosti Virovitičana i Hrvatske, znak da smo sve češće i u većini PRISILJENI kupovati prosječnu i ispodprosječnu robu, pritisnuti «haračem» (smiješno je da premijerka Kosor traži da taj porez ne zovemo «haračem!!), pritisnuti povećanjem ionako visokog PDV-ea, pritisnuti krizom u kojoj jedni kupuju u najelitnijim lokalima u Zagrebu, Beču ili Zuerichu, usput, idući na skijanja, a drugi, kupuju u bermudskom trokutu Virovitice ili čak prebiru po kontejnerima skupljajući plastične boce?? .I moje rodno mjesto je seosko mjesto (Lukač) ali, ne treba nam u srcu grada seoskih ambijenata Lukača i Požara - čak i ta mjesta nemaju takav vašar kakav smo mi dobili u gradu Virovitici.
ODSANJANI SNOVI, ZLOKOBNE VIJESTI
Nije li sve to najočitiji znak da su snovi o nekoj modernijoj i bogatijoj Virovitici odsanjani, da su obećanja stranaka pa i gradonačelnika Kirina i župana Tolušića o preporodu grada i Županije, ostala pusta obećanja, da se ovo malo gradskih projekata ostvaruje zaduživanjem grada u visini 30 milijuna kuna?
Na početku objavljivanja mojih komentara, prije oko godinu i po, ustvrdio sam kako mi se čini da je naš grad- ukleti grad,- da može i mora puno bolje, da smo iz državnog proračuna ipak dobivali i dobivamo malo (zadarska županija većinu kolača, nama mrvice!!) Uvijek se može reći kriza je, pa i svjetska, no, moram primijetiti da već u mnogim evropskim zemljama ima znakova oporavka, a u nas - iz dana u dan zatrpavaju nas informacijama o nepojmljivim pljačkama državnog novca,(samo u HACU, zamračeno je 6 -šest- milijardi kuna, kaže trenutno istraga!!),nizom drugih zlokobnih vijesti iz državnih poduzeća pa i privatnih (Hrvatske pošte, Hrvatske šume, Željeznica),vijestima o kriminalu raznih vrsta, čitamo o moćnicima koji si dozvoljavaju oholost, birokratsku samovolju i smicalice, nepravde, nedemokratsko, nekulturno ponašanje...
Ima li još časnih, neukaljanih ljudi, sposobnih da nas izvlače iz gliba, ima li ljudi spremnih da se žrtvuju za spas grada, Županije, vaše i moje domovine Hrvatske?
Da li smo doista, i ovim vašarom u srcu grada, utonuli u provincijalno - seoski glib, u ozračje depresije, povlačenja u kuće i stanove, u vrijeme kada su nam ugostiteljski lokali navečer uglavnom prazni, jesmo li zaista grad gdje se ne može dalje od vašara, gdje noću psi laju i šeću crne i bijele mačke...?
Nažalost, puno više crnih nego bijelih!