Nadam se da jedan usputni razgovor s gradonačelnikom Virovitice, poštovanim Ivicom Kirinom, vođen prilikom otvorenja trgovine dm-a, mogu uzeti za povod ovog komentara. Naime, već duže vrijeme želim ga pozdraviti pa i osobno upoznati mada smo se viđali na ponekoj priredbi u Virovitici, nekada je bio i u društvu supruge Sanje. A promatrao sam ga, zajedno sa bivšim i sadašnjim županom Tomislavom Tolušićem na klizalištu ove zime, kada su me obojica svojom neposrednošću i komunikativnošću u odnosu na građane, uvjerili da znaju jedan od važnih postulata politike - ponašati se kao da su dio građana, eto, jedni od onih kojima je pripala obaveza da nas predstavljaju, organiziraju, brinu o nama i našim potrebama.
Imam određeno kritičko mišljenje o politici HDZ-a na svim razinama, možda malo više i češće kritiziram Vladu, premijera i ujedno predsjednika HDZ-a dr. Ivu Sanadera. Čak sam baš u vezi njega izgubio i jednu okladu prognozirajući da dr. Ivo Sanader neće biti, od kraja svibnja 2009, na čelu Vlade odnosno da će doći do njegove ostavke. Nisu to bile kritike radi kritike nego pokušaj da argumentirano ukažem gdje su greške određene politike HDZ-a, ne samo taktičke nego i strateške, a kojima je kumovao dr. Sanader sklon gafovima i autokratskom načinu obnašanja dužnosti. Nakon završetka turističke sezone ovu okladu možda bi mogao ponoviti jer preživjeti vruću jesen i drugi val krize, teško će biti i jednom dobrom govorniku, kakav je, prije svega, dr Sanader.
«Da vas pozdravim gradonačelniče...Kiro!»
Gospodin Ivica Kirin, zvani popularno Kiro, naš Kiro, komentirao je moju uvodnu rečenicu: «Da vas pozdravim gradonačelniče, vi vjerojatno čitate moje kolumne na Gazdekovu portalu, a ja opet vaš blog. Vjerojatno imamo jedan drugome što za reći!»
«Da, čitam, koliko stignem i mogu vam reći da je dobro da imamo nekoga tko, kao umirovljenik-novinar hladno i s distance komentira ovo što se u Virovitici događa. Treba nam korektiv jer smo mi u aktivnostima, žurimo, nemamo ni vremena puno se osvrtati unatrag. Vrijeme nas melje...!»
«Ne bih vam htio biti ni minutu u koži!» objasnio sam mu. «Predugo sam bio u politici, istina u savjetničkoj funkciji, da ne bih znao kako jedna dužnost, politička dužnost, pogotovo u ovim vremenima krize, nije privilegija nego i rad, muka, odgovornost. Ali, plivate dobro, svaka čast. Osvrnuo sam se i na vašu predizbornu kampanju, na plakat...»
«Sve je to u redu, to vam je posao¨!»
U tom trenutku ženska osoba u pratnji gradonačelnika(neka mi oprosti, malo slabijeg sluha, nisam razumio njeno prezime) obratila mi se:
«Ali, gospodine Weiss, malo optimizma, treba nam svima optimizma, eto, to mi nedostaje u vašim komentarima! Preoštri ste!»
Nadovezao se i gradonačelnik: «Da, optimizma, nade... treba to širiti, crno gledanje ne motivira ljude, opasna je apatija koja može nastati. Evo, i ja se trudim i kada je i pitanju moj sin koji surfa po Netu, kada su u pitanju građani, optimizmom povući sve oko sebe..!»
«Prvo,» obrazložio sam, «vi znate da nisam član nijedne stranke, drugo pa pisao sam i afirmativno kada sam ocijenio da je neki potez vlasti pozitivan. Recimo, tekst o klizalištu koji je značio mladima Virovitice mnogo protekle zime(- doživio sam postavljanje klizališta i kao otpor Ivice Kirina središnjici HDZ-a koja je upravo tih tjedana tražila stezanje remena, a sama to nije činila-), pisao sam i o uređenju Cvjetnog trga afirmativno uz napomenu da se moglo ipak još neko stablo ukomponirati u projekt....
«Da, ali optimizma nam treba, svima, previše je pesimizma!» nisu se dali smesti Ivica i njegova pratnja koji su mi ljubazno i strpljivo pozirali unutar «dm-a». Kao pasionirani fotograf iskoristio sam eto, priliku za fotografiranje dijela prvih ljudi Virovitice.
«Kada ću pisati optimistično..?
«Da, gospodine gradonačelniče, pisat ću optimistično kada nađem realne podloge za optimistično pisanje. Recimo, da danas dolaze naši građani, mladi i stari Virovitičani u «dm», ležerno kupuju, jake kupovne moći, ovu kvalitetnu robu oko nas. Ali, više je onih koji kupe neku sitnicu nego onih koji mogu napuniti ležerno kolica s potrepštinama, platiti se smijući, a ne strepeći koliki će biti račun. I još kada prvi puta pročitam da je otvoren jedan veći proizvodni pogon, kada budem imao informaciju da se u Virovitici rađa više djece nego što umire nas fosila!»
Nisam rekao daljnje riječi, ali to su moja prethodna i naknadna razmišljanja: ovo što radite gradonačelniče, uvažavam, nije ni to lako u vremenu krize, ali ipak radi se o kozmetičkim zahvatima. Ne treba nam optimizam na virovitički način, tek radi atmosfere, ne trebaju nam Potjemkinova sela iz Sovjetskog saveza Staljina, pa i varke i napuhavanja rezultata iz Titova vremena, ne trebaju nam samo sitni zahvati u tkivo grada Virovitice i Slavonije. Taj optimizam bez temelja, drži vodu jedno vrijeme, ali ne i dugoročno. Podsjeća me to na situaciju u obitelji kada se zatvaraju oči pred najvećim problemima, ali zbog mira u kući organiziraju se proslave rođendana, imendana, stalno trešti glazba iz radio - aparata, susjedima se pričaju bajke kako nam jako dobro ide, a krov kuće prokišnjava...
Što očekuju građani pa i kritički novinar-komentator?
Čekam da počne rad i nabrajanje ostvarenja strateških ciljeva grada ( a to su proizvodni i obrtnički procvat te završetak gradnje obilaznica te cestovnih pravaca prema Bjelovaru i Osijeku, kada naši predivni ribnjaci dobiju turističko-sportske i vrijedne objekte na obalama, kada nam Bolnica bude veličine i opremljenosti bar upola kao što je zadarska, kada nam se počne vraćati mlada pamet koja se ne vraća u grad nego ili ostaje u inozemstvu ili u gradovima gdje su završili fakultete, kada se vrate lojalni Srbi koji vole svoj zavičaj ili kada civile obeštetimo na civilizirani način, kada budu obeštećene štediše obrtno-kreditne zadruge, kada se riješi problem lokacije odlagališta za smeće na logičan način, kada i obitelji Weiss, staroj lukačko -virovitičkoj obitelji bude izgrađena mala kuća u Bilogori, srušena 1992. dinamitom «od nepoznata počinitelja», a za koju vlasnici nisu dobili ni kunu odštete, kada budemo svi sigurni da se ne mogu kupiti sudske odluke, školske ocjene, zataškati neki škandali, posebno kada mito i korupcija, utaje poreza... Kada nabrojeno i mnogo drugoga, a negativnoga bude protjerano iz našeg grada ili bar svedeno na uobičajenu mjeru, bit će razloga za optimizam. Ovo zadnje odnosi se više na veće gradove od Virovitice, ali nitko tko gleda oko sebe otvorenih očiju ne može reći da sporadičnih negativnih pojava nema i ovdje, u susjedstvu, u našim načelništvima, kod sudaca za prekršaje, u našem lokalnom obrazovnom i zdravstvenom sustavu, na primjer. Poljoprivrednici su iskazali svoje nezadovoljstvo uključivanjem traktora i putem do Zagreba, čak nesuvislom prijetnjom da će blokirati granični prijelaz Barcs-Terezino polje, i nastavnici uključivanjem u štrajk javnih službi, studenti koji studiraju u Zagrebu, bili su dio studentskog prosvjeda...Nema mjesta na svijetu gdje neki nemaju protekcije, gdje imućni nemaju neke privilegije, u manjim mjestima dio je to mentaliteta, čak i tradicije, ali..ali...
Virovitičko-podravska i Zadarska županija - nebo i zemlja!
Malo - malo pa se čuju glasovi da je Virovitičko-podravska županija većim ulaganjima zaobilažena od Zagreba, da su Slavonija i njeni resursi zanemareni, da bastioni HDZ.-a dobivaju različito iz središnje kase.
Živio sam dvije godine u Zadru, prije povratka u Viroviticu, nakon 40 godina izbivanja i samo povremenog navraćanja, s novinarkom «Vjesnika» i iz prve ruke saznavao što se tamo događalo i još događa: ministar Kalmeta je uspio organizirati da ribari dobro žive, da se uredi zadnji molić na nekom otoku, otvaraju se škole za desetak učenika na nekom otočiću, Zadar se razvije u čudesno bogat i atraktivan grad ( Morske orgulje, Pozdrav suncu... atrakcije koje su važne, ali bez kojih se moglo, bar neko vrijeme dok se i Slavonija namiri najnužnijem; Zadar gradi potrebnu, ali skupu luku i sigurno je da sav investirani novac nije stvoren u Zadarskoj županiji. Sad bi Slavonija trebala plaćati i prekomjerno skupi Pelješki most koji, kada uđemo u EU, nikome neće biti potreban... Dok se to ne dogodi, jedan koridor moguće je dogovoriti s Bosnom i Hercegovinom..Kada se tako pogledaju stvari, kako da budemo optimisti, kako kada Viroviticu i Slavoniju, tako bogate zemljom, drvom, vodama... zaobilaze kao tursko groblje. Virovitica i Slavonija zaslužuju i više i bolje!
Kiro nije rekao zadnju riječ u hrvatskoj politici
Ali, treba i valja postavljati pitanja, to je dio višestranačja i demokracije, kao i sloboda medija kao i položaj manjina (ne samo nacionalnih), kakav nam je prosjek plaća, kupovna moć, da li je pravedna raspodjela, funkcionira li pravna država - sve su to kriteriji u ocjeni zrelosti jednog grada i izvor - realnog optimizma.
I gradonačelnik Kiro i ja proživjeli smo štošta u životu. Spomenuo je to na odlasku, užurban, u pratnji žena-suradnica, izlazeći pred «dm» kako bi svi zajedno pozirali okupljenim fotoreporterima s uvećanim čekom u rukama. Ja kao novinar, nadam se, dočekat ću vrijeme kada ću pisati s radošću o realnim podlogama za optimizam.
Umjetni, dijelom se složio i radišni Kiro, nije nam potreban. Sada kada slušam vijesti kako smjenjuju ravnatelja policije Fabera, kako ministar Primorac daje ostavku(?), kako nacionalna revolucija ždere svoju djecu, pomišljam da i naš Kiro nije rekao još zadnju riječ u hrvatskoj politici i da njegova ishitrena smjena s položaja ministra unutrašnjih poslova, bez obzira na razloge, može biti samo preporuka i potvrda da je Kiro -uistinu «borbeni gradonačelnik koji radi za svoj grad i čija glatka pobjeda u lokalnim izborima traži objektivno vrednovanje u središnjici HDZ-a gdje, sve je očitije, puno toga škripi.
Budi, Kiro još borbeniji, pošten i dosljedan, blizak svojim građanima. Građani koji su te birali, ne samo članovi HDZ-a, to s pravom očekuju.
Imat ćeš tada i moj bezrezervni glas, ne samo analitičke kritike nego i glas nade i realnog optimizma!