(neka razmišljanja o liječničkom biltenu Sanadera i sl.)
Fotografija nasmijanog i malo omršavjelog građanina Ive Sanadera u dnu naslovne stranice Jutarnjeg lista od prije nekoliko dana djelovala mi je kao - šaka u oko! Zapitao sam se: zar smo zaista svi ovce, zar je nastupila hrvatska kolektivna demencija? Još neke informacije proteklih dana nameću pitanje: radi li se o smišljenom zaglupljivanju naroda, o stvaranju apatije, o stvaranju depresije i odgovara li takvo stanje u društvu vladajućoj pseudo-eliti?
Nezasluženi publicitet građaninu Sanaderu
Dakle, zanima li ova vijest o građaninu Sanaderu koji je izašao iz bolnice na Jordanovcu građane Hrvatske? Kako urednici misle da nas zanima, otkud im ta ideja? Zašto, po meni, sasvim privatna osoba dr. Ivo Sanader dobiva nezasluženi publicitet? Misle li urednici da narod ima zaista takvo loše pamćenje ili da treba podilaziti i dalje jednoj jedinoj stranci i još grupicama zabludjelih građana koji Sanaderu još uvijek vjeruju. Ali, ti mora da su prestali čitati novine i pratiti TV nakon završenog izvanrednog sabora HDZ-a u Zagrebu kada su mediji izvijestili o jednoj od najlošijih političkih predstava u zadnjih desetak godina!
Možda sam krivo nasađen ovih dana, možda sam i ja pod utjecajem opće nervoze, depresije, možda je i meni već prekipjelo nakon harač poreza i izvještaja o dvadesetak afera u koje je bio upleten i dr. Sanader (npr. Hypobanka!!?) neki ministar, neko državno poduzeće? Još jedna afera nije ni detaljnije medijski rasvijetljena, a već stiže druga: nesreća nagibnog vlaka, Rade Buljubašić radi u HDZ-u i prima plaću od HEP-a, na Vladu i ministarstva upisano oko 5000 službenih automobila, računajući policijske i inspektora, spominju se neki tajni računi HDZ-a u nekim zemljama, navodno su već iz tih zemalja stigli i detalji, ali nikome ništa... Najnovije: slavonski seljaci se pripremaju za blokiranje graničnih prijelaza traktorima, prema tri susjedne zemlje, na što se odgovara starom provjerenom krilaticom iz socijalističkih vremena: «Nije vrijeme! Turistička je sezona!» Gle, odjednom je i Slavonija postala turistička destinacija, a ne samo tranzitno, ipak, usputno područje. Kolika je muka seljačka svjedoči spremnost da se ide na blokade granica što osobno i sam držim ponešto dvojbenim metodom. Još kao vrhunac kaotičnog vremena: Jaci i Sovi tj. Jadranki Kosor i Vladimiru Šeksu županija u kojoj živim predat će u rujnu priznanja za doprinos - bog te pitaj čemu?
Ovce smo, ovce smo, ovce smo.....
Ovce smo, ovce smo, ovce smo i tako nam i treba! Odlično je zapisala Jelena Lovrić: «Sanader izgleda bolje, ali djeluje puno gore» Dozvoljavamo da manipuliraju nama, da nam sole pamet često politički nepismeni ljudi, sitni politikanti znaju bolje od nas samih koliko je još rezervi u novčaniku, koji bi sebi pridavali značaj, čak, ozbiljnih političkih vođa koji bi nas mogli i čak znali izvući iz najveće, najtragičnije političko-ekonomske krize od osnutka hrvatske države 1991. Ivo Sanader ama baš ničim ne zaslužuje fotografiju na naslovnici Jutarnjeg. Ako je zaslužuje onda ne na osnovu dobrohotne brige za zdravlje bivšeg premijera, a danas samo privatne osobe, građanina dr. Ive Sanadera kojeg od drugih privatnih osoba razlikuje masna mjesečna apanaža koju uživa na račun hrvatskih poreznika - nego zbog nečega drugoga. Ovaj interes za zdravlje ima logike - trebat će još taj gospodin istražnim i drugim tijelima pravne države Hrvatske pa i javnosti kojoj je ostao dužan istinite i iskrene odgovore na pitanje kako se mogao okrenuti na peti i iskočiti s broda koji tone, kao prvi koji se spašava. Taj kukavičluk nepojmljiv je za zemlje ozbiljne demokracije, ono čuveno «Što me tako gledate?» pljuska je svakom hrvatskom čovjeku i zaborav tko je tko u ovoj državi: narod koji je omogućio da radi ozbiljan i odgovoran posao i plaća za to, a premijerovo je da hrvatskom narodu podnosi račun odnosno izvještaj o radu.... Jer, kako se dr. Sanader znao uspeti na politički tron, uz pomoć glasača, red je da im na kraju balade i objasni razloge povlačenja. Jer šest godina nije kratko razdoblje vladavine, u ovoj zemlji se dogodilo štošta na štetu građana i svaki slobodnomisleći građanin lijepe naše i m a p r a v o znati suvisla objašnjenja, a ne trpjeti bahatost tj. njegovo »provjetravanje na morskim valovima, lješkarenje u vili, stanovima, uživanje u kolekciji satova... Bahatost i podcjenjivanje mogu trpjeti njegovi vjernici u stranci, njegovi stranački vojnici (da, HDZ je organiziran na vjersko-vojnim pravilima!!!) ali ne i Sabor, kao najviše predstavničko tijelo vlasti u Hrvatskoj, ne i građani ove zemlje koji niti su stoka sitnog zuba niti urođenici nekog plemena u Africi koji žive od - kokosovih oraha i - banana!(Molim za ispriku ovih plemena, zaista ih ne želim uvrijediti! Premijer je uvrijedio nas blebećući o nekom stanju «u banani» nakon mjeseca i mjeseca laganja kako Hrvatskoj ne prijeti kriza, sve s ciljem da javnosti uskrati istinu o stanju u zemlji i dobije što više na lokalnim izborima i zaustavi pad svoje popularnosti i stranke njegove.
Kao što je javnosti uskraćivao istinu o stanju oko prijema u Evropsku zajednicu, budeći lažne nade o ulasku u EU 2007. 2008, 2009, 2010... Još do prije nekoliko mjeseci govorio je ne trepnuvši da ćemo do kraja 2009.-te završiti sva poglavlja pregovora. On je loše obavljao svoju funkciju, on je glumatao da drži konce u svojim rukama, da drži čvrsto kormilo broda. No, njegovim povlačenjem maske su pale, cinično je s broda skočio na jahtu puštajući da mi se batrgamo i pitamo da li ispod tog dna propadanja ima još neko dno? Eksplozija afera pokazuje da ih je prikrivao, obmanjivao sebe i druge, da nije bio u stanju donijeti, s Vladom, antirecesijski program, koji nemamo ni sada. Da li Jelena Lovrić slučajno konstatira da je «cijela državna horizontala natopljena kriminalom» i pita se jeli on (dr Sanader, napomena LJ.R.W,) «otac korupcijske hidre!
Nakon Sanadera -ženski Sanader, a u pozadini: duh dr Tuđmana!
Vlada Jadranke Kosor kao i vodstvo HDZ-a nema strategiju, nema viziju, reagira od slučaja do slučaja - nema energetske politike, dosljedne politike prema poljoprivredi, dosljedne vanjske politike, gospodarskih, realnih planova boljitka...Gledam TV dnevnik i čujem J.Kosor kako, slično Sanaderu, govori novinarima među hrvatskim vojnicima (i vojnikinjama) i s ministrom obrane, koji je žele pitati: «Nije to tema danas, zna se što se pita...!»Tko ju je predložio za predsjednicu Vlade!? Opet dr. Sanader! Krađe ni zamračivanje milijuna kuna (eura) nisu bili pojedinačni ispadi nego smišljena politika kupovanja glasova sve do određenog manje ili više vidljivog - političkog nasilja!
Slučaj povlačenja dr. Ive Sanadera samo je vrhunac višegodišnje politike HDZ-a i do prije nekoliko mjeseci njenog čelnog čovjeka okružena jedva sposobnim, polusposobnim i nesposobnim ministrima, od ministra zdravstva do ministra financija. Ekonomski «strateg» Polančec jedan od najodgovornijih za kaos u gospodarstvu i dalje priča iste priče i dozvoljava mu se da vodi glavnu riječ u prodaji - brodogradilišta, obiteljske srebrnine. Možete reći sto puta da sam titoist (nisam, niti sam to ikada bio!) ali u Titovoj Jugoslaviji, sa svim njenim slabostima, sva naša brodogradilišta imala su narudžbe za nekoliko godina unaprijed i brodovi izgrađeni u našim brodogradilištima bili su itekako tražena roba na svjetskim tržištima. Bio bi to najružniji san da smo ih tada nudili svijetu - za jedan dinar po brodogradilištu, plus preuzimanje dugova koje će kupci najvjerojatnije prebaciti na - državu tj. nas, male ljude! Večeras ministar Šuker glumata da nam ne treba kredit MMF-a, a došao je kao kap hladne vode na vrući kamen.
Fotografija Sanadera nakon bolnice i nezasluženi publicitet znak je da još ne prepoznajemo štetočine u hrvatskom društvu, ne razumijemo da je samouvjereni glumac Ivo Sanader samo po vanjskom izgledu bio daleko od Tuđmana, a zapravo je njegovao iste ili vrlo slične manire autokratskog vladanja tražeći ne sposobnost od svojih suradnika nego prije svega - poslušnost! Ponavljao je čudovišnu sveprisutnost Tuđmanovu i mnoge druge poteze karakteristične za vrijeme autokratske vladavine dr. Franje Tuđmana, nesvjestan da nas stranci promatraju i analiziraju. I ako je mogao zaludjeti domaće sljedbenike, strance nije mogao i pao je, pored ostaloga, ostajući bez imalo ugleda i vjerodostojnosti kog glavnih igrača međunarodne zajednice.
Ovih dana pratio sam pažljivo komentare ispod mojih članaka .- oni su mi dragocjeni orijentir za nove komentare. «Danica» odgovara na pitanje da li je Hrvatsku obilježavalo, i obilježava, političko nasilje. Prenosim njen kompletan odgovor:
Provodilo se i provodi političko nasilje
«Da, mislim da se u Hrvatskoj od osnutka 1991. provodi političko nasilje nad neistomišljenicima vladajuće stranke HDZ-a i da se to nasilje kreće od jednostavnih javnih i tajnih šikaniranja slobodnomislećih ljudi - sve do najgrubljih obračuna s nezgodnim svjedocima ili onima koji pozivaju na prosvjede i kritičko promišljanje hrvatske stvarnosti. . . Vladajuća «elita» stvorila je sustav trajnog ušutkavanja kupovinom širih slojeva društva raznim privilegijama koje su sada došle na naplatu. Čak i ti kupljeni progledali su i na sustavno političko nasilje odgovara se, i srećom, veći dio medija, uključujući i virovitica net, odupire se tome. Vladajući su sve nervozniji i nije isključeno da političko nasilje, u situaciji naglog osiromašenja radnog stanovništva i umirovljenika(osim većine branitelja) i dramatične borbe za egzistenciju, poprimi još dramatičnije razmjere. Hrvatskom još dominira apatija nevjerovanje u mogućnost promjena na bolje, mnogi se povlače u sebe ali, prvi veći, organiziraniji prosvjed zaljuljat će vladu i glavešine HDZ-a. Ponekad imam osjećaj da nakon Rokova grad zlokobno šuti, predosjećajući buru koja dolazi. Generalni štrajk bio bi najbolje sredstvo, ali on je nemoguć zbog razbijenog sindikata i oporbenjaka od strane vlasti i duboko usađenog poslušničkog mentaliteta hrvatskog čovjeka.
Mladi su nam jedina nada - oni će nositi - i već nose, uz većinu umirovljenika, najteži teret ove krize! Postavlja se i pitanje koliki teret nose žene i majke - to osjećam svakodnevno - i neće li iz te grupacije krenuti iskra nezadovoljstva i protesta?! I kako sigurno mladi nemaju što puno izgubiti, oni će povesti «ponižene i uvrijeđene» u borbu za demokratsku Hrvatsku koja je to samo, nažalost, na papiru.»
Ni obične značke Kosorici i Šeksu..
Ima još mnogo aktualnih tema i dilema naše svakodnevice koja nas melje, ali za kraj ostavljam delikatno pitanje: «Gdje je izvjesni «Petar Preradović» koji je prije izvjesnog vremena poslao mi e-mail s prijetećim prizvucima, a vezano za moje kritičko pisanje o tada aktualnom premijeru dr. Ivi Sanaderu? Zanima me da li je sada progledao i da li bi možda mogao povući prijeteću poruku?? Mene, urednika portala i sličnomišljenike nije preplašio, dapače. Dokazali smo da nismo ovce i stoka sitnog zuba, ne tražimo odlikovanje i priznanja (niti bi ih ja recimo u ime Županije dao Jaci Kosor (Jadranki Kosor) i Sovi (Vladimir Šeks)). Ovo dvoje su za mene ovog trenutka, uz A.Hebranga, dvije najNEpopularnije političke osobe u Hrvatskoj i možda posvetim jedan komentar njima i obrazložim zašto mislim da nisu vrijedni ni jedne značke, a kamoli priznanja jedne Županije. Brine me podatak da je u jednoj anketi o neslužbenim kandidatima za dužnost predsjednika RH (Vidošević, Bandić, Sanader, anketa u Jutarnjem listu, 25.8.2009.) ovaj posljednji dobio je čak 45 % glasova, Bandić 33 %....I pitam se što nam još onaj dobro raspoloženi i malo smršavjeli sada privatni građanin Ivo Sanader treba još zločestog učiniti da bi ga pozvali odgovoriti na neka pitanja koja su ostala bez ozbiljnog odgovora. Neki se ponašaju prema njemu kao neodgovorni roditelji prema djeci koja čine ispade, nepodopštine pa i štete, ali roditelji im opraštaju jer djecu - vole! Pravi, odgovorni roditelji, ako vole svoju djecu, znat će da postoji granica tolerancije negativnog u djeci, a nakon toga slijede bar packe. Takve packe su, mada to zvučalo staromodno, packe pouke i uravnoteženog odgoja pa i znak iskrene, odgovorne i zrele ljubavi roditelja prema djeci.
Dosta, nismo ovce! Protiv ravnodušnosti koja ubija...
Vrijeme za nacionalni dogovor je prošlo! On, očigledno nije više moguć. Vrijeme je, kako smo zaključili jedna slučajna sugovornica (ojađena umirovljenica s 1700 kuna mirovine, viša stručna sprema, pun staž) sa sinom invalidom i moja malenkost, da se pomaknemo iz naslonjača, glasno kažemo: DOSTA! NISMO OVCE! Vrijeme je da uključimo mozgove, prestanemo sumnjati u snagu nas samih, udruženih nezadovoljnika, vrijeme je da podignemo naše stražnjice iz naslonjača ili stolaca ispred kompjutera, pružimo ruku istomišljenicima i zaključimo da kao pojedinci možemo vrlo malo, ali kao interesna grupa, možemo preokrenuti lijepu našu i svijet. Ne tajno, zavjerenički nego javno, kako se u demokratskim zemljama to povremeno radi.
Nije u povijesti grješnik samo onaj koji čini zulum, suodgovoran je svatko od nas koji u njemu sudjeluje pa i samo ravnodušno promatra zulum i njegove posljedice. Jer, Židove u vrijeme II svjetskog rata nije ubijao samo Hitler s kolaboraterima nego - ravnodušnost, apatija mnogih građana koji su taj zločin ravnodušno gledali.
Primijenjeno na današnje vrijeme: ako smo ravnodušni, onda smo i suodgovorni! Do kada ravnodušni?