Evo lagano se družimo već mjesec dana, pričao sam vam o raznim temama iz moga djetinjstva. Kako ove godine ne idem na more, kao ni prošle i pretprošle, odnosno već dekadu i pol nisam okusio morski zrak, zaželio sam se kupanja i morske atmosfere; tako da ću vam ovaj tjedan opisati tipično ljetno kupanje iz moga djetinjstva. Kako je završila škola mi klinci nismo imali nekakvih posebnih obveza izuzevši zezanje staraca ulaskom u razne sitne dogodovštine koje su obavezni proces odrastanja svakog iole normalnog klinca koji drži do sebe. Kako u to vrijeme još nije bilo niti laptopa, tableta i drugih zgodnih stvarčica, zabavljali smo se uglavnom praveći lukove i strijele, drvene noževe, pokoju praćku, a pravi je zgoditak bio kad je frend na poklon dobio onu mađarsku konzolu koju uključiš u tv i ganjaš kockastu loptu po ekranu.
E da tada smo svi mi živjeli za pokoju kuglicu sladoleda i za nedjelju. Blažena bila nedjelja, taj dan kada stari nije morao ići šljakat u lokalno poduzeće, a stara nije divljački mahala motikom po kukuruzi trudeći se slomiti otpor i zdanje partizanke, ne pripadnice narodnog oslobodilačkog pokreta, već one dosadne biljke koja je doplazala ovdje četrdesetih godina prošloga stoljeća, neki vele u odjeće i obući partizana ili neke druge vojske što je dolazila po nečijem nalogu u ovo podneblje. E ta partizanka nije se htjela više micati s naših njiva. Vjerojatno je stari taj dan htio najviše od svega odspavati koji sat po svakom oku, ali radi mira u kući i nas klinaca upalio Yugo 45 zelene boje i pravac na neko jezero. Te nedjelje, bila je na rasporedu popularna Šoderica. Osamdesetih je bio to divan objekt, voda kristalno čista, okoliš lijepo uređen sa pokojim usputnim sadržajem i brdom isto takvih nabrijanih automobila parkiranih u sjeni borova.
Stara je ispekla neke kolače, spremila sokove prethodno cijeli dan ohlađenih u škrinji. Bili su to oni sokovi iz vrećice, na kojoj je bilo nacrtano dvoje klinaca koji pohlepno truse slatke gutljaje od limuna i naranče nezaobilaznim slamčicama. Buraz i ja furali smo za to vrijeme standardnu modu, na glavi one šiltaće su floroscetnim zelenim odsjajem, izrezane traperice do koljena i sandale na nogama sa dodatkom bijelih čarapa. Tako obučeni, kao da su nam starci se direktno spustili sa Tatra, raširili smo kariranu deku i tako označili naš teritorij. Zaboravio sam spomenuti da od kupaće opreme bili su to obavezno uske, plave speedo gačice, mreža za hvatanje leptira ili manjih riba neka se nađe za svaki slučaj, dvije napuhane plivačke narukvice sa isto takvom loptom u kompletu. Jadran, požderi se!
Prvo što mi je upalo u oči bio je za mene tada divovski tobogan na koji si čekao do deset minuta da se spustiš praveći divne valove na tome podravskome moru. Stari me pogledao i rekao, još ne, još si mali, a ja sa suzom u oku gledao buraza i bratića, kojeg su starci poslali iz Zagreba malo na ljetne praznike baki na selo kako trče prema starome divu, kojeg je tih godina dosađivalo brdo klinaca tražeći koju svoju sekundu slave. Vrhunac dana je bio negdje nakon ručka kada sam se sa loptom među prsima uputio na odvažan zadatak plivanja gdje moja noga ne može dotaknuti bagerom iskopano dno. Duboko zadubljen u svoj zadatak, da sigurno stignem od točke a do točke b, nisam niti primijetio da mi se sa desnoga boka približava kao ajkula na steroidima moj stariji brat otevši mi plijen iz ruku odnosno spasonosnu loptu. Iz moje zamišljenosti probudilo me gutanje ne odviše ukusne vode i prodoran urlik stare od kojeg su se mislim svima tada naježila koža. Na uzvik, utapa se! Stari poput tada popularnog super heroja u plavim tajicama i natapiranom kosom ulijeće glavom bez obzira među rulju radne snage koji su kao i mi te nedjelje tražili osvježenje u popularnom odredištu i nakon pola minute izlazi sa stavom Mitcha iz serije koja će za desetak godina drmati našim malim ekranima držeći u rukama svoja dva anđela kojima se nekako tih dana iz tko zna kakvih razloga znatno izdužile uši. Nakon ukusne starine jezikove juhe, užicali smo prije odlaska kući i dvije kuglice sladoleda, naravno od čokolade i vanilije, koji smo lakomo gutali dok je stari skidao sve sa neba tipu koji mu je svoji stojadinom zakrečio put. I dok mi se još voda cijedila sa speedo gačica razmišljao sam o idućoj nedjelji i povratku na mjesto zločina, ili na Čingi-lingi, meni je bilo svejedno, bitno je da se kupa!